1. Pojam i Osnovna dejstva aktivne solidarne obligacije
• Definicija: Obligacioni odnos sa više poverilaca i jednim dužnikom, gde svaki poverilac ima pravo da zahteva ispunjenje cele obaveze, a ispunjenjem obaveze jednom od njih, obaveza prestaje i prema ostalima.
• Ključna razlika u odnosu na pasivnu: Aktivna solidarnost nema funkciju sredstva obezbeđenja. Naprotiv, ona može izazvati inertnost poverilaca (svako čeka da onaj drugi naplati dug pa da traži svoj deo).
2. Nastanak (Pretpostavka) – ISPITNA ZAMKA!
Ovo je najvažnije pravilo koje morate zapamtiti:
• Nema pretpostavke: Aktivna solidarnost se nikada ne pretpostavlja.
• Uslov nastanka: Mora biti izričito ugovorena ili zakonom određena.
• Razlika kod ugovora u privredi: Dok se kod pasivne solidarnosti (dužnika) u privredi solidarnost pretpostavlja, kod aktivne (poverilaca) to ne važi – i u privredi se mora izričito ugovoriti.
3. Dejstva u spoljnom odnosu (Poverioci – Dužnik)
A. Pravo izbora (Ius electio):
• Dužnik ima pravo da izabere kojem će poveriocu ispuniti obavezu.
• Ograničenje: Ovo pravo traje sve dok neki od poverilaca ne zatraži ispunjenje. Od tog trenutka, dužnik mora ispuniti obavezu baš tom poveriocu koji je prvi tražio.
B. Sudbina obaveze kroz specifične institute (Modifikacije):
1. Prebijanje (Kompenzacija):
◦ Sa poveriocem koji traži ispunjenje: Dužnik može prebiti ceo iznos svog protivpotraživanja.
◦ Sa ostalim poveriocima (koji ne traže ispunjenje): Dužnik može prebiti dug samo do visine udela tog konkretnog poverioca u solidarnom potraživanju.
2. Otpuštanje duga i Prenov (Novacija):
◦ Sporazum sa jednim poveriocem deluje subjektivno (samo prema njemu).
◦ Solidarno potraživanje ostalih se ne gasi, već se samo smanjuje za iznos udela tog poverioca.
3. Poravnanje:
◦ Nema dejstva prema ostalim poveriocima, osim ako oni odluče da ga prihvate (ako im je povoljno).
4. Sjedinjenje (Konfuzija):
◦ Ako dužnik nasledi jednog poverioca, obaveza se ne gasi skroz, već se smanjuje za udeo tog poverioca.
4. Činjenice sa objektivnim i subjektivnim dejstvom
Ovde ZOO pravi jasnu razliku šta koristi, a šta ne koristi ostalim poveriocima:
• Docnja (Objektivno):
◦ Docnja dužnika prema jednom poveriocu = docnja prema svima.
◦ Docnja jednog poverioca (npr. odbije prijem) = docnja svih poverilaca.
• Priznanje duga (Objektivno):
◦ Ako dužnik prizna dug jednom poveriocu, to koristi svima.
• Zastarelost (Mešovito – PAŽNJA):
◦ Prekid zastarelosti (tužba jednog poverioca): Ne koristi ostalima (subjektivno dejstvo). Prema ostalima rok teče i dalje.
◦ Odricanje od zastarelosti (od strane dužnika): Koristi svima (objektivno dejstvo).
5. Unutrašnji odnos (Regres)
Nakon što jedan poverilac naplati ceo iznos, odnos prelazi na relaciju poverilac-poverilac:
• Poverilac koji je primio ispunjenje dužan je da ostalima preda njihov deo.
• Pravilo podele: Ako ugovorom nije drugačije određeno, deli se na jednake delove (ravne časti).
