Zajednička svojina je pravo svojine koje imaju dva ili više lica (zajedničara) na istoj stvari, ali tako da njihovi udeli nisu određeni, pa se shodno tome njima ne može ni raspolagati dok traje režim zajedničke svojine.
Udeli zajedničara (titulara zajedničke svojine) nisu određeni ni idealno ni realno, pa se kao pravna zajednica, zajednička svojina razlilkuje od susvojine (kod koje su delovi suvlasnika određeni idealno, pri čemu suvlasnik može raspolagati tim idealnim delom) i od etažne svojine (kod koje je deo etažnog vlasnika fizički određen i njime se može samostalno raspolagati).
U našem današnjem pravu postoji više slučajeva zajedničke svojine, od kojih su neki tipični, a drugi pokazuju izvesna odstupanja od opšteg režima.
- u nekim slučajevima zajednička svojina je deljiva
- u drugim ne samo što je nepodeljiva dok postoji kao režim zajedničke svojine, vec je i nedeljiva
- u nekim slučajevima zajednička svojina je samostalno pravo kojim zajedničari sporazumno mogu raspolagati
- u drugim je akcesorno pravo, te se automatski prenosi sa prenosom prava svojine uz koje ide
