Pojam i vrste odmeravanja kazne

Odmeravanje kazne može biti zakonsko i sudsko.

  • samo se sudsko odmeravanje može smatrati odmeravanjem kazne u pravom smislu reči
  • kazna za pojedina krivična dela se propisuje u veoma širokom rasponu, stoga se teško može prihvatiti da zakonodavac tu vrši neko okvirno odmeravanje kazne

U oblasti odmeravanja kazne u našoj teoriji koristi se pojam individualizacije kazne.

Taj pojam se može shvatiti u širem i u užem smislu:

  1. U širem smisluindividualizacija kazne je ukupan proces koji se odvija od izbora kazne pa do njenog izricanja.
  2. U užem smislu individualizacija kazne je jedan od principa na osnovu kojih se vrši odmeravanje kazne, a to pre svega podrazumeva upoznavanje ličnosti učinioca.

Međutim, individualizacija kazne u užem smislu predstavlja gledište koje je danas uglavnom napušteno, dok je individualizacija kazne u širem smislu suvišan pojam jer odgovara pojmu odmeravanja kazne.

Odmeravanje kazne može biti:

  1. u okviru kazne propisane za određeno krivično delo, odmeravanje blaže kazne od propisane (ublažavanje kazne) i odmeravanje teže kazne od propisane (pooštravanje kazne)
    • redovan način odmeravanja kazne je onaj koji se vrši u okviru propisane kazne za određeno krivično delo, dok se ublažavanje i pooštravanje kazne mogu vršiti izuzetno
    • sistem apsolutno određenih kazni i sistem apsolutno neodređenih kazni su napušteni u savremenom krivičnom zakonodavstvu
    • opšti minimum i opšti maksimum ne može se prekoračiti ni u slučaju ublažavanja ili pooštravanja
    • naše krivično zakonodavstvo više ne predviđa pooštravanje kazne kao način odmeravanja kazne
    • kada je reč o odmeravanju kazne u okviru propisane kazne, osnovni kriterijumi su:
      • propisana kazna
        • kada je reč o kazni zatvora ona se odmerava između posebnog minimuma i posebnog maksimuma
        • ukoliko nije propisan posebni minimum ili maksimum primenjuje se opšti minimum ili opšti maksimum
          • kod dela kod kojih je propisan samo poseban minimum prilikom odmeravanja kazne primenjuje se opšti maksimum,
          • kod dela kod kojih je propisan samo posebni maksimum za odmeravanje se primenjuje opšti minimum
        • kada je reč o novčanoj kazni ona se odmerava u okviru propisanih kaznenih raspona, a visina tih raspona zavisi od visine zaprećene kazne zatvora uz koju je novčana kazna alternativno propisana
      • svrha kažnjavanja
        • prilikom odmeravanja kazne sud mora voditi računa o tome da je u konkretnom slučaju potrebno postići svrhu kažnjavanja
      • olakšavajuće i otežavajuće okolnosti
        • one služe tome da se u okviru propisane kazne dođe do tačno određene kazne
  2. oslobođenje od kazne
  3. posebni načini odmeravanja kazne
    • odmeravanje kazne za krivična dela učinjena u sticaju
    • odmeravanje kazne osuđenom licu

Pojam i sistemi novčane kazne

Novčana kazna je jedna od najstarijih krivičnih sankcija.

Nastala je u vezi sa sistemom kompozicije prema kom je učinilac plaćao određenu sumu novca oštećenom ili njegovoj porodici kao naknadu za učinjeno krivično delo, čime se sprečavala krvna osveta.

Postepeno je i država počela sama da primenjuje novčanu kaznu tj. da od učinioca naplaćuje izvesnu sumu novca za učinjeno krivično delo. Danas je ona jedna od najčešće primenjivanih sankcija.

Novčana kazna se sastoji u plaćanju određenog novčanog iznosa u korist države.

Ona je naročito pogodna za lakša krivična dela, stoga je u nekim zemljama ona na području lakšeg i srednjeg kriminaliteta u potpunosti istisnula kaznu lišenja slobode.

Razlikuju se dva sistema propisivanja i primene novčane kazne:

  1. Stari sistem – Sistem fiksnih iznosa
    • novčana kazna se propisuje u određenom rasponu u okviru kog se učiniocu odmerava i izriče kazna u konkretnom slučaju
  2. Novi sistem – Dani-novčane kazne (Sistem dnevnih globa)
    • podrazumeva da se kazna najpre odmerava u danima, a nakon toga se utvrđuje novčana vrednost jednog dana, a onda se množenjem dolazi do novčane kazne koja se izriče
    • prednost ovog sistema je u tome što se vrednost dana utvrđuje prema imovinskom stanju učinioca
      • postiže da novčana kazna jednako pogađa i siromašne i bogate učinioce krivičnih dela
    • broj dana se odmerava na isti način kao i kada bi se odmeravala kazna zatvora u danima, na osnovu opštih pravila o odmeravanju kazne
      • vrednost dana se utvrđuje tako što se utvrde mesečni i godišnji prihodi učinioca
      • oduzmu njegovi redovni troškovi, odnosno utvrđuje se koliko on može da uštedi
      • ta ušteda se deli sa brojem dana u mesecu, odnosno godini

Maloletnički zatvor

Maloletnički zatvor je jedina kazna koja se može primeniti prema maloletniku.

  • do nje dolazi samo izuzetno
  • prema njima se po pravilu primenjuju vaspitne mere

Kazniti se može samo stariji maloletnik koji je učinio krivično delo za koje je zakonom propisana kazna teža od 5 godina zatvora, ako zbog visokog stepena krivice, prirode i težine krivičnog dela nije bilo opravdano izreći vaspitnu meru.

Uz to je potrebno ispunjenje još 2 uslova:

  1. Subjektivni uslovda kod maloletnika postoji krivica
    • stepenovanje se vrši u osnovi na isti način kao kod odmeravanja kazne punoletnim licima
    • ovde je visok stepen krivice jedna od odlučujućih okolnosti od kojih zavisi izricanje kazne maloletničkog zatvora
    • visok stepen krivice ne postoji u slučaju da je ostvaren neki od osnova za ublažavanje kazne subjektivnog karaktera
    • nehat ukazuje na to da ne postoji visok stepen krivice maloletnika
  2. Objektivni uslov – da se radi o delu za koje je propisana kazna duža od 5 godina
    • težinu dela treba tumačiti kao postojanje jačeg intenziteta ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra u konkretnom slučaju

Opšti minimum je 6 meseci a opšti maksimum: 5 godina osim u dva slučaja kada se može izreći i 10 godina:

  1. Kada se za učinjeno delo može izreći kazna od 20 godina ili kazna u trajanju od 30 do 40 godina
  2. Krivična dela učinjena u sticaju od kojih su najmanje dva dela zaprećena kaznom zatvora dužom od 1 godina
  • Izriče se na pune godine ili mesece
  • Odmerava se kazna u granicama propisane kazne zatvora za učinjeno krivično delo
  • Ne može se izreći stroža kazna
  • Ne može se izreći kazna kraća od 6 meseci
  • Ne može se izvršiti ako je proteklo:
    1. 10 godina od osude na kaznu maloletničkog zatvora dužu od 5 godina
    2. 5 godina od osude na kaznu maloletničkog zatvora dužu od 3 godine
    3. 3 godine od osude na kaznu maloletničkog zatvora do 3 godine

Zavodske vaspitne mere

Tri vaspitne mere zavodskog karaktera:

  • UPUĆIVANJE U VASPITNU USTANOVU
    • maloletniku nad kojim treba obezbediti vršenje stalnog nadzora od strane stručnih vaspitača u opštoj ustanovi za vaspitavanje maloletnika
    • traje 6 meseci do dve godine
    • sud trajanje određuje tako što svakih 6 meseci razmatra da li postoje osnovi za obustavu njenog izvršenja ili za njenu zamenu drugom vaspitnom merom
  • UPUĆIVANJE U VASPITNO-POPRAVNI DOM
    • maloletniku prema kom se treba primeniti pojačane mere prevaspitanja
    • to je najrigoroznija mera koja se graniči sa kaznom maloletničkog zatvora
      • razlika od njega je ta što ona nije kazna nego vaspitna mera
    • uzima se u obzir težina i priroda dela i okolnost da li su prema maloletniku ranije bile izricane vaspitne mere ili maloletnički zatvor
    • od 6 meseci do 4 godine
  • UPUĆIVANJE U POSEBNU USTANOVU ZA LEČENJE I OSPOSOBLJAVANJE
    • prema maloletnicima koji su ometeni u psihofizičkom razvoju ili imaju psihičke poremećaje i sud je može izreći umesto prethodne dve vaspitne mere
    • može trajati najviše 3 godine
    • sud svakih 6 meseci razmatra da li postoje osnovi za obustavu ili zamenu drugom merom
    • maloletnik ostaje tamo dok je to potrebno radi njegovog lečenja ili osposobljavanja
    • kad navrši 21 godinu, izvršenje mere se nastavlja u ustanovi u kojoj se izvršava mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja

Vaspitne mere pojačanog nadzora

Četiri vaspitne mere pojačanog nadzora:

  1. Od strane roditelja, usvojioca ili staratelja
    • ako su oni propustili da vrše potrebnu brigu i nadzor nad maloletnikom, a u mogućnosti su da tu brigu vrše i to se od njih s osnovom može očekivati
    • sud će dati potrebna uputstva i naložiti mu određene dužnosti koje treba preduzeti
    • trajanje ove mere ne može biti kraće od 6 meseci ni duže od dve godine
  2. U drugoj porodici
    • kad ovi prethodni nisu u mogućnosti da nad maloletnikom vrše nadzor maloletnik će se smestiti u porodicu koja je voljna da ga primi
    • traje najmanje 6 meseci a najduže dve godine
    • obustaviće se ukoliko prestane potreba za pojačanim nadzorom ali i u slučaju da ovi gore steku mogućnost za taj nadzor
  3. Od strane organa starateljstva
    • kad ne postoje uslovi za prve dve mogućnosti
    • isto 6 meseci do dve godine
    • za to vreme maloletnik ostaje da živi gde je živeo a pojačani nadzor vrši službeno lice organa starateljstva ili drugo stručno lice koje taj organ odredi
    • brine se o školovanju, zaposlenju, odvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče itd.
  4. Uz dnevni boravak u odgovarajućoj ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloletnika
    • ako je potrebno angažovanje stručnih lica u posebnoj ustanovi koja se bavi vaspitavanjem i obrazovanjem maloletnika
    • isto 6 meseci – dve godine;
    • taj boravak ne sme da ometa njegovo redovno školovanje ili odlaženje na posao

Sud može maloletniku odrediti jednu ili više posebnih obaveza.

  • posebne obaveze koje se inače mogu samostalno izreći kao mera upozorenja i usmeravanja

Sud može obaveze da izmeni ili ukine a u slučaju neispunjenja može je zameniti drugom; isto 6 meseci – dve godine

Vaspitne mere upozorenja i usmeravanja

Vaspitne mere upozorenja i usmeravanja su:

  • SUDSKI UKOR
    • izriče se ako se iz odnosa maloletnika prema učinjenom krivičnom delu i njegove spremnosti da ubuduće ne vrši krivična dela može zaključiti da je dovoljno da se maloletnik zbog učinjenog krivičnog dela samo prekori
    • predstavlja najblažu vaspitnu meru;
    • pri izricanju ukora maloletniku će se ukazati na neprihvatljivost njegovog postupka i predočiće mu se da u slučaju ponovnog izvršenja krivičnog dela prema njemu može biti primenjena druga sankcija
  • POSEBNE OBAVEZE:
    1. Da se izvini oštećenom
    2. Da u okviru sopstvenih mogućnosti naknadi štetu koju je prouzrokovao
    3. Da redovno pohađa školu ili ne izostaje sa posla
    4. Da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i okolnostima
    5. Da se bez naknade uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja
    6. Da se uključi u određene sportske aktivnosti
    7. Da se podvrgne odgovarajućem ispitivanju i odvikavanju od zavisnosti izazvane upotrebom alkoholnih pića ili opojnih droga
    8. Da se uključi u pojedinačni ili grupni tretman u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi ili savetovalištu i da postupa po programima rada koji su za njega sačinjeni u tim ustanovama
    9. Da pohađa kurseve za stručno osposobljavanje ili da se priprema i polaže ispite kojima se proverava određeno znanje
    10. Da ne može da napusti mesto prebivališta ili boravišta bez saglasnosti suda i posebnog odobrenja organa starateljstva

Obaveze mogu trajati do godinu dana, sud ih može zameniti ili ukinuti

Maloletnik može svojim radom naknaditi štetu, ali tako da taj rad ne traje duže od 60 časova u toku 3 meseca, dok rad u humanitarnim organizacijama ili na poslovima socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja ne može biti duži od 120 časove u periodu od najduže 6 meseci

Sankcije za maloletnike u našem krivičnom pravu i njihove specifičnosti

Vaspitne mere su osnovna vrsta, grupa sankcija koja je namenjena maloletnim učiniocima krivičnih dela.

  • grupa krivičnih sankcija

Maloletnički zatvor se maloletnicima može izreći pod određenim uslovima.

Osim vaspitnih mera i maloletničkog zatvora maloletnicima se mogu izreći određene mere bezbednosti.

Samo starijem maloletniku se izuzetno može izreći kazna (maloletnički zatvor).

Naše krivično zakonodavstvo ne dozvoljava primenu sudske opomene i uslovne osude prema maloletniku

Svrha vaspitnih mera i maloletničkog zatvora: nadzorom, pružanjem zaštite i pomoći i obezbeđivanjem opšteg i stručnog osposobljavanja utiče se na razvoj i jačanje lične odgovornosti maloletnika, na vaspitavanje i pravilan razvoj njegove ličnosti

  • svrha se sastoji pre svega u specijalnoj prevenciji, ali svrha maloletničkog zatvora je i generalna prevencija što ga u pogledu svrhe razlikuje od vaspitnih mera

Vaspitne mere i maloletnički zatvor ne povlače pravne posledice koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava

SPECIFIČNOSTI dolaze do izražaja i prilikom izricanja krivičnih sankcija učinjenih u sticaju

  • ako za sva dela učinjena u sticaju dolazi u obzir izricanje samo vaspitnih mera, sud će izreći samo jednu vaspitnu meru i to onu kojom se u najvećoj meri može postići u konkretnom slučaju svrha vaspitnih mera
  • ako za svako delo u sticaju sud smatra da treba izreći kaznu maloletničkog zatvora, odmeriće po slobodnoj oceni za sva dela jednu kaznu maloletničkog zatvora;
  • ako je za neka dela utvrđena kazna zatvora, a za drugo kazna maloletničkog zatvora, izreći će se kao jedinstvena kazna samo kazna zatvora primenom odredaba KZ za odmeravanje kazne za krivična dela učinjena u sticaju;
  • ako sud nađe da bi za neko delo trebalo izreći kaznu maloletničkog zatvora, a za drugu vaspitnu meru, onda će kao jedinstvena sankcija biti izrečena samo kazna maloletničkog zatvora

Značajna je i mogućnost primene vaspitnih naloga koju predviđa ZOMUKD, nemaju karakter krivične sankcije i primenjuju se pre nego što je postupak pokrenut ili u toku postupka;

  • o njihovoj primeni odlučuje javni tužilac ili sudija za maloletnike;
  • uslovi za njegovu primenu su
    • da se radi o delu za koje je propisana kazna zatvora do 5 godina ili novčana kazna,
    • da postoji priznanje krivičnog dela
    • prilikom procene da li će se primeniti vaspitni nalozi ceniće se i odnos maloletnika prema krivičnom delu i oštećenom
  • vaspitni nalozi mogu trajati najduže 6 meseci

VASPITNE MERE – pojam i vrste: (9)

  1. Vaspitne mere upozorenja i usmeravanjasudski ukor i posebne obaveze (2)
  2. Vaspitne mere pojačanog nadzorapojačan nadzor od strane roditelja, usvojioca ili staratelja, pojačan nadzor u drugoj porodici, pojačan nadzor od strane organa starateljstva i pojačan nadzor uz dnevni boravak u odgovarajućoj ustanovi (4)
  3. Zavodske vaspitne mereupućivanje u vaspitnu ustanovu, upućivanje u vaspitno-popravni dom, upućivanje u posebnu ustanovu za lečenje i osposobljavanje (3)

Krivičnopravni status maloletnih učinilaca u našem kp

Krivično pravo se ne primenjuje u odnosu na lica koja nisu dostigla određeni starosni uzrast, jer kod njih ne može postojati krivica, pa zbog toga ni krivično delo

Određena je donja starosna granica ispod koje se ne može primeniti nijedna krivična sankcija što znači i isključenje primene krivičnog zakonodavstva i nadležnosti pravosudnih organa a ona je navršena 14. godina

U Srbiji se ova materija reguliše posebnim zakonom, ZOMUKD – posebna, zaokružena, autonomna celina koja sadrži niz izuzetaka i specifičnih rešenja u odnosu na odredbe za punoletne učinioce

Dve kategorije maloletnika: mlađi maloletnik 14 – 16, stariji 16 – 18

Za maloletne učinioce krivičnih dela važe odredbe KZ ako nisu u suprotnosti sa posebnim odredbama koje sadrži ZOMUKD

Sadržaj i forma maloletničkog krivičnog prava:

  • Vaspitanje maloletnog učinioca i obezbeđivanje njegovog pravilnog razvoja
    • smatra se da su krivične sankcije prema maloletniku u prvom redu pomoći maloletnom licu
  • Orijentisanost na mere koje će biti mere socijalizacije
    • što je manje moguće elemenata prinude i ograničavanja slobode 
    • što više pomoći, brige, nadzora i otklanjanja smetnji u normalnom razvoju maloletnika
  • para ili kvazi krivično pravo
    • mnogi instituti i principi koji su u krivičnom pravu u prvom planu znatno modifikovano ili su od drugorazrednog uticaja
  • prelazi okvire krivičnog prava
    • sadrži norme koje u osnovi nisu krivičnopravne
    • primenjuje norme drugih grana prava u nekim slučajevima
    • ne znači da maloletničko krivično pravo nije krivično u pravom smislu
      • osnov za vaspitnu meru mora biti učinjeno krivično delo
  • i maloletničko pravo ima zaštitnu funkciju
    • ta se funkcija nastoji ostvariti merama pomoći maloletniku i postizanjem njegovog društvenog prilagođavanja

Posebne odredbe ZOMUKD koje važe za maloletnike primenjuju se pod određenim uslovima na sva lica koja su krivično delo učinila kao maloletnici

Maloletničko krivično pravo Srbije je na liniji savremenih rešenja u ovoj oblasti

  • ono u svemu ispunjava Minimalna standardna pravila za maloletničko krivično pravosuđe usvojena od strane Ujedinjenih nacija ’85 (Pekinška pravila)
  • na planu zakonodavnih rešeja krivično zakonodavstvo prevazilazi minimum koji je postavljen da bude prihvatljiv za sve zemlje
  • što se praktičnog aspekta tiče situacija je nezadovoljavajuća
    • može se učiniti više

Pojam zastarelosti i zastarelost izvršenja krivičnih sankcija

Zastarelost je zakonski osnov za gašenje krivičnih sankcija usled proteka određenog vremena što za posledicu ima gubitak prava države ili na krivično gonjenje ili na izvršenje izrečene krivične sankcije

Nastupa protekom izvesnog vremena od izvršenja krivičnog dela ili od pravosnažnosti presude kojom je izrečena krivična sankcija

Opravdanje je u propustu države da preko svojih organa preduzme krivično gonjenje ili da izvrši izrečenu sankciju; nakon proteka određenog vremena država na neki način gubi svoje pravo na kažnjavanje, odnosno sama se odriče tog prava

Kod krivičnog gonjenja stoji to da postaje sve teže dokazivati krivično delo protekom vremena

Naše krivično pravo poznaje dve vrste zastarelosti:

  1. Zastarelost krivičnog gonjenja
  2. Zastarelost krivičnih sankcija

Zastarelost u našem pravu je neograničena, odnosno opšta

  • izuzetak – ne zastarevaju krivična dela genocida i ratnih zločina i dela za koja po međunarodnim ugovorima zastarelost ne može da nastupi

KZ propisuje rokove za zastarelost izvršenja glavnih kazni.

Oni zavise od visine izrečene kazne zatvora, a kod novčane kazne bez obzira na njenu visinu, on iznosi 2 godine.

  • istekom propisanih rokova gasi se pravo nadležnih organa da izvrše kaznu

Za rokove zastarelosti izvršenja kazne nije ni od kakvog značaja propisana kazna.

Izrečena kazna se ne može izvršiti kada protekne:

  1. 25 godina od osude na kaznu zatvora u trajanju od 30-40 godina.
  2. 20 godina od osude na kaznu zatvora u trajanju dužu od 15 godina.
  3. 15 godina od osude na kaznu zatvora u trajanju dužu od 10 godina
  4. 10 godina od osude na kaznu zatvora u trajanju dužu od 5 godina
  5. 5 godina od osude na kaznu zatvora u trajanju dužu od 3 godine
  6. 3 godine od osude na kaznu zatvora u trajanju dužu od 1 godine
  7. 2 godine od osude na kaznu zatvora u trajanju do 1 godine, osude na novčanu kaznu, osude na kaznu rada u javnom interesu ili na kaznu oduzimanja vozačke dozvole

U KZ se određuje rok za zastarelost izvršenja novčane kazne i oduzimanja vozačke dozvole ako su izrečene sporedne kazne, kao i rokovi za zastarelost izvršenja mera bezbednosti

KZ određuje i rokove za zastarelost izvršenja mera bezbednosti:

  1. Zastarelost izvršenja mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, obaveznog psihijatrijskog lečenja na slobodi, obaveznog lečenja narkomana, obaveznog lečenja alkoholičara i oduzimanja predmeta nastaje kada protekne 5 godina od dana pravnosnažnosti odluke kojom su te mere izrečene.
  2. Zastarelost izvršenja mera bezbednosti zabrane vršenja poziva, delatnosti ili dužnosti, zabrane upravljanja motornim vozilom i proterivanja stranca iz zemlje nastaje kada protekne vreme za koje su te mere izrečene.
  3. Kod mere bezbednosti javnog objavljivanja presude postoji izričita odredba da se mora izvršiti najkasnije u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, protekom tog roka ona se više ne može izvršiti.

Rokovi zastarelosti izvršenja kazni računaju se od dana kada je presuda kojom su izrečene postala pravosnažna, a u slučaju opozivanje uslovne od dana pravosnažnosti odluke o opozivanju

Zastarevanje ne teče za vreme za koje se po zakonu izvršenje kazne ne može preduzeti, a kad se ne može preduzeti propisanu je ZIKS-om

  • za to vreme rok zastarelosti izvršenja krivičnih sankcija se ne računa, tj. dolazi do obustave zastarelosti

I ovde dolazi do prekida zastarelosti, s tim što ovde ne dolazi do prekida zbog izvršenja novog krivičnog dela, već se zastarelost prekida svakom radnjom nadležnog organa koja se preduzima radi izvršenja kazne.

  • sa svakim prekidom zastarevanje počinje ponovo da teče, dakle može doći do obustave i prekida zastarelosti, ali ne zbog izvršenja novog krivičnog dela

I ovde se predviđa apsolutna zastarelost

  • zastarelost izvršenja krivičnih sankcija u svakom slučaju nastaje kada protekne dvostruki rok koji se po zakonu traži za zastarelost izvršenja kazne

Pojam zastarelosti i zastarelost krivičnog gonjenja

Zastarelost je zakonski osnov za gašenje krivičnih sankcija usled proteka određenog vremena što za posledicu ima gubitak prava države ili na krivično gonjenje ili na izvršenje izrečene krivične sankcije

Nastupa protekom izvesnog vremena od izvršenja krivičnog dela ili od pravosnažnosti presude kojom je izrečena krivična sankcija

Opravdanje je u propustu države da preko svojih organa preduzme krivično gonjenje ili da izvrši izrečenu sankciju; nakon proteka određenog vremena država na neki način gubi svoje pravo na kažnjavanje, odnosno sama se odriče tog prava

Kod krivičnog gonjenja stoji to da postaje sve teže dokazivati krivično delo protekom vremena

Naše krivično pravo poznaje dve vrste zastarelosti:

  1. Zastarelost krivičnog gonjenja
  2. Zastarelost krivičnih sankcija

Zastarelost u našem pravu je neograničena, odnosno opšta

  • izuzetak – ne zastarevaju krivična dela genocida i ratnih zločina i dela za koja po međunarodnim ugovorima zastarelost ne može da nastupi

Protek određenog vremena od izvršenja krivičnog dela ima za posledicu nemogućnost krivičnog gonjenja.

Kriterijum za određivanje dužine ovih rokova je propisana kazna za učinjeno krivično delo.

Tako, zastarelost krivičnog gonjenja nastupa ako je proteklo:

  • 25 godina od izvršenja krivičnog dela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od 30-40 godina
  • 20 godina – kazna duža od 15 godina
  • 15 godina – kazna duža od 10 godina.
  • 10 godina – kazna duža od 5 godina
  • 5 godina – kazna duža od 3 godine
  • 3 godine – kazna duža od 1 godine
  • 2 godine – kazna zatvora do 1 godine ili novčana kazna

Ako je za krivično delo propisano više kazni rok zastarelosti se određuje po najtežoj propisanoj kazni.

Računanje roka zastarelosti

  • kod produženog krivičnog dela
    • rok zastarelosti krivičnog gonjenja se računa od preduzimanja radnje poslednjeg dela koje ulazi u sastav produženog krivičnog dela
  • kod krivičnih dela nečinjenja
    • rok zastarelosti krivičnog gonjenja se računa od prestanka dužnosti na činjenje
  • kod temporalnih posledičnih krivičnih dela
    • rok zastarelosti krivičnog gonjenja se računa od dana kada je posledica nastupila
  • kada je reč o krivičnim delima izvršenim u sticaju
    • rok zastarelosti krivičnog gonjenja se računa posebno za svako pojedino krivično delo

Odredbe o zastarelosti krivičnog gonjenja se ne primenjuju u odnosu na ona krivična dela kod kojih je zastarelost izričito isključena

  • to su genocid, zločin protiv čovečnosti i ratni zločini, kao i krivična dela za koja po ratifikovanim međunarodnim ugovorima zastarelost ne može nastupiti

KZ predviđa obustavu zastarelosti

  • za vreme dok postoji smetnja koja je dovela do obustave zastarelosti krivičnog gonjenja ne teče rok zastarelosti, a prestankom te smetnje rok zastarelosti nastavlja da teče od momenta u kom je obustavljen
  • uzima se u obzir i ono vreme koje je proteklo do nastupanja te smetnje
  • naše pravo prihvata samo pravne smetnje za obustavu zastarelosti (npr duševna bolest učinioca usled koje se ne može voditi krivični postupak)

Za razliku od obustave zastarelosti, kod prekida zastarelosti rok zastarelosti počinje da teče ispočetka, što znači da se vreme koje je proteklo pre prekida ne uračunava u rok zastarelosti. Do prekida dolazi:

  • preduzimanjem bilo koje procesne radnje koja se preduzima radi otkrivanja krivičnog dela ili radi otkrivanja i gonjenja učinioca zbog učinjenog krivičnog dela
  • ako je učinjeno novo krivično delo koje je prema zaprećenoj kazni isto toliko teško ili teže od onoga u pogledu kojeg teče rok zastarelosti

Mogućnost obustave i prekida mogla bi dovesti do toga da se institut zastarelosti ne primenjuje, stoga je predviđen institut apsolutne zastarelosti

  • ona nastupa protekom dvostrukog roka predviđenog za relativnu zastarelost krivičnog gonjenja
  • kod apsolutne zastarelosti rok zastarelosti teče uvek, i za vreme obustave i za vreme prekida zastarelosti

Pomilovanje

Amnestija i pomilovanje predstavljaju politički akt milosti koji se dodeljuje od strane najviših organa državne vlasti (parlamenta, odnosno šefa države).

Predstavljaju akte kojima se dejstvo presude menja u korist osuđenog ili se isključuje mogućnost krivičnog gonjenja učinioca.

Pomilovanje je institut kojim se menja dejstvo sudske odluke u pogledu izrečene krivične sankcije ili pak sprečava donošenje te odluke u slučaju da do krivičnog gonjenja još nije došlo

  • ima dejstvo samo u odnosu na poimenično određeno lice

Pomilovanje predstavlja akt kojim se poimenično određeno lice može:

  • Osloboditi od gonjenja (abolicija)
  • Potpuno ili delimično osloboditi od izvršenja kazne
  • Zameniti izrečena kazna blažom kaznom ili uslovnom osudom
  • Dati rehabilitacija
  • Ukinuti, odnosno odrediti kraće trajanje pojedine ili svih posledica osude
  • Ukinuti ili odrediti kraće trajanje mere bezbednosti (zabrana vršenja poziva, delatnosti ili dužnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom i proterivanje stranca iz zemlje)

Pomilovanjem se može odrediti ne samo ukidanje (kao kod amnestije) nego i kraće trajanje ovih mera bezbednosti

  • zabrane vršenja poziva, delatnosti ili dužnosti, zabrane upravljanja motornim vozilom i proterivanje stranca iz zemlje

Dejstvo pomilovanja u odnosu na izvršenje bilo koje kazne, određene mere bezbednosti i pravne posledice osude može biti potpuno ili delimično, a u odnosu na krivično gonjenje samo potpuno.

Pomilovanje je u isključivoj nadležnosti predsednika Republike Srbije.

Postupak za pomilovanje pokreće se na molbu osuđenog lica ili po službenoj dužnosti od strane ministra

  • osim osuđenog lica molbu može podneti i: njegov zakonski zastupnik, bračni drug, srodnik u pravoj liniji, brat, sestra, usvojilac, hranilac ili staralac
  • ukoliko je reč o oslobođenju od krivičnog gonjenja, postupak se pokreće samo po službenoj dužnosti
  • molba se podnosi pošto je presuda postala pravnosnažna, a u slučaju odbijanja molbe ona se može ponoviti po isteku jedne godine od dana donete odluke ako se radi o osudi dužoj od 3 godine, a po isteku 6 meseci ako je u pitanju osuda na blažu kaznu

Davanjem pomilovanja se ne dira u prava trećih lica koja se zasnivaju na osudi. Bez obzira što je dato pomilovanje, lica koja su oštećena krivičnim delom mogu da ostvaruju svoj imovinskopravni zahtev.

Odluka o pomilovanju ne može se ni na koji način osporavati a pri zloupotrebi lica nadležnog da odlučuje o pomilovanju podleže političkoj i parlamentarnoj odgovornosti i kontroli, ne krivičnoj

Amnestija

Amnestija i pomilovanje predstavljaju politički akt milosti koji se dodeljuje od strane najviših organa državne vlasti (parlamenta, odnosno šefa države).

Predstavljaju akte kojima se dejstvo presude menja u korist osuđenog ili se isključuje mogućnost krivičnog gonjenja učinioca.

Amnestija je akt zakonodavnog organa kojim se u formi zakona poimenično neodređenom krugu lica daje:

  • Oslobođenje od gonjenja (abolicija)
  • Potpuno ili delimično oslobođenje od izvršenja kazne
  • Zamena izrečene kazne blažom kaznom
  • Rehabilitacija
  • Ukidanje (pojedinih ili svih) pravnih posledica osude
  • Ukidanje određenih mera bezbednosti (zabrane vršenja poziva, delatnosti i dužnosti, zabrane upravljanja motornim vozilom i proterivanje stranca iz zemlje).

Može se odnositi na učinjena određena krivična dela ili na određene kazne bez obzira na krivično delo.

KZ ne predviđa nikakva ograničenja u pogledu vrste i težine krivičnog dela, visine izrečene kazne za dela koja mogu biti obuhvaćena amnestijom. Amnestija se najčešće vezuje za:

  1. vrstu krivičnog dela
    • tada se mogu amnestirati lica bez obzira na visinu izrečene kazne
  2. visinu izrečene kazne
    • tada njom može biti obuhvaćeno bilo koje krivično delo ali ona se može vezivati i za druge kriterijume:
  3. učinioce određene starosti
  4. pola
  5. određenog zdravstvenog stanja (npr. invalidnost).

Amnestija se daje samo za već učinjena krivična dela, što znači da se ne može dati za ubuduće.

Kod trajnih krivičnih dela datom amnestijom je obuhvaćeno samo ono protivpravno stanje stvoreno izvršenjem krivičnog dela koje je trajalo do stupanja na snagu zakona o amnestiji

  • Ukoliko lice obuhvaćeno amnestijom nastavi da ostvaruje obeležja istog krivičnog dela i posle tog momenta, čini novo krivično delo koje nije obuhvaćeno amnestijom.
  • npr. ako bi posle amnestije za krivično delo izbegavanja vojne obaveze amnestirano lice nastavilo da izbegava vojnu službu amnestija se ne bi odnosila na to kasnije učinjeno delo

Davanjem amnestije se ne dira u prava trećih lica koja se zasnivaju na osudi (pre svega u pravo na imovinskopravni zahtev).

Zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama

Povod za propisivanje ove mere bezbednosti su neredi i vršenje krivičnih dela pre, u toku i neposredno posle fudbalskih utakmica.

Sud može učiniocu krivičnog dela izreći ovu meru bezbednosti kada je to neophodno radi zaštite opšte bezbednosti, može se izreći uz kaznu ili uslovnu osudu. Opštu bezbednost bi trebalo shvatiti kao bezbednost ljudi i imovine.

Ova mera bezbednosti se izvršava na taj način što je učinilac krivičnog dela dužan da se neposredno pre početka održavanja određenih sportskih priredbi lično javi službenom licu u područnoj policijskoj stanici na području na kom se učinilac zatekao i da boravi u njihovim prostorijama za vreme održavanja sportske priredbe.

Međutim, u pogledu izvršavanja ove mere javljaju se neka pitanja načelnog i organizacionog karaktera:

  • ovde se u stvari radi o nekoj vrsti preventivnog policijskog pritvora, jer boraviti u ovom slučaju znači biti lišen slobode
  • smeštajni kapaciteti u policijskim stanicama su ograničeni, stoga boravak drugih lica u njihovim prostorijama ometa njihov normalan rad

Vreme trajanja ove mere određuje sud prilikom njenog izricanja, u rasponu od 1-5 godina.

  • ukoliko je učinilac osuđen i na kaznu zatvora, vreme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava se u vreme trajanja ove mere.
  • ako posle izdržane kazne zatvora učinilac prekrši zabranu prisustvovanja sportskim priredbama, sud ga može kazniti zatvorom od 30 dana do 3 meseca.
  • u slučaju da je ova mera izrečena uz uslovnu osudu, sud će odrediti da će se ta uslovna osuda opozvati ako učinilac prekrši zabranu prisustvovanja određenim sportskim priredbama.

Zakonom se može odrediti obavezna zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama, što je učinjeno kod krivičnog dela „Nasilničko ponašanje na sportskoj priredbi ili javnom skupu“.

Javno objavljivanje presude

Ova mera bezbednosti se izriče u dve situacije:

  • kada je krivično delo učinjeno putem sredstava javnog informisanja – Cilj je da otkloni štetne posledice osude
  • kada je krivično delo prouzrokovalo opasnost za život ili telo ljudi, ako objavljivanje presude može da doprinese otklanjanju ili umanjenju te opasnosti

Presuda se objavljuje o trošku učinioca.

Kada je reč o učinjenom krivičnom delu putem sredstava javnog informisanja, sud može odlučiti da se presuda objavi istim putem.

Sud će odlučiti da li će presuda biti objavljena u celini ili delimično.

Ova mera bezbednosti se mora izvršiti u roku od 30 dana od pravnosnažnosti presude.

Radi se o fakultativnoj meri bezbednosti, ali se može predvideti i kao obavezna.

Ova mera bezbednosti se izriče uz:

  • osudu na kaznu
  • uslovnu osudu
  • sudsku opomenu
  • oslobođenje od kazne

Određen je kratak rok u kom se ona mora izvršiti – 30 dana od dana pravosnažnosti presude

Zabrana upravljanja motornim vozilom

Ova mera bezbednosti predviđena je za učinioce krivičnih dela ugrožavanja javnog saobraćaja.

Može se izreći ako težina učinjenog krivičnog dela, okolnosti pod kojima je delo izvršeno, ili ranije kršenje saobraćajnih propisa pokazuju da je opasno da učinilac i dalje upravlja motornim vozilom.

Zabrana se odnosi na upravljanje vozilom određene vrste ili kategorije – ako je učinilac izvršio krivično delo ugrožavanja javnog saobraćaja vozeći autobus (D kategorija) izreći će mu se mera zabrane upravljanja vozilom D kategorije, a ne svih kategorija.

Mera bezbednosti izvršava se oduzimanjem vozačke dozvole.

  • ukoliko se izriče licu koje nema položen vozački ispit sastoji se u zabrani izdavanja vozačke dozvole
  • ukoliko se izriče licu koje ima stranu vozačku dozvolu, zabrana se odnosi na korišćenje te dozvole u Srbiji
  • ova mera traje od 3 meseca do 5 godina, a njeno trajanje se može naknadno skratiti ukoliko su protekle 3 godine
  • Kada je izrečena uz uslovnu osudu, postoji mogućnost opozivanja uslovne ako učinilac prekrši zabranu
  • Pomilovanjem se može ukinuti ili odrediti kraće trajanje

Izricanje ove mere je fakultativnog karaktera, ali se zakonom može propisati obavezno izricanje ove mere.