Stečaj je strogo formalni sudski postupak kolektivnog namirenja poverilaca iz celokupne imovine stečajnog dužnika koji se nalazi u velikim finansijskim problemima (odnosno kod kojeg je nastupio neki od zakonom propisanih stečajnih razloga).
- Cilj stečaja: Postići najpovoljnije kolektivno namirenje stečajnih poverilaca ostvarivanjem najveće moguće vrednosti stečajnog dužnika, odnosno njegove imovine.
PRAVNA PRIRODA I OSNOVNE KARAKTERISTIKE Za razliku od drugih građanskih postupaka (parničnog, vanparničnog, izvršnog), stečaj ima jedinstvenu prirodu jer obuhvata namirenje svih poverilaca.
- Izvori prava: Osnovni izvor pozitivnog prava je Zakon o stečaju, ali su veoma važni i posebni zakoni (npr. Zakon o stečaju i likvidaciji banaka, Zakon o Agenciji za licenciranje stečajnih upravnika), kao i podzakonski akti (uredbe, pravilnici) i Kodeks etike.
- Uporedno pravo (Smernica): Za razliku od mnogih svetskih zakonodavstava, srpsko pozitivno pravo ne poznaje stečaj fizičkih lica. Za pravna lica, on najčešće predstavlja način prestanka pravnog subjektiviteta, dok su građani izuzeti iz ovog režima.
Pravci stečajnog postupka i Vrste Otvaranje stečajnog postupka ne mora nužno voditi prestanku pravnog subjektiviteta privrednog društva. Postupak se može kretati u dva osnovna pravca:
- Bankrotstvo: Tradicionalni put koji podrazumeva prodaju (unovčenje) celokupne imovine dužnika radi namirenja poverilaca. Ovaj ishod vodi gašenju i brisanju društva.
- Reorganizacija: Alternativa bankrotstvu u kojoj se poverioci namiruju prema usvojenom planu reorganizacije, pri čemu društvo opstaje i nastavlja da posluje. (Može biti klasična ili unapred pripremljeni plan reorganizacije – UPPR).
Vrste stečajnih postupaka prema pozitivnom pravu:
- Opšti i posebni: Opšti postupak se vodi po Zakonu o stečaju, dok su posebni postupci (skup izuzetaka) rezervisani za specifične subjekte poput banaka, društava za osiguranje i davalaca finansijskog lizinga.
- Nacionalni i međunarodni: Nacionalni nema element inostranosti, dok se kod međunarodnog postavljaju kompleksna pitanja međunarodne nadležnosti suda i merodavnog prava.
Stečajna načela Stečajni postupak počiva na strogim zakonskim načelima koja se na ispitu moraju znati:
- Načelo univerzalnosti (sveobuhvatnosti): Celokupna (sva) imovina stečajnog dužnika služi isključivo za namirenje svih njegovih poverilaca.
- Načelo kolektivnog namirenja: Svi poverioci ostvaruju pravo na namirenje u jedinstvenom postupku.
- Ratio legis: Ovo načelo (u anglosaksonskom pravu poznato kao pari passu) postoji kako bi se sprečila „trka poverilaca“ gde bi se brži naplatili u celosti, a sporiji ostali praznih šaka.
- Načelo jednakog tretmana: Svim poveriocima unutar istog isplatnog reda (kod bankrotstva) ili iste klase (kod reorganizacije) garantuje se apsolutno ravnopravan položaj.
- Načelo ugovčenja (zabrana naturalne raspodele): Celokupna imovina se mora pretvoriti u novac (deobna masa) – imovina se ne može deliti poveriocima u naturi.
- Načelo ekonomičnosti i hitnosti: Postupak mora biti brz i sa minimalnim troškovima. Pravila su imperativna, a rokovi su strogo prekluzivni (nema povraćaja u pređašnje stanje, prekid postupka nije dozvoljen, žalba ne zadržava izvršenje).
- Načelo poverilačke autonomije: Poverioci nisu pasivni posmatrači, već im se prepušta donošenje ključnih odluka o sudbini dužnika (npr. izbor između bankrotstva i reorganizacije).
- Načelo sudskog kretanja postupka: Iako poverioci imaju autonomiju, celim postupkom upravlja sud u skladu sa zakonom, a stranke ne mogu same raspolagati procesnim tokom.
