Imovina velike vrednosti je imperativno definisana kao imovina čija nabavna, prodajna ili tržišna vrednost u momentu donošenja odluke predstavlja najmanje 30% knjigovodstvene vrednosti ukupne imovine društva (iskazane u poslednjem godišnjem bilansu stanja).
- Pojmovi sticanja, raspolaganja i imovine tumače se izrazito široko. Sticanje/raspolaganje obuhvata svaku radnju kojom nastaje obaveza za društvo (kupovina, prodaja, zakup, razmena, zaloga, hipoteka, kredit, jemstvo i garancije), dok imovina obuhvata sve stvari i prava (pokretnosti, nepokretnosti, udele, hartije od vrednosti, potraživanja).
Pravna priroda i osnovne karakteristike
- Kvantitativni pristup (POZITIVNO PRAVO): Srpsko pravo je prihvatilo isključivo matematički pristup (cenzus od 30%), što znači da su kvalitativni kriterijumi (vrsta imovine) potpuno bez značaja za primenu ovog instituta.
- Uporednopravna napomena i Ratio legis: U uporednom pravu se obavezna saglasnost akcionara traži samo za fundamentalne promene (raspolaganje celokupnom imovinom), dok je srpski cenzus od 30% izrazito nizak, ali ima za cilj pojačanu zaštitu akcionara od samovolje uprave.
- Povezana sticanja i raspolaganja: Kako bi se sprečilo izigravanje zakona „cepanjem“ velikog posla na više manjih, zakon uvodi pravilo da se više pojedinačnih poslova smatra jednom radnjom ako su preduzeti radi istog cilja (ili im povezanost proizilazi iz prirode posla) i ako su izvršeni u periodu od godinu dana.
- Važan izuzetak: Zakon izričito propisuje da se ugovor o kreditu/zajmu i ugovor kojim se tom istom poveriocu daje sredstvo obezbeđenja (npr. hipoteka) apsolutno ne mogu tretirati kao povezana sticanja.
Postupak donošenja odluke Iako raspolaganje imovinom redovno spada u nadležnost organa uprave, poslovi velike vrednosti imperativno zahtevaju odobrenje Skupštine akcionara.
- Nadležnost uprave: Odbor direktora, odnosno Nadzorni odbor, ima obavezu da pripremi obrazloženi predlog odluke (uz izveštaj o uslovima posla) i da Skupštini dostavi nacrt ugovora ili već zaključen ugovor.
- Nadležnost Skupštine: Skupština može dati prethodnu saglasnost (ako je ugovor u fazi nacrta) ili naknadnu saglasnost (ako je ugovor već zaključen).
- Kvalifikovana većina: Radi zaštite manjinskih akcionara, odluka se imperativno donosi 3/4 (tročetvrtinskom) većinom glasova prisutnih akcionara sa pravom glasa.
- Izuzeci: Odobrenje Skupštine nije potrebno u samo tri slučaja: 1) za poslove u okviru redovnog poslovanja društva, 2) za izmene ugovora o javno-privatnom partnerstvu, i 3) za zaključenje direktnog ugovora u vezi sa javnim partnerstvom.
Pravne posledice povrede i tužbe Nepoštovanje pravila o obaveznoj skupštinskoj saglasnosti daje pravo na podnošenje dve vrste tužbi, koje se međusobno ne isključuju:
- Tužba za poništaj pravnog posla: Uperena je na obaranje samog posla sticanja/raspolaganja. Zaštita trećih lica: Poništaj nije moguć ako je druga ugovorna strana bila savesna (nije znala niti je morala znati da je prekršeno pravilo o saglasnosti).
- Tužba za naknadu štete: Podnosi se protiv članova Odbora direktora ili Nadzornog odbora, koji za štetu nastalu ovim poslom društvu odgovaraju solidarno.
- Aktivna legitimacija (POZITIVNO PRAVO): Pravo na podnošenje obe tužbe imaju sâmo društvo, kao i akcionari koji poseduju najmanje 5% osnovnog kapitala društva. Akcionari ove tužbe podnose u svoje ime, a za račun društva (ovo nisu derivativne tužbe, jer ne zahtevaju prethodno obraćanje društvu).
- Specifičnost za poništaj: Da bi akcionar podneo tužbu za poništaj, on je tih 5% kapitala morao posedovati na dan zaključenja spornog pravnog posla (za tužbu za naknadu štete se taj uslov ne traži).
- Prekluzivni rokovi: Obe tužbe se moraju podneti u subjektivnom roku od 6 meseci (od dana održavanja sednice Skupštine na kojoj je razmatran godišnji izveštaj za godinu u kojoj je posao izvršen), a najkasnije u objektivnom roku od 3 godine od samog dana sticanja/raspolaganja.
