Tumačenje krivičnog procesnog prava

Tumačenje krivičnog procesnog prava je intelektualna delatnost otkrivanja pravog smisla pravnih normi radi njihove primene. Ono se manifestuje u dva oblika:

Tumačenje u užem smislu: Otkrivanje pravog značenja postojećih pravnih normi (preduslov za primenu).
Tumačenje u širem smislu: Rešavanje slučajeva pravnih praznina (lacuna iuris) primenom interpretativnih metoda.

Vrste tumačenja (Prema subjektu i metodu):

1. Jezičko tumačenje: Osnovna vrsta. Otkrivanje konkretnog jezičkog značenja norme. Koristi se rutinski pri svakoj primeni prava.
2. Logičko tumačenje: Primena zakona logike (nauke o ispravnom razmišljanju) radi otkrivanja smisla norme. U praksi se uvek kombinuje sa jezičkim.
    ◦ Napomena: Jezičko i logičko tumačenje zajedno čine dogmatsko (normativno) tumačenje.
3. Sudsko tumačenje: Vrši ga krivični sud.
    ◦ Specifičnost: Stavovi Vrhovnog kasacionog suda nemaju formalni značaj izvora prava, ali daju snažan stimulans i direktno utiču na rezonovanje nižih sudova.
4. Autentično tumačenje: Vrši ga tvorac norme – Narodna skupština Republike Srbije. Jedino ona može autentično tumačiti zakone.
5. Naučno (doktrinarno) tumačenje: Daju ga stručnjaci/naučnici. Nema formalno obavezujuće dejstvo, ali ima veliki praktični značaj kao pomoć u nejasnim situacijama.

Popunjavanje pravnih praznina:

Pravne praznine su situacije koje nisu striktno regulisane zakonom (usled normativnih grešaka ili propusta zakonodavca). U krivičnom procesnom pravu one se popunjavaju na dva načina:
1. Analogija (Sličnost)
Definicija: Primena pravne norme predviđene za jedan slučaj na drugi, neregulisan slučaj koji je sličan.
Specifičnost u KPP: Za razliku od krivičnog materijalnog prava gde je strogo zabranjena (načelo legaliteta), analogija je u krivičnom procesnom pravu dozvoljena.
    ◦ Ratio: KPP je složenije i ima više praznina, a primenom analogije se teže povređuju prava nego u materijalnom pravu.
Vrste analogije:
    ◦ Zakonska analogija: Zakonodavac sam upućuje na primenu druge odredbe (tzv. upućujuće norme). Nije prava pravna praznina.
    ◦ Sudska analogija: Prava pravna praznina koju sud popunjava primenom norme za sličan slučaj.
2. Argumentum a contrario (Razlog suprotnosti)
Definicija: Ako slučaj nije regulisan normom, a suprotan je regulisanom slučaju, primenjuje se pravilo suprotno onom koje važi za regulisani slučaj.
Ograničenje (Izuzetak): Nije dopušten u odnosu na procesne izuzetke. Izuzeci se moraju tumačiti usko (stricto sensu), pa se na njih ne može primeniti pravilo suprotnosti.


Postavi komentar