Zatvorene kaznene ustanove u kojima je razrađen sistem spoljašnjeg i unutrašnjeg obezbeđenja su najstariji i najčešći tip institucija gde se izvršava kazna lišenja slobode.
- spoljašnje obezbeđenje zasniva se na visokom zidu na čijem se kraju nalaze kule i raznovrsna sredstva za signalizaciju bekstva
- unutrašnje obezbeđenje se zasniva na kontroli i evidenciji kretanja osuđenika, zaključavanja vrata i postavljanju rešetka na prozore
Zatvori sa maksimalnim obezbeđenjem – mere usmerene na sprečavanje bekstva su još razvijenije
- najsavremenija elektronska sredstva što pretvara ove ustanove u prave tvrđave
Poluotvorene ustanove karakteriše postojanje određenog materijalnog obezbeđenja koje ne predstavlja stvarnu prepreku za bekstvo dok se osnovna dužnost straže svodi na kontrolu kretanja, života i rada.
- nastale su iz treće faze irske varijante progresivnog sistema
- osuđena lica su u toku dana van kaznene ustanove bez neposrednog nadzora
- angažuju se na raznim radnim zadacima
- po isteku radnog vremena se vraćaju u zavod gde provode slobodno vreme i neradne dane
Otvorene ustanove nisu samo osoben tip kaznenih zavoda
- prva je poljoprivredna kolonija 1895 u švajcarskom mestu Vicfilu otvorio Otto Kellerhals
- raskinulo se sa klasičnim ustanovama i osuđenicima je dozvoljeno izvan zidina kaznionice na čist vazduh i sunce u pokušaju da im se vrati dostojanstvo i čast
Pojam otvorenih ustanova
Otvorene ustanove karakteriše odsustvo materijalnog i fizičkog obezbeđenja od bekstva kao i režim zasnovan na dobrovoljnoj disciplini i osećaju odgovornosti osuđenika prema zajednici u kojoj žive.
Bitna obeležja:
- odsustvo materijalnog i fizičkog obezbeđenja od bekstva
- intitucionalni režim tako da se nepostojanje sredstava obezbeđenja pojavljuje
Osuđenici imaju punu slobodu kretanja unutar ustanove čiji prostor često nije ograđen i čitav niz drugih privilegija
- život u njima teče u zdravijoj atmosferi
- osuđena lica ulažu napor da se odupru raznim iskušenjima
Razlika:
- u zatvorenim se potčinjavaju nametnutim pravilima i zadržavaju upotrebom sile
- a u otvorenim svesno i dobrovoljno potčinjavaju disciplini zahvaljujući psihičkim podsticajima
Može biti primenjen:
- kao prelazni oblik između režima u zatvorenoj ustanovi i života na slobodi
- kao jedini oblik režima koji se primenjuje
Prema organizacionom ustrojstvu:
- samostalne
- u sastavu zavoda opšteg tipa
Ova dva kriterijuma otvorenih ustanova su povezana.
- prelazni režim se najčešće sreće u otvorenim ustanovama kao deo zavoda opšteg tipa i obrnuto
Izbor osuđenika
Treba upućivati lica koja su podobna da koriste režim poverenja, a da ga ne zloupotrebe. Određene kategorije osuđenika su pogodnije za ustanove zatvorenog tipa.
Postoje i oni koji se radije pasivno potčinjavaju nego što žele da se podvrgnu samodisciplini u otvorenoj ustanovi.
Kriterijum za izbor osuđenika treba da bude prvenstveno ličnost osuđenika i njegova sposobnost da se prilagodi otvorenom režimu.
U ove ustanove treba slati u zavisnosti od crta njihove ličnosti slati pre svega prvi put za lakša krivična dela osuđena lica, slučajne i nehatne krivce, starije osuđenike i one slabijeg zdravlja.
Ne bi trebalo smeštati tamo lica koja predstavljaju veliku opasnost za društvo kao što su višestruki povratnici i profesionalni zločinci, teške varalice, psihički devijantne osobe, hronični alkoholičari i seksualni prestupnici.
Nekad se smatralo da je režim otvorenih ustanova dostupan samo za lica sa dugotrajnim lišenjem slobode.
- tako su učinoci lakših krivičnih dela bili diskriminisani
Savremene ideje dovode do ukidanja odredbi kojima je osuđenik izdržavao bar deo kazne u zatvorenim ustanovama.
U stranim zemljama osnovni kriterijumi:
- Holandija – dovoljan nivo inteligencije, vođenje samog sebe i odupiranje iskušenjima
- Belgija – dugotrajne kazne pod uslovom da režim odgovara ličnim crtama
- slično u Velikoj Britaniji
- Švajcarska – na sopstveni zahtev i istražni pritvorenici
- Švedskoj – mogu i odmah po izricanju sudske presude
- SAD – posle boravka u centrima za dijagnozu klasifikovani u otvorene ustanove, provode mesec dana u karantinu
SFRJ:
- osuđenici za saobraćajna krivična dela – 95,8%
- u pogledu dužine kazne, ona se vremenom skraćivala
- znatno manji broj povratnika nego u ostalim zavodima
