Jednodomni (monistički) sistem uprave je model korporativnog upravljanja u kome ne postoji institucionalno razdvajanje funkcije vođenja poslova i funkcije nadzora, već su obe ove funkcije poverene samo jednom organu uprave.
- Prema pozitivnom pravu Srbije, organi akcionarskog društva u jednodomnom sistemu su: Skupština i jedan ili više direktora, odnosno Odbor direktora.
Pravna priroda i osnovne karakteristike
- Uporednopravna napomena: Iako se često naziva anglosaksonskim modelom, ovaj sistem tradicionalno prihvataju i brojne države kontinentalnog prava (npr. Francuska i Italija), a savremena zakonodavstva kreiraju različite varijante i mešovite modele prilagođene sopstvenim potrebama.
- Objedinjenost funkcija: Za razliku od dvodomnog sistema gde Nadzorni odbor vrši naknadnu kontrolu, u jednodomnom sistemu isti organ istovremeno vodi poslove i vrši nadzor.
- Podela unutar organa: Kako bi se obezbedila kontrola, unutar samog organa (Odbora direktora) pravi se podela na izvršne direktore (kojima se poverava vođenje poslova i zastupanje) i neizvršne direktore (čija je funkcija nadzor nad radom izvršnih direktora).
Specifičnosti srpskog jednodomnog sistema Zakon o privrednim društvima iz 2011. godine uveo je jednodomni sistem kao alternativu dvodomnom, ali je u razradi propisao rešenja koja značajno odstupaju od čistog modela i predstavljaju posebnu srpsku varijantu:
- Izbor direktora (Nadležnost Skupštine): U čistom modelu Odbor direktora samostalno bira izršno rukovodstvo, dok u Srbiji sve članove Odbora direktora bira isključivo Skupština. Skupština je ta koja prilikom izbora imperativno odlučuje koja lica će biti izvršni, a koja neizvršni direktori.
- Svojstvo izvršnih direktora: Izvršni direktori ne predstavljaju poseban organ društva. Oni su integralni deo Odbora direktora, i po zakonu mogu biti isključivo lica koja su članovi Odbora direktora, a nikako treća lica.
- Fiksirane nadležnosti: Nadležnosti izvršnih direktora su fiksirane zakonom – oni vode poslove društva i zakonski su zastupnici, za razliku od čistog modela gde im oвлаšćenja određuje sam Odbor direktora.
- Zabrana delegacije ovlašćenja: Srpsko pravo propisuje izuzetno važno imperativno pravilo po kom se pitanja koja su u isključivoj nadležnosti Odbora direktora apsolutno ne mogu preneti (delegirati) na izvršne direktore.
- Generalni direktor: Predstavlja prvog među izvršnim direktorima. Njega imenuje sam Odbor direktora, ali je to ovlašćenje strogo ograničeno time što se generalni direktor može izabrati isključivo iz reda postojećih izvršnih direktora (koje je prethodno već odredila Skupština).
- Ograničenja u radu izršnih direktora: Pored ograničenja postavljenih zakonom, statutom i odlukama Odbora direktora, izvršni direktori se u vođenju poslova moraju pridržavati i ograničenja određenih odlukama Skupštine. Ovo rešenje odstupa od logike čistog jednodomnog sistema jer Skupštini daje izrazit primat nad upravom u hijerarhiji organa.
