Reorganizacija u stečajnom postupku i plan reorganizacije

Reorganizacija je sudski postupak u okviru stečaja koji predstavlja namirenje poverilaca prema usvojenom planu reorganizacije, i to redefinisanjem dužničko-poverilačkih odnosa, statusnim promenama dužnika ili na drugi predviđen način.

  • Uporedno pravo (Smernica): Koncept je izvorno nastao u pravu SAD kao alternativa bankrotstvu, baziran na ideji da se dužniku pruži „novi finansijski početak“.

PRAVNA PRIRODA I OSNOVNE KARAKTERISTIKE

  • Cilj postupka: Ostvarivanje najpovoljnijeg kolektivnog namirenja poverilaca. Sprovodi se isključivo ako obezbeđuje povoljnije namirenje u odnosu na bankrotstvo.
  • Ratio legis: Postupak počiva na ekonomskoj premisi da „dužnik vredi više ako je živ nego ako je mrtav“, te od njega imaju koristi i dužnik, i radnici (ne gube posao), i poverioci (veća naplata).
  • Pravna priroda plana: Plan reorganizacije ne može se izjednačiti sa ugovorom ili sudskim poravnanjem, već predstavlja specifičan, sui generis institut.
  • Vrste plana:
    1. Sanacioni plan: Cilj je finansijski oporavak i nastavak poslovanja (najčešći).
    2. Likvidacioni plan: Kruniše se brisanjem dužnika iz registra (približava se bankrotstvu).
    3. Prenosni plan: Preduzeće se u celini ili delimično prenosi na treće lice (društvo preuzimaoca).

Podnošenje i sadržina plana

  • Aktivna legitimacija (Ko podnosi plan?): Srpsko pravo široko postavlja krug ovlašćenih predlagača. Plan mogu podneti:
    1. Stečajni upravnik
    2. Razlučni poverilac
    3. Stečajni poverilac
    4. Članovi/akcionari koji imaju najmanje 30% osnovnog kapitala.
  • Rok: Plan se mora podneti stečajnom sudiji u roku od 90 dana od otvaranja stečajnog postupka.
  • Sadržina i mere: Esenciju plana čine mere reorganizacije (npr. ublažavanje duga, otpuštanje dela radnika, uzimanje kredita). Zakon ih nabraja samo primera radi, što znači da ne postoji numerus clausus mera.

HIBRIDNI POSTUPAK: Unapred pripremljeni plan reorganizacije (UPPR)

  • Pojam: Specifičan hibridni postupak koji spaja neformalne (vansudske pregovore sa poveriocima) i formalne elemente (sudsko potvrđivanje).
  • Specifičnosti u odnosu na redovan plan: UPPR može podneti isključivo stečajni dužnik, i to istovremeno sa podnošenjem predloga za pokretanje stečaja.

Glasanje, klase i kontrola suda

  • Kontrola stečajnog sudije: Sudija vrši prethodnu (ex ante) kontrolu (može odbaciti neuredan plan) i naknadnu (ex post) kontrolu na ročištu kada rešenjem potvrđuje da li je plan usvojen.
  • Sistem klasa: Poverioci ne glasaju svi zajedno, već u klasama. Postoji 5 zakonskih klasa (jedna za razlučne i četiri za stečajne poverioce, prema isplatnim redovima).
    • Moguće je formirati i dodatne klase unutar zakonskih, ali važi stroga zabrana mešanja – potraživanja različitih zakonskih isplatnih redova se ne smeju mešati.
  • Kvorum i glasanje: Na ročištu se glasa po klasama.
    • Plan je usvojen u jednoj klasi ako za njega glasaju poverioci koji imaju prostu većinu potraživanja unutar te klase.
    • Da bi plan bio konačno usvojen, moraju ga prihvatiti sve klase.
    • Izuzetak: Klasa koja se po planu namiruje u celosti pre početka njegove primene, uopšte nema pravo glasa (smatra se da je automatski prihvatila).

Pravne posledice usvajanja plana Usvajanje plana proizvodi izuzetno snažna pravna dejstva:

  • Obustava postupka: Usvajanjem plana momentalno se obustavlja stečajni postupak, a dužnik nastavlja da posluje (osim kod likvidacionog i prenosnog plana).
  • Izvršna isprava: Sam usvojeni plan reorganizacije po zakonu dobija snagu izvršne isprave, na osnovu koje se može sprovesti prinudno izvršenje ako ga dužnik ne poštuje.
  • Apsolutno dejstvo: Plan ima erga omnes dejstvo – obavezuje apsolutno sve poverioce stečajnog dužnika, uključujući i one koji su glasali protiv plana, pa čak i one koji uopšte nisu obuhvaćeni planom.

Postavi komentar