Subjekti javne svojine su imaoci različitih ovlašćenja, obaveza i odgovornosti na pokretnim i nepokretnim stvarima odnosno javnim dobrima.
Javnopravni subjekti se ponašaju uz izvesna ograničenja kao klasični sopstvenici stvari.
- titulari najšire neposredne pravne vlasti koja se ispoljava preko ovlašćenja – usus, fructus i abusus ili kao
- subjekti kojima stvari pripadaju i legitimisani su da podignu državinske i svojinske tužbe
Subjekti javne svojine su:
- Republika Srbija – subjekt državne svojine
- autonomna pokrajina – subjekt pokrajinske javne svojine
- jedinice lokalne samouprave – subjekti opštinske odnosno gradske svojine
Razlikovanje subjekata, na državne javne subjekte i ostale ili nedržavne javne subjekte potiče od Ustava Republike Srbije od 2006. god. koji je podelio javnu svojinu na različite oblike
- pošao je primarno od funkcija i podelio ih na državne i javne
- Zakon o javnoj svojini Republike Srbije od 2011. god. u potpunosti prihvata ovu podelu
Državni organi i organizacije koriste pokretne i nepokretne stvari u državnoj svojini namenjene izvršavanju prava i dužnosti Republike Srbije koje su pribavljene za potrebe tih organa i organizacija ili su im date na korišćenje.
- u smislu Zakona o javnoj svojini to su:
- Narodna skupština
- Predsednik Republike
- Vlada
- Ustavni sud
- Zaštitnik građana
- Vojska Srbije
- Visoki savet sudstva
- Državno veće tužilaca
- drugi državni organi i organizacije
- Ustav Republike Srbije spominje još neke subjekte kao što su:
- Narodna banka Srbije
- Državna revizorska institucija
- Vrhovni kasacioni sud
- Navedeni subjekti imaju izraženiju poziciju u odnosu na druge subjekte u pravnom sistemu Srbije
- ne možemo govoriti da su postojeći oblici javne svojine sa stanovišta subjekata ravnopravni
- Republika Srbija izražava i reguliše koji su objekti u državnoj odnosno drugim oblicima javne svojine
- prirodna dobra, dobra u opštoj upotrebi, sredstva naoružanja su dobra u državnoj svojini i to u naglašenom javnopravnom režimu
- Republika Srbija stiče državnu, javnu svojinu na pokretnim i nepokretnim stvarima, prirodnim dobrima i drugim javnim dobrima automatski stupanjem na snagu Zakona o javnoj svojini
- autonomna pokrajina i jedinice lokalne samouprave stiču javnu svojinu nešto drukčije i to pod uslovima i na način predviđen zakonom
Autonomne pokrajine su autonomne teritorijalne zajednice osnovane ustavom u kojima građani ostvaruju pravo na pokrajinsku autonomiju.
- u skladu sa zakonom uređuju pitanja od pokrajinskog značaja u određenim oblastima
Republika Srbija može zakonom poveriti autonomnoj pokrajini pojedina pitanja iz svoje nadležnosti i u tu svrhu obezbediti određena sredstva.
- pokrajina stiče svojinu na pokretnim stvarima isto kao i Republika ili jedinica lokalne samouprave, javno preduzeće ili ustanova
- na osnovu opšteg principa da subjekt koji koristi stvari u momentu donošenja Zakona o javnoj svojini ex lege postaje sopstvenik, izuzev onih stvari koje su ustupljene na privremeno korišćenje
- kada se radi o nepokretnim stvarima ili javnim dobrima koja su ustupljena na staranje pokrajini ne stiče svojinu samo na osnovu činjenice korišćenja u momentu donošenja Zakona o javnoj svojini već se traže i neki dodatni uslovi propisani zakonom (upis u zemljišne knjige)
Jedinice lokalne samouprave su opštine, gradovi i grad Beograd.
- opštine se osnivaju i ukidaju zakonom
- grad se osniva u skladu sa kriterijumima predviđenim zakonom kojim se uređuje lokalna samouprava
- ima nadležnosti koje su Ustavom poverene opštini, a zakonom se mogu poveriti i druge nadležnosti
- skupština grada može predvideti da se na teritoriji grada obrazuju dve ili više gradskih opština
- statutom grada uređuju se poslovi iz nadležnosti grada koje vrše gradske opštine
- poslovi jedinica lokalne samouprave finansiraju se iz
- izvornih prihoda jedinica lokalne samouprave
- budžeta Republike Srbije u skladu sa zakonom
- budžetom skupštine pokrajine ako je jedinicama lokalne samouprave povereno obavljanje poslova iz njihove nadležnosti
Opština preko svojih organa obezbeđuje i uređuje obavljanje komunalne delatnosti, uređuje i obezbeđuje korišćenje, građevinskog, poljoprivrednog zemljišta, poslovnog prostora, stara se o izgradnji, rekonstrukciji, održavanju i korišćenju javnih puteva, ulica i drugih javnih objekata od opšteg interesa samostalno upravlja opštinskom imovinom u skladu sa zakonom i sl. Subjekti javne svojine su opština i grad, dok gradska opština ima pravo korišćenja na stvarima u svojini grada u čijem je sastavu. Na stvarima koje pribavi gradska opština, pravo svojine stiče grad u čijem je sastavu gradska opština, a gradska opština ima pravo korišćenja. Statutom grada može se predvideti da gradska opština ima pravo svojine na pokretnim i nepokretnim stvarima neophodnim za rad organa i organizacija gradske opštine. Mesne kancelarije i drugi oblici mesne samouprave imaju pravo korišćenja na stvarima u javnoj svojini jedinica lokalne samouprave u skladu sa zakonom i propisima odnosno drugim aktom jedinice lokalne samouprave. Danom stupanja na snagu Zakona o javnoj svojini lokalna samouprava stiče javnu svojinu na dobrima na kojima je upisana kao korisnik nepokretnih stvari, i dobara u opštoj upotrebi o kojima se stara lokalna samouprava, kao i stvari i dobara na kojima su kao korisnici upisane mesne zajednice, ustanove i druga pravna lica čiji su osnivači lokalne samouprave. Pravo javne svojine ovih subjekata ne stiče se ex lege, već pod uslovima i na način koji su zakonom propisani odnosno upisom u javni registar.
3.4. Ostali subjekti javne svojine
U interesu efikasnijeg i racionalnijeg ostvarivanja prava i obaveza građana i zadovaoljavanja njihovih potreba pojedina javna ovlašćenja mogu se zakonom poveriti preduzećima, ustanovama, organizacijama i pojedincima ili posebnim organima preko kojih se ostvaruju regulatorne funkcije u pojedinim oblastima ili delatnostima. Republika Srbija, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave mogu osnivati javne službe. Međutim, status subjekata javne svojine stiču samo javna preduzeća i društva kapitala.
3.4.1. Javna preduzeća i društva kapitala
Javna preduzeća i društva kapitala čiji je osnivač, odnosno član Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave koja na dan stupanja na snagu Zakona o javnoj svojini Republike Srbije imaju pravo korišćenja na nepokretnosti u državnoj svojini koja čine deo ili ukupan kapital tih pravnih lica stiču pravo svojine na tim nepokretnostima saglasno zakonu. Isto važi i za nepokretnosti na kojima je pravo korišćenja saglasno zakonu preneto na zavisna društva kapitala. U tom smislu, izvršiće se po potrebi odgovarajuće promene osnivačkog akta odnosno statuta vezane za izmene u kapitalu i ulozima, promene u poslovnoj evidenciji i upis u registar privrednih subjekata. Ova pravila ne važe za tzv. komercijalne nepokretnosti koje Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave poverila javnim preduzećima ili jedinicama lokalne samouprave.
Ulaganje u javna preduzeća i društva kapitala koja obavljaju delatnost od opšteg interesa i društva kapitala koja ne obavljaju delatnost od opšteg interesa i društva kapitala koja ne obavljaju delatnost od opšteg interesa, Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave vrše putem: 1) novca i hartija od vrednosti; 2) prava svojine na stvarima u javnoj svojini. Tu ne spadaju prirodna bogatstva, dobra u opštoj upotrebi, mreže koje mogu biti isključivo u javnoj svojini i druge nepokretnosti koje mogu biti isključivo u javnoj svojini odnosno šume i šumsko zemljište, vodno zemljište i vodni objekti u javnoj svojini i druga dobra od opšteg interesa u javnoj svojini kojima saglasno posebnom zakonu upravlja (gazduje) javno preduzeće. S druge strane, pravo svojine na građevinskom zemljištu u javnoj svojini može se ulagati u kapital javnog preduzeća i društva kapitala u skladu sa zakonom kojim se uređuje građevinsko zemljište. U javno preduzeće i društvo kapitala može se ulagati pravo svojine na izgrađenom građevinskom zemljištu na kome su izgrađeni objekti koji se po ovom zakonu mogu ulagati u kapital tih pravnih lica. pravno svojine na neizgrađenom građevinskom zemljištu može biti uloženo u kapital javnog preduzeća i društva kapitala ukoliko je to neophodno za obavljanje delatnosti radi koje je to preduzeće odnosno društvo osnovano i da je svrha korišćenja zbog koje se zemljište ulaže u skladu sa namenom predviđenom važećim planskim aktom. Javno preduzeće i društvo kapitala koje je steklo svojinu na građevinskom zemljištu, ne može se otuđiti to zemljište niti ga dati u dugoročni zakup bez prethodne saglasnosti osnivača tih subjekata. Otuđenje i davanje u dugoročni zakup vrši se po postupku za otuđenje odnosno davanje u zakup građevinskog zemljišta u javnoj svojini, 3) drugih imovinskih prava koja se po opštim propisima mogu ulagati u kapital.
Pravo svojine ili pravo korišćenja javnih preduzeća i društva kapitala na nepokretnim stvarima stiče se upisom u javnu evidenciju o nepokretnosti. Javno preduzeće odnosno društvo kapitala kao i njihovo zavisno društvo podnose zahtev za upis prava svojine u roku od dve godine od dana stupanja na snagu Zakona o javnoj svojini Republike Srbije. Ovaj rok je prekluzivan što znači da se njegovim istekom gubi mogućnost da ova pravna lica postanu imaoci prava javne svojine. Kada su u pitanju pokretne stvari važi oppti princip za sve subjekte da se pravo svojine stiče ex lege momentom stupanja na snagu Zakona o javnoj svojini Republike Srbije i to za sva pravna lica koja ih koriste izuzev ako su ustupljene korisniku na određeno vreme ili uz mogućnost prekida.
Položaj javnih preduzeća i drugih subjekata u ovoj oblasti regulisan je Zakonom o javnim preduzećima i obavljanju delatnosti od opšteg interesa Republike Srbije od 2000. god. Delatnost od opšteg interesa je određena ovim zakonom u oblasti proizvodnje, prenosa i distribucije električne energije; proizvodnje i prerade uglja; istraživanja, proizvodnje, prerade, transporta i distribucije nafte i prirodnog i tečnog gasa, prometa nafte i naftnih derivata; železničkog, drumskog i vazdušnog saobraćaja; telekomunikacija; izdavanje službenog glasila Republike Srbije; informisanje; izdavanja udžbenika; korišćenja, upravljanja zemljištem i upotrebe dobara od opšteg interesa kao i komunalne delatnosti. Imovina javnog preduzeća i drugih oblika preduzeća koja obavljaju delatnost od opšteg interesa sastoji se od dve komponente: 1) pravo svojine na pokretnim i nepokretnim stvarima, novčana sredstva i hartije od vrednosti i druga imovinska prava; 2) državni kapital koji čine novčana sredstva uložena od strane države i pravo korišćenja na pokretnim i nepokretnim stvarima i prava koja su u državnoj svojini. Struktura imovine javnog preduzeća i privrednih društava promenljive su kategorije zbog činjenice da će dobar deo državnog kapitala preći u svojinu ovih subjekata. Jačanje imovinske samostalnosti javnih preduzeća i privrednih društava utiče na sužavanje ovlašćenja osnivača da ograniči pravnu i poslovnu sposobnost ovih subjekata. Ipak, po svojoj suštini javno preduzeće je i dalje složen pravni oblik koji ima elemente privatnog (građanskog) i javnog (upravnog) prava. Javno preduzeće stiče pravni subjektivitet upisom u sudski registar. Ima svoj naziv (firma), sedište i delatnost, kao i imovinu. U pravnim odnosima sa trećim licima javno preduzeće se javlja kao subjekt privatnog prava, sklapa ugovore i preduzima druge pravne radnje, a u slučaju sporova ovih subjekata nadležni su privredni sudovi.
Javnopravni elementi javnog preduzeća ispoljavaju se u različitim segmentima. U oblasti upravljanja, država se u tom slučaju ponaša kao prema „svojim“ preduzećima, postavlja direktora, imenuje svoje članove u upravnom i nadzornom odboru. Postoji kontrola rada u vidu upravnog nadzora, upravno – sudske kontrole, kontrola od strane predstavničkog tela i vlade i sl. Ukoliko javno preduzeće ne ostvaruje opšti interes, nadležni državni organ može preduzeti niz mera: naložiti preduzeću da isporučuje proizvode ili vrši proizvodnju i pruža usluge, obustaviti od izvršenja akte suprotne zakonu kojima se dovodi u pitanje ostvarivanje osnovnih funkcija preduzeća, naložiti neprekidno vršenje delatnosti i pružanje usluga. Radi efikasnijeg ostvarivanja javnog interesa zakonom se može poveriti javnim preduzećima vršenje upravne vlasti, kao npr. donošenje opštih i pojedinačnih upravnih akata, ponekad i vršenje upravnog nadzora i drugih poslova. U postupku vršenja javnih ovlašćenja ovi subjekti nastupaju sa jačom, nadređenom voljom u odnosu na korisnike dobara i usluga. Država kao imalac imperiuma garantuje ostvarivanje opšteg interesa u javnim preduzećima odnosno obezbeđuje da se delatnosti od opšteg interesa obavljaju stalno, kontinuirano i po meri korisnika usluga odnosno proizvoda u određenim delatnostima.
3.5. Korisnici javne svojine
Zakon o javnoj svojini Rebulike Srbije navodi neke od korisnika stvari u javnoj svojini pri čemu se njihov ukupan broj time ne iscrpljuje. Izraz „korisnik“ ima dva različita značenja. U prvom slučaju, kada se govori o državnim organima i organizacijama, organima i organizacijama autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave radi se o subjektima koji su sastavni deo složenog entiteta u čije ime vrše ovlašćenja upotrebe iz sadržine prava javne svojine. U drugom slučaju „korisnici“ označavaju samostalne pravne subjekte koji su imaoci posebnog subjektivnog prava korišćenja koje je izvedeno iz prava javne svojine.
3.5.1. Državni organi, organi i organizacije autonomne
pokrajine i jedinica lokalne samouprave
To su subjekti koji koriste pokretne i nepokretne stvari u javnoj svojini koje su namenjene izvršavanju njihove nadležnosti. Ovlašćenja i obaveze koja čine sadržinu državne svojine u ime i za račun države obavljaju organi državne uprave. Ovi organi iako imaju izvesnu samostalnost u svom delovanju nemaju svoju posebnu imovinu ntit svojstvo pravnog lica, već su deo šire celine, državne zajednice za koju obavljaju poslove i zadatke. Sadržina delatnosti organa uprave regulisana je zakonom i može se menjati sa promenama društvenih prilika u državi. Organi državne uprave mogu se formirati na osnovu različitih kriterijuma: 1) realni (vrsta poslova); 2) teritorijalni (teritorijalno područje); 3) personalni (vrste lica).
Najveći deo upravnih poslova u određenim oblastima vrše se preko nadležnih ministarstava. Pojedina ministarstva preduzimaju upravne radnje i mere u vezi sa različitim javnim dobrima. Ako se radi o putevima, vodama, pošti i sistemu veza, može biti nadležno ministarstvo za saobraćaj i veze. Sredstva naoružanja vojske su u nadležnosti ministarstva odbrane. Pored ministarstva postoje i odgovarajuće republičke uprave koje mogu biti samostalni organi ili kao organi u sastavu određenog ministarstva. Stručne i naučne poslove u okviru uprave mogu obavljati posebne upravne organizacije kao što su: zavodi, direkcije, arhivi.
