Dvodomni sistem uprave je model korporativnog upravljanja koji karakteriše striktno organizaciono i personalno razdvajanje funkcije vođenja poslova društva od funkcije nadzora nad tim vođenjem.
- Za razliku od jeдноdomnog sistema (gde postoji horizontalno razdvajanje unutar istog organa), dvodomni sistem uspostavlja vertikalno razdvajanje funkcija upravljanja i kontrole kroz dva potpuno odvojena organa.
Pravna priroda i osnovne karakteristike
- Sloboda izbora (POZITIVNO PRAVO): Zakon o privrednim društvima (ZPD) izričito propisuje da akcionarska društva u Srbiji imaju slobodu izbora (pravo opcije) da li će primenjivati jednodomni ili dvodomni sistem upravljanja.
- Ratio legis i Uporednopravna napomena: Nastanak dvodomnog sistema vezuje se za potrebu obezbeđivanja nezavisne kontrole nad direktorima, dok pravo izbora između sistema potiče iz prava EU (Uredba o Evropskoj kompaniji) na osnovu premise da sami akcionari najbolje znaju koji model najviše odgovara njihovim interesima.
- Prednosti i mane: Osnovna prednost je velika nepristrasnost i nezavisnost lica koja vrše nadzor. Glavna mana je to što je kontrola reaktivnog tipa (ex post), praćena informacionom asimetrijom, jer organ koji upravlja izvorno raspolaže svim informacijama o poslovanju, dok su članovi nadzornog organa udaljeni od svakodnevnog poslovanja.
Osnivanje i akti
- Izbor sistema upravljanja vrše osnivači pre registracije, a odabrani model se imperativno utvrđuje statutom akcionarskog društva.
- Društvo ima pravo da naknadno promeni sistem upravljanja kroz postupak izmene statuta.
Organi društva (Upravljanje) Ukoliko je akcionarsko društvo izabralo dvodomni sistem, njegovi organi su: Skupština, Nadzorni odbor i jedan ili više izvršnih direktora.
- Izvršni odbor: Ako društvo ima tri ili više izvršnih direktora, oni obavezno čine organ koji se naziva Izvršni odbor, pri čemu je postojanje ovog odbora obavezno kod javnih akcionarskih društava. Oni vode poslove, izršavaju odluke Skupštine i zakonski su zastupnici društva.
- Lanac izbora i odgovornosti: Postoji stroga hijerarhija u imenovanju. Skupština akcionara bira isključivo članove Nadzornog odbora (koji njoj odgovaraju za rad). S druge strane, Skupština ne bira izršne direktore – njih imenuje Nadzorni odbor, te izvršni direktori za svoj rad odgovaraju Nadzornom odboru.
- Zabrana delegacije i instrukcija: Između dva odbora zakonom je ustanovljena stroga podela nadležnosti. Apsolutno je zabranjeno delegiranje nadležnosti sa Izvršnog odbora na Nadzorni odbor i obrnuto. Takođe, Nadzorni odbor ne sme davati obavezujuće instrukcije Izvršnom odboru u pogledu vođenja poslova.
- Personalno razgraničenje (Inkompatibilnost): Članovi Nadzornog odbora imperativno ne smeju u isto vreme biti i izvršni direktori u tom društvu.
- Ojačana uloga Nadzornog odbora u Srbiji: Srpsko pravo značajno odstupa od „čistog“ dvodomnog modela (u kom Nadzorni odbor ne može da smeni upravu bez opravdanog razloga) tako što Nadzornom odboru daje izrazito jaku kontrolnu poziciju. To se ogleda kroz propisivanje obavezne prethodne saglasnosti Nadzornog odbora za određene poslove, postavljanje internih ograničenja, kao i pravo Nadzornog odbora da razreši izvršne direktore i bez opravdanog razloga.
- Mehanizmi za rešavanje asimetrije: Kako bi Nadzorni odbor imao dovoljno informacija, zakon propisuje strogu obavezu izvršnih direktora da redovno izveštavaju Nadzorni odbor o poslovanju, a unutar Nadzornog odbora predviđeno je i postojanje nezavisnih direktora i posebnih komisija.
