Preduzimanje dokaznih radnji u korist odbrane

Preduzimanje dokaznih radnji u korist odbrane predstavlja drugi formalni oblik delovanja u korist odbrane tokom istrage.

  • Pravna priroda i razlika u odnosu na „paralelnu istragu“:
    • Kod tzv. paralelne istrage, osumnjičeni i branilac sami preduzimaju neformalne aktivnosti koje nemaju formalni dokazni kredibilitet.
    • Kod ovog instituta, dokazne radnje u korist odbrane preduzima državni organ koji i inače sprovodi istragu – javni tužilac.
    • Ove radnje se sprovode u skladu sa svim formalnim zahtevima Zakonika o krivičnom postupku (ZKP).
  • Pravna posledica (Dokazni kredibilitet): Budući da su sprovedene po formalnim pravilima ZKP-a, ove radnje imaju puni dokazni kredibilitet u krivičnom postupku, što znači da se na njima može zasnivati odluka suda.
  • Korektivna funkcija: Ovaj mehanizam služi kao svojevrsni korektiv tužiočeve procene o tome koje dokaze treba izvesti.
  • Opšta dužnost nepristrasnosti javnog tužioca: Ovaj institut je praktična manifestacija zakonske obaveze javnog tužioca da tokom istrage i celog postupka deluje nepristrasno. On je dužan da sa jednakom pažnjom ispituje kako činjenice koje terete okrivljenog, tako i one koje mu idu u korist.

Načini realizacije (Procesni mehanizmi)

Do preduzimanja dokaznih radnji u korist odbrane dolazi kroz dva procesna mehanizma: primarni i supsidijarni.

A. Primarni procesni mehanizam (Tužilački put)

  • Pokretanje: Pokreće se upućivanjem konkretnog dokaznog predloga javnom tužiocu od strane osumnjičenog i njegovog branioca.
  • Dejstvo: Ukoliko javni tužilac prihvati (usvoji) predlog, on samostalno sprovodi predloženu dokaznu radnju.

B. Supsidijarni procesni mehanizam (Sudski put)

  • Pokretanje: Aktivira se kada se javni tužilac „ogluši“ o primarni predlog odbrane.
  • Oblici oglušivanja javnog tužioca:
    1. Izričito – donošenjem odluke kojom se odbija dokazni predlog odbrane.
    2. Prećutno – neizjašnjavanjem o predlogu odbrane u zakonom predviđenom roku.
  • Rok za odlučivanje tužioca: Javni tužilac je dužan da o predlogu odluči u roku od osam dana od dana podnošenja predloga.
  • Uloga sudije za prethodni postupak:
    • Ako tužilac odbije predlog ili ne odluči o njemu u roku od 8 dana, odbrana podnosi predlog sudiji za prethodni postupak.
    • Sudija za prethodni postupak je dužan da o predlogu odluči u roku od osam dana.
  • Pravna posledica usvajanja predloga: Ako sudija usvoji predlog odbrane, on donosi rešenje kojim nalaže javnom tužiocu da preduzme tu dokaznu radnju i određuje mu rok za njeno izvršenje.

Izuzetak i procesni nedostatak supsidijarnog mehanizma
  • Instruktivan karakter mehanizma: Iako je tužilac formalno dužan da postupi po nalogu sudije za prethodni postupak, ovaj mehanizam je u suštini instruktivnog karaktera.
  • Nedostatak sankcije: Zakonodavac nije predvideo nikakve procesne posledice (sankcije) za slučaj da se javni tužilac oglasi nepokornim prema nalogu sudije, niti za slučaj da naloženu radnju sprovede površno, neefikasno ili aljkavo.
  • Praktični problem: Budući da je tužilac na ove radnje praktično „prinuđen“, a prethodno ih je smatrao nepotrebnim, u praksi postoji rizik od njihovog nekvalitetnog izvođenja.

Postavi komentar