Tradicionalno shvatanje da se ugovori zaključuju pregovaranjem ravnopravnih strana u savremenom prometu ustupa mesto standardizaciji.
• Tipski (Formularni) ugovor: Ugovor koji nastaje prihvatanjem standardizovane opšte ponude koju jedno lice (obično privredni subjekt) čini neodređenom broju lica, umesto da pregovara sa svakim pojedinačno.
• Ugovor po pristupu (Adhezioni ugovor): Vrsta ugovora gde jedna strana unapred određuje sadržinu, a druga strana toj sadržini samo pristupa, bez mogućnosti da utiče na nju ili da je menja.
Osnovna karakteristika ovih ugovora je odsustvo pregovora.
• Princip: Ponuda se daje po principu „uzmi ili ostavi“ (take it or leave it). Ponuđeni ima samo dve opcije: da prihvati ugovor u celosti onako kako je ponuđen, ili da ga ne zaključi.
• Ograničeni izbor: Ponudilac može ostaviti mogućnost izbora samo oko nekih sporednih elemenata (npr. opcija brze isporuke, servisiranje), dok su bitni elementi nepromenljivi.
Opšti uslovi poslovanja – poseban institut koji prati tipske ugovore.
• Definicija: Opšti akt koji pravni subjekt donosi samostalno, propisujući uslove pod kojima obavlja svoju delatnost i zaključuje ugovore.
• Pravno dejstvo (Inkorporacija): Da bi opšti uslovi obavezivali saugovornika, oni moraju biti sastavni deo ugovora. To se postiže inkorporacijom (ugovor sadrži odredbe opštih uslova ili se poziva na njih).
• Sudska kontrola: Punovažnost opštih uslova podleže kontroli suda. Oni moraju biti u skladu sa prinudnim propisima, javnim poretkom i dobrim običajima.
Razgraničenja
Morate razlikovati sledeće pojmove:
A) Tipski vs. Adhezioni ugovor
• Iako se često koriste kao sinonimi, razlika postoji.
• Tipski ugovor je širi pojam (odnosi se na pripremljen obrazac). Strane mogu uzeti tipski model ugovora i o njemu pregovarati ili ga menjati – tada to nije ugovor po pristupu.
• Tek kada je mogućnost pregovaranja isključena, tipski ugovor postaje ugovor po pristupu.
B) Formularni vs. Formalni ugovor
• Formularni (Tipski): Znači da je sadržina unapred pripremljena na obrascu.
• Formalni: Znači da zakon zahteva određenu formu za punovažnost.
• Odnos: Tipski ugovor može biti formalan (npr. ugovor o bankarskom kreditu), ali može biti i neformalan (npr. kupovina u samoposluzi – dobijate fiskalni račun koji je tipski, ali ugovor je neformalan).
• Razlog nastanka: Potreba za brzinom, masovnom proizvodnjom i smanjenjem troškova pregovaranja („standardizacija prometa“).
• Rizik: Iako su strane formalno ravnopravne, postoji suštinska neravnopravnost (ekonomska moć, stručno znanje). Jača strana diktira uslove.
• Zaštita: Zbog rizika od nametanja nepravičnih uslova, savremeno pravo razvija mehanizme zaštite (ništavost nepravičnih odredaba, dužnost obaveštavanja), naročito u potrošačkom pravu.
Ugovori po pristupu (Adhezioni ugovori)
Ugovori po pristupu su ugovori kod kojih jedna strana unapred priprema sadržinu, a druga strana nema mogućnost pregovora o toj sadržini, već samo slobodu da ugovor zaključi ili ne.
• Osnovno obeležje: Isključenje pregovora. Strana koja pristupa ne učestvuje u oblikovanju ugovora, već pristaje na tuđu zamisao.
• Neravnopravnost: Strane nisu formalno ravnopravne u postupku zaključenja (jedna kontroliše sadržinu), zbog čega strana koja pristupa uživa posebnu pravnu zaštitu.
• Forma: Po pravilu su to formularni (tipski) ugovori.
Opšti uslovi poslovanja (Pojam i Pravna priroda)
To su uslovi koje je jednostrano usvojila jedna ugovorna strana i pod kojima ona obavlja svoju delatnost i zaključuje ugovore.• Priroda: Oni su jednostrani akt subjekta koji ih je doneo (čak i ako su preuzeti model-uslovi nekog udruženja).
• Dejstvo: Da bi obavezivali saugovornika, moraju biti inkorporisani u ugovor (ugovor ih sadrži ili upućuje na njih). Tada dopunjuju posebne pogodbe i obavezuju jednako kao i one.
Druga strana je vezana opštim uslovima samo ako su ispunjeni strogi uslovi saznatljivosti:
• Saznatljivost: Moraju biti poznati ili su morali biti poznati strani koja pristupa u času zaključenja ugovora.
• Način objavljivanja: Moraju se objaviti na uobičajen način (sajt, vidno mesto u prostorijama, prilaganje uz ponudu).
• Vremenski okvir: Opšti uslovi sa kojima je strana upoznata nakon zaključenja ugovora ne obavezuju, osim ako je za njih morala znati ranije.
• Teret dokazivanja: Pada na onoga ko je doneo uslove (trgovca).
Odnos Opštih uslova i Posebnih pogodaba
• Posebne pogodbe: Uslovi o kojima su strane konkretno pregovarale („ono što su se dogovorile“).
• Pravilo jačeg dejstva: U slučaju neslaganja, važe posebne pogodbe, a ne opšti uslovi.
• Pretpostavka: Smatra se da su posebnim dogovorom strane isključile primenu suprotnih opštih uslova u tom konkretnom slučaju.
Zaštita slabije strane
• Contra proferentem: Nejasne odredbe tumače se u korist strane koja je pristupila ugovoru, a na štetu strane koja ih je pripremila (jer je ona stvorila nejasnoću).
• Potrošački ugovori: Nejasne odredbe se uvek tumače u korist potrošača, bez obzira da li je bilo pregovora.
Sudska kontrola
Zakon predviđa dva nivoa kontrole nepravičnih odredaba u opštim uslovima:
A) Ništavost (Apsolutna) Odredbe opštih uslova su ništave ako su protivne:
• Prinudnim propisima,
• Dobrim poslovnim običajima,
• Cilju samog zaključenog ugovora.
• Napomena: Odredba može biti ništava samo u konkretnom ugovoru jer vređa njegov cilj, dok u drugim ugovorima ostaje validna.
B) Odbijanje primene (Sudska procena pravičnosti) Sud nije dužan da primeni odredbu koja nije ništava, ali je nepravična ili preterano stroga. To su odredbe koje drugu stranu:
• Lišavaju prava na prigovore,
• Dovode do gubitka prava ili rokova. Sud ovo ceni prema okolnostima konkretnog slučaja.
Jednostrana izmena uslova
• Opšte pravilo: Izmena opštih uslova nema dejstvo na već zaključene ugovore (ne može se jednostrano menjati ugovor), osim ako je izmena povoljnija za drugu stranu.
• Izuzetak (Finansijske usluge): Banka može menjati nebitne elemente uz obaveštenje, ali bitne elemente ne sme menjati jednostrano (osim u korist klijenta).
• Potrošački ugovori: Odredba koja trgovcu daje pravo da jednostrano menja ugovor pretpostavlja se kao nepravična i ništava (oboriva pretpostavka).
