Predugovorna faza (pregovori) je vremenski period koji prethodi zaključenju ugovora.
• Početak: Prvi kontakt između potencijalnih saugovornika u vezi sa stupanjem u ugovorni odnos. To može biti formalni poziv, ali i obično pitanje na pijaci ili javljanje na oglas.
• Kraj: Okončava se trenutkom zaključenja ugovora (prijemom prihvata ponude) ili razilaženjem strana (odustankom).
• Predmet: Pregovori se mogu voditi radi zaključenja novog ugovora, ali i radi izmene ili raskida postojećeg.
U našem pravu važe dva osnovna pravila koja deluju suprotstavljeno, ali se dopunjuju:
• 1. Načelo slobode (Neobaveznost):
◦ Pregovori ne obavezuju. Činjenica da pregovarate ne znači da morate zaključiti ugovor.
◦ Svaka strana je slobodna da pregovore prekine kad god hoće.
• 2. Načelo savesnosti i poštenja (Ograničenje slobode):
◦ Ovo načelo obavezuje strane i pre nego što postanu saugovornici.
◦ Strane nisu dužne da pregovaraju uspešno, ali su dužne da pregovaraju savesno i pošteno.
Iako ne obavezuju na zaključenje ugovora, pregovori proizvode određena pravna dejstva:
A) Troškovi pregovora
• Pravilo (Dispozitivno): Svaka strana snosi svoje troškove, a zajedničke troškove dele na jednake delove.
• Izuzetak: Strane se mogu sporazumeti drugačije.
B) Značaj za tumačenje (ako se ugovor zaključi) Ako ugovor bude zaključen, pregovori služe sudu kao pomoćno sredstvo:
• Za popunjavanje praznina (uređenje sporednih tačaka oko kojih se strane spore).
• Za tumačenje volje (utvrđivanje zajedničke namere ugovornika kroz njihovo ponašanje tokom pregovora).
C) Sadržina komunikacije Tokom pregovora strane razmenjuju ponude, pozive na ponudu, uzorke, a mogu zaključiti i delimični sporazum ili predugovor.
Sloboda odustanka od pregovora nije apsolutna. Ako strana prekrši načelo savesnosti, nastaje odgovornost.
• Osnov odgovornosti: Skrivljeno (nesavesno) postupanje u predugovornoj fazi.
• Primer nesavesnosti: Kada pregovarač drži drugu stranu u zabludi da će ugovoriti posao, iako je stvar već prodao trećem licu ili nema nameru da ugovor zaključi.
• Obim naknade: Nadoknađuju se troškovi nastali pripremama za ugovor (uzaludni troškovi) i propuštene prilike (oportunitetni troškovi / izostanak koristi koju bi ostvario da resurse nije uložio u te pregovore).
• Uslov primene (ZOO čl. 30): Ova pravila se primenjuju kada ugovor nije zaključen (pregovori prekinuti).
Ako je ugovor zaključen, ali je jedna strana postupala nesavesno tokom pregovora (npr. prevara, zabluda), tada se ne primenjuju pravila o predugovornoj odgovornosti, već pravila o manama volje i ugovornoj odgovornosti (poništenje ugovora).
Predugovorna odgovornost (Culpa in contrahendo)
Predugovorna odgovornost je odgovornost za štetu koju jedan učesnik u pregovorima prouzrokuje drugom nesavesnim postupanjem u fazi koja prethodi zaključenju ugovora.
• Iako pregovarači nisu dužni da pregovore okončaju uspehom (zaključenjem ugovora), dužni su da postupaju u dobroj veri, poštujući načelo savesnosti i poštenja.
Pravna priroda
• U srpskom pravu: Ovo je subjektivna vanugovorna (deliktna) odgovornost. Na mestu štetnika je nesavesni pregovarač, a osnov odgovornosti je njegova krivica.
• Teorijski kontekst (Jhering): Izvorno je ovaj institut (R. Jering) shvatan kao odgovornost iz „prećutnog sporazuma“ da se pregovara pažljivo, ali naša teorija i zakon to ne prihvataju kao ugovornu, već kao deliktnu odgovornost.
Slučajevi odgovornosti
ZOO i praksa prepoznaju nekoliko situacija nesavesnog postupanja:
A) Zakonski slučajevi (ZOO):
1. Pregovaranje bez namere: Stupanje u pregovore bez namere da se ugovor zaključi.
2. Neopravdani odustanak: Odustanak od namere da se zaključi ugovor bez opravdanog razloga (iako je prethodno postojala namera).
B) Ostali slučajevi (Primena načela savesnosti):
• Odbijanje tražene ponude: Ako neko pošalje poziv na ponudu (traži ponudu), pa dobijenu ponudu koja odgovara pozivu odbije bez opravdanog razloga.
• Ćutanje profesionalca: Ako lice koje se profesionalno bavi vršenjem tuđih poslova (a nema trajni odnos sa nalogodavcem) odmah ne odbije nalog, njegovo ćutanje se smatra nesavesnim postupanjem (iako nije prihvat).
• Vraćanje na usaglašeno: Neopravdano ponovno otvaranje tačaka koje su već utvrđene delimičnim sporazumom.
Bitni elementi i Teret dokazivanja
Da bi postojala odgovornost, oštećeni mora dokazati tri elementa:
1. Štetu (gubitak).
2. Uzročnu vezu između prekida pregovora i štete.
3. Krivicu (nesavesnost) druge strane.
Specifičnost tereta dokazivanja (Izuzetak): Ovde ne važi opšta pretpostavka krivice. Oštećeni mora da dokaže da druga strana nije imala nameru da zaključi ugovor ili da je odustala bez razloga.
• Ratio: Ne može se pretpostaviti da ljudi ulaze u pregovore i troše resurse bez namere da uspeju; zato se nesavesnost mora izričito dokazati.
5. Dejstva: Obim naknade štete (Negativni interes)
Ovo je ključno ispitno pitanje. Šta se plaća?
• Oštećeni ima pravo na potpunu naknadu štete (stvarnu štetu i izmaklu korist) prema pravilima vanugovorne odgovornosti.
• Nadoknađuje se negativni ugovorni interes: Oštećeni se stavlja u stanje u kom bi bio da se nije ni upuštao u pregovore.
Struktura naknade:
• Stvarna šteta: Troškovi učinjeni radi zaključenja ugovora (putovanja, analize, komunikacija), ali ne i redovni troškovi poslovanja (reklame).
• Izmakla korist: Ne ona korist koju bi imao od tog ugovora (to bi bio pozitivni interes), već korist koju je izgubio na drugoj strani jer je vreme trošio na jalove pregovore.
• Neimovinska šteta: Teorijski moguća (npr. povreda privatnosti ili duševni bol), iako nema sudske prakse.
Odbrana i Izuzeci (Kada nema odgovornosti?)
Osnovno pravilo je da svako može prekinuti pregovore kad god hoće. Odgovornosti nema ako je odustanak opravdan.
• Opravdani razlozi: Saznanje o lošem imovinskom stanju partnera, promena tržišnih uslova, zabrana uvoza/izvoza, nemogućnost poštovanja rokova.
• Paralelni pregovori: Istovremeno pregovaranje sa više lica je dozvoljeno (traži se najpovoljniji uslov), osim ako je obećana ekskluzivnost.
