Presuda je najvažnija sudska odluka kojom se rešava predmet krivičnog postupka.
- Procesni ambijent: Donosi se nakon što se o predmetu, po pravilu, javno raspravljalo na glavnom pretresu (javnost može biti isključena samo izuzetno). Na glavnom pretresu se izvode dokazi koji čine činjeničnu osnovu presude i iz kojih proističu razlozi na kojima se ona temelji.
- Ishodi odlučivanja: Presudom se optužba odbija, optuženi oslobađa od optužbe ili se oglašava krivim.
- Formalno izricanje: Ukoliko veće nakon završenih završnih reči ne odluči da ponovo otvori glavni pretres, ono izriče presudu. Presuda se izriče i objavljuje u ime naroda.
- Objavljivanje: Izreka presude se uvek mora pročitati na javnom zasedanju.
Dokazna zasnovanost presude i načelo neposrednosti
- Pravilo o izvoru dokaza: Sud svoju presudu može utemeljiti i zasnovati isključivo na dokazima koji su izvedeni na glavnom pretresu.
- Uticaj na načelo neposrednosti: Ovim pravilom se afirmiše delovanje načela neposrednosti u izvođenju dokaza u objektivnom smislu.
- Izuzeci (Ograničena neposrednost): Kada zakon dozvoljava da se sud na glavnom pretresu upozna sa dokazima koji su izvedeni u prethodnim fazama ili u drugom postupku, ne postoji klasična neposrednost. Sud se tada ne upoznaje neposredno sa samim dokazima, već isključivo sa zapisnicima o dokazima koje je izveo drugi organ ili sud.
- Savesna ocena dokaza (Slobodno sudijsko uverenje): Sud donosi konačan zaključak o izvesnosti postojanja neke činjenice na osnovu savesne ocene svakog dokaza pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima.
Odnos suda prema utvrđivanju istine
- Položaj načela istine: Zakonodavac je načeo izbegao da eksplicitno formuliše dužnost suda da po službenoj dužnosti (oficijelno) iznosi dokaze radi utvrđivanja potpunog i tačnog činjeničnog stanja, odnosno istine.
- Teret dokazivanja i rizik: Teret dokazivanja optužbe leži na ovlašćenom tužiocu, koji samim tim snosi i procesni rizik nedokazanosti.
- Dužnost suda: Iako nema oficijelnu dužnost traganja za istinom, sud mora kontradiktorno ceniti sve izvedene dokaze. Svoje činjenične zaključke sud sme utemeljiti jedino na onim činjenicama za koje na osnovu izvedenih dokaza smatra da izvesno (odnosno istinito) postoje.
Vrste presuda
Zakonska podela presuda
S obzirom na stav suda u odnosu na optužbu i način na koji se rešava predmet krivičnog postupka, Zakonik razlikuje tri vrste presuda:
- oslobađajuća presuda – kojom sud ne prihvata optužbu;
- odbijajuća presuda – kojom sud odbija optužbu;
- osuđujuća presuda – kojom sud prihvata optužbu i oglašava optuženog krivim.
- Pravilo u slučaju sticaja (više dela): Ako optužba obuhvata više krivičnih dela, sud u jednoj presudi mora izreći pojedinačno za koje se delo optužba odbija, za koje se optuženi oslobađa, a za koje se oglašava krivim.
Teorijska podela presuda
U krivičnoprocesnoj teoriji presude se dele prema procesno-pravnom karakteru razloga na kojima se temelje:
1. Meritorne presude
- Obeležja: To su presude kojima se rešava suštinsko (meritno) pitanje o postoјanju ili nepostoјanju krivičnog dela, odnosno o tome da li je ono dokazano ili nedokazano. Takođe, njima se rešava pitanje izbora krivične sankcije ili odluke o oslobađanju od kazne ukoliko je učinjeno delo utvrđeno.
- Vrste: U meritorne presude spadaju oslobađajuća i osuđujuća presuda.
2. Formalne presude
- Obeležja: To su presude kod kojih se sud uopšte ne upušta u suštinsko raspravljanje o (ne)postojanju krivičnog dela i krivici, jer je utvrdio postojanje određenih formalnih (procesnih) smetnji koje sprečavaju meritorno odlučivanje.
- Vrste: U formalne presude spada odbijajuća presuda.
Odbijajuća presuda
Pojam i suština odbijajuće presude
- Pojam: To je formalna presuda kojom se optužba odbija usled postojanja određenih procesnih smetnji.
- Pravne posledice (Dejstvo ne bis in idem): Razlozi za donošenje ove presude moraju biti traјnog karaktera, što znači da se krivični postupak za isto delo i protiv istog lica više nikada ne može ponovo voditi. Nakon pravnosnažnosti ove presude, apsolutno deluje načelo ne bis in idem.
Zakonski (taksativni) razlozi za donošenje
Sud donosi odbijajuću presudu ako ustanovi postojanje nekog od sledeća tri alternativno propisana razloga:
- Odustanak od gonjenja (Načelo akuzatornosti): ako je ovlašćeni tužilac od započinjanja pa sve do završetka glavnog pretresa odustao od optužbe, ili ako je oštećeni odustao od predloga za krivično gonjenje.
- Presuđena stvar (Načelo ne bis in idem): ako je optuženi za isto delo već pravnosnažno osuđen, oslobođen od optužbe, ako je optužba protiv njega pravnosnažno odbijena, ili ako je postupak protiv njega pravnosnažno obustavljen rešenjem.
- Trajne procesne smetnje:
- ako je optuženi aktom amnestije ili pomilovanja oslobođen od krivičnog gonjenja;
- ako je nastupila zastarelost krivičnog gonjenja;
- ako postoji druga okolnost koja trajno isključuje krivično gonjenje.
Razlikovanje odbijajuće presude i rešenja o odbacivanju optužnice
Student na ispitu mora precizno razgraničiti ova dva instituta prema karakteru procesnih smetnji:
- Odbijajuća presuda: Donosi se isključivo zbog smetnji traјnog karaktera. Isti predmet se više nikada ne može procesuirati.
- Rešenje o odbacivanju optužnice: Donosi se zbog okolnosti koje privremeno sprečavaju krivično gonjenje. Po prestanku tih privremenih okolnosti, krivični postupak se pod određenim uslovima može ponovo voditi.
Oslobađajuća presuda
Pojam i pravna priroda
- Pojam: To je meritona presuda kojom sud ne prihvata optužbu i kojom se optuženi oslobađa od optužbe.
- Pravna priroda: Donosi se kada nema procesnih smetnji za odbijajuću presudu ili odbačaj optužnice, ali su se stekli materijalnopravni ili činjenični uslovi za oslobađanje optuženog.
Zakonski razlozi za donošenje oslobađajuće presude
Zakonik propisuje dva osnovna alternativna razloga za donošenje ove presude:
1. Razlog koji se odnosi na delo (Materijalno-pravni aspekt)
- Donosi se ako delo koje je predmet optužbe po zakonu nije krivično delo.
- Dodatni uslov: Za primenu ovog razloga neophodno je da nema uslova za primenu mere bezbednosti.
2. Razlog koji se odnosi na dokazanu utemeljenost (Činjenični aspekt)
- Donosi se ako nije dokazano da je optuženi učinio delo za koje je optužen.
- Ratio legis: Ovaj razlog je direktna konsekvenca pravila o teretu dokazivanja i delovanja načela in dubio pro reo – ukoliko tužilac nije dokazao optužbu van svake sumnje, sud mora doneti oslobađajuću presudu.
Osuđujuća presuda
Pojam i uslovi za donošenje
- Pojam: To je meritorna presuda kojom se optuženi oглашава кривим za krivično delo koje je predmet optužbe.
- Uslovi za donošenje: Donosi se iz razloga suprotnih onima za druge odluke. To znači da se donosi kada su ispunjeni sledeći kumulativni uslovi:
- nema trajnih procesnih smetnji (za odbijajuću presudu);
- nema privremenih smetnji (za odbacivanje optužnice);
- nema uslova za donošenje oslobađajuće presude;
- sud je na osnovu slobodne ocene dokaza i slobodnog uverenja utvrdio da postoji krivica optuženog i da je delo koje je predmet optužbe zaista krivično delo.
Terminološka napomena: Osuđujuća nasuprot okrivljujuće presude
- Teorijski stav: Termin „okrivljujuća presuda“ je teorijski adekvatniji od termina „osuđujuća presuda“.
- Razlog: Ova presuda uvek sadrži izreku o krivici, ali utvrđena krivica ne mora nužno dovesti do kazne (osude u užem smislu). Prema pravilima Krivičnog zakonika, u određenim situacijama je moguće da optuženi bude oглашен кривим, ali oslobođen od kazne.
- Prihvatljivost naziva: Ipak, termin „osuđujuća presuda“ je tradicionalan i uobičajen u našem pravu, jer se pojmovi „krivica“ (oглашавање кривим) i „osuda“ najčešće praktično poistovećuju.
Obavezni zakonski sadržaj izreke osuđujuće presude
Zakonik precizno i detaljno propisuje šta sud mora uneti u izreku ove presude. Sud u njoj izriče:
- delo za koje se oglašava krivim – uz navođenje činjeničnog opisa, obeležja krivičnog dela i okolnosti od kojih zavisi primena konkretne odredbe krivičnog zakona;
- zakonski naziv krivičnog dela i tačne zakonske odredbe koje su primenjene;
- odluku o kazni – na kakvu se kaznu optuženi osuđuje ili se po zakonu oslobađa od kazne;
- odluku o uslovnoj osudi – odnosno o opozivanju uslovne osude ili uslovnog otpusta;
- odluku o sporednim merama – o meri bezbednosti, o oduzimanju imovinske koristi ili oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela;
- odluku o imovinskopravnom zahtevu;
- odluku o uračunavanju – uračunavanje pritvora ili već izdržane kazne u izrečenu sankciju;
- odluku o troškovima krivičnog postupka.
Posebne odluke o izvršenju i načinu zamene pojedinih kazni
U zavisnosti od vrste i visine izrečene kazne, sud u presudu unosi specifične detalje o načinu njenog izvršenja ili zamene:
- Kućni zatvor: Ako je optuženi osuđen na kaznu zatvora do jedne godine, u presudi se može odrediti da će se ona izvršiti u prostorijama u kojima stanuje (sa primenom elektronskog nadzora ili bez nje).
- Novčana kazna: U presudi se navodi da li je odmerena u dnevnim iznosima ili u fiksnom iznosu, određuje se rok plaćanja, kao i način zamene (kaznom zatvora ili radom u javnom interesu) ukoliko optuženi kaznu ne plati u roku.
- Rad u javnom interesu: Navodi se tačna vrsta i trajanje rada, kao i način njegove zamene kaznom zatvora ukoliko ga optuženi ne obavi u celosti ili delimično.
- Oduzimanje vozačke dozvole: Navodi se tačno trajanje ove kazne, kao i način njene zamene kaznom zatvora za slučaj da optuženi upravlja motornim vozilom tokom trajanja zabrane.
- Uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom: U presudi se moraju precizirati sadržina, trajanje i zakonske posledice neispunjenja obaveza koje čine zaštitni nadzor.
