- Pravna priroda odnosa (Načelo identiteta): Odnos između presude i optužbe rešava se kao odnos identiteta (saobraznosti).
- Procesni osnov (Načelo akuzatornosti): Ovaj odnos se primarno zasniva na delovanju načela akuzatornosti. Iz ovog načela proističu dve ključne pravne posledice:
- onemogućenost pokretanja i vođenja krivičnog postupka bez ovlašćenog tužioca i njegovog optužnog akta;
- pravilo da se sudska presuda može odnositi samo na ono što je obuhvaćeno optužbom.
- Dva osnovna vida saobraznosti:
- subjektivna (lična) saobraznost;
- objektivna (predmetna) saobraznost.
Subjektivna (lična) saobraznost presude i optužbe
- Definicija: Subjektivna saobraznost podrazumeva pravilo da se presuda može odnositi samo na lice koje je optuženo.
- Strogo tumačenje (Zabrana ekstenzije): Subjektivna saobraznost se u sudskoj praksi primenjuje apsolutno i ni na koji način se ne može temeljiti na širem tumačenju. Presuda se uvek i bez ikakvih izuzetaka odnosi isključivo na optuženo lice.
- Pravne posledice u praksi: Ukoliko se na glavnom pretresu utvrdi da konkretni optuženi nije učinio krivično delo koje je predmet optužbe:
- optuženi se mora osloboditi od optužbe;
- Zabrana osuđivanja trećeg lica: Bez obzira na to što je tokom tog istog postupka nesumnjivo utvrđeno da je neko drugo, konkretno lice učinilo to krivično delo, to drugo lice ne može biti osuđeno u tom postupku ukoliko u njemu nije imalo formalni status optuženog lica.
Objektivna (predmetna) saobraznost presude i optužbe
- Definicija: Objektivna saobraznost znači da se presuda može odnositi samo na delo koje je predmet optužbe. Pod predmetom optužbe podrazumeva se delo sadržano u podnesenoj optužnici, odnosno u optužnici koja je na glavnom pretresu izmenjena ili proširena od strane tužioca.
- Autonomija suda u pravnoj kvalifikaciji (Izuzetak od vezanosti): Sud je potpuno autonoman u pravnoj oceni predmeta krivičnog postupka. To znači da sud nije vezan za predloge tužioca u pogledu pravne ocene (kvalifikacije) dela koje je predmet optužbe.
- Granice objektivnog identiteta (Bliža konkretizacija): Pitanje obektivnog identiteta se u praksi svodi na to kada se smatra da je identitet dela izmenjen.
- Pravilo: Identitet postoji ako se radi o istoj radnji i istom događaju koji je predmet suđenja, i to u njegovim bitnim delovima.
- Odstupanje koje ne menja identitet: Činjenice koje nisu bitne za samu radnju ne menjaju identitet dela. Ne smatra se da je identitet izmenjen ako su u presudi izmenjene okolnosti koje se odnose na bliža svojstva ili konkretizaciju krivičnog dela, pod uslovom da te okolnosti nisu relevantne za izmenu samog predmeta optužbe.
Teorijsko-praktični konflikti u rešavanju objektivnog identiteta
U sudskoj praksi se rešavanje pitanja objektivne saobraznosti zasniva na davanju prednosti jednom od dva suprotstavljena krivičnoprocesna načela:
- Solucija davanja prevage načelu optužbe (akuzatornosti):
- Sadržina: Sud bi morao biti strogo vezan opisom dela iz optužnice u svim pojedinostima tog opisa i u okviru činjeničnog stanja utvrđenog na glavnom pretresu.
- Pravna posledica: Ukoliko bi sud menjao činjenični opis dela koji tužilac prethodno nije modifikovao, sud bi preuzeo ulogu tužioca, što predstavlja direktnu povredu načela akuzatornosti.
- Solucija davanja prednosti limitiranom dejstvu načela istine:
- Sadržina: Sud je vezan isključivo za istorijski događaj koji je predmet optužbe, potpuno nezavisno od toga kako je taj događaj opisan u optužnici.
- Pravna posledica: Delujući po načelu istine, sud može događaj utvrditi i opisati drugačije nego što je on naveden u optužnici, nezavisno od volje i aktivnosti tužioca.
Rešenje u našoj sudskoj praksi: Kumulativni uslovi za odstupanje od opisa u optužnici
U našoj sudskoj praksi je prihvaćena druga solucija (prednost načela istine), ali ona nije apsolutna, već je striktno ograničena i limitirana kriterijumom (ne)povoljnosti po optuženog.
- Pravilo: Sud može svoju presudu zasnovati na činjeničnom stanju koje je utvrđeno na glavnom pretresu i onda kada se ono razlikuje od opisa u optužnici.
- Kumulativni uslovi za dozvoljenost odstupanja: Za zakonitu primenu ovog pravila moraju biti ispunjena oba sledeća uslova:
- Usklađenost sa uslovom istovetnosti događaja – mora se raditi o istom životnom i istorijskom događaju koji je bio predmet optužbe, bez obzira na to što je u optužnici bio drugačije opisan;
- Usklađenost sa uslovom favorizovanja optuženog – činjenično stanje koje je sud utvrdio na glavnom pretresu i uneo u presudu mora biti povoljnije za optuženog u odnosu na stanje koje je tužilac tvrdio u optužnici.
- Pravni ambijent i opravdanost: Iako je ovakav stav sudske prakve nastao u vreme kada je u našem zakonodavstvu formalno važilo striktno i državno obavezujuće načelo istine, on je i danas u potpunosti prihvatljiv u okviru novog ZKP-a. Razlog leži u tome što se ovaj stav temelji na nužnoj i razumnoj reaktivizaciji i relitavizaciji dejstva načela istine kroz prizmu zaštite položaja optuženog.
