Posebni slučajevi ustupanja (tzv. fiducijarne cesije) predstavljaju specifične vrste ugovorne cesije koje ZOO posebno reguliše.
Zajednička karakteristika:
• Postojanje starije obligacije (duga) između ustupioca i prijemnika.
• Ustupilac je dužnik prijemnika po tom starijem osnovu.
• Cilj ustupanja je da se taj stariji dug ugasi, naplati ili obezbedi.
Zakon razlikuje tri modaliteta:
1. Ustupanje umesto ispunjenja.
2. Ustupanje radi naplaćivanja.
3. Ustupanje radi obezbeđenja.
Ustupanje umesto ispunjenja
Ovo je vid zamene ispunjenja (datio in solutum). Ustupilac prenosi potraživanje prijemniku kako bi se oslobodio svoje obaveze, umesto da je isplati u novcu ili izvrši onako kako glasi.
• Gašenje duga: Stari dug ustupioca prema prijemniku gasi se momentalno – u času zaključenja ugovora o cesiji (ne čeka se naplata od dužnika).
• Subjektivna ekvivalentnost: Smatra se da ustupljeno potraživanje vrednosno zamenjuje predmet prvobitne obaveze.
Budući da se ustupilac oslobađa duga odmah (pre stvarne naplate), njegov rizik je veći:
• Ustupilac garantuje prijemniku i za postojanje (veritas) i za naplativost (bonitas) potraživanja.
• Ako naplati od dužnika više nego što je iznosio njegov prvobitni dug prema ustupiocu, višak mora vratiti ustupiocu.
Ustupanje radi naplaćivanja
Ustupilac prenosi potraživanje prijemniku (svom poveriocu) samo sa ovlašćenjem da ga ovaj naplati i iz naplaćene sume namiri svoje potraživanje. Ovo je faktički slučaj „predaje radi prodaje“.
• Opstanak duga: Stari dug ustupioca prema prijemniku se NE gasi zaključenjem cesije.
• Gašenje duga: Dug se gasi ili smanjuje tek kada (i u meri u kojoj) prijemnik stvarno naplati ustupljeno potraživanje.
Kod ovog oblika cesije, dužnik ustupljenog potraživanja može punovažno ispuniti obavezu i prema ustupiocu, čak i ako je obavešten o ustupanju (sve dok prijemnik ne naplati).
• Ako je ustupljeno potraživanje manje od duga: Dug se smanjuje za naplaćeni iznos.
• Ako je ustupljeno potraživanje veće od duga: Prijemnik vraća višak ustupiocu.
Ustupanje radi obezbeđenja
Ustupilac prenosi svoje potraživanje na prijemnika isključivo kao sredstvo obezbeđenja svog duga prema prijemniku.
• Fiducijarni karakter: Prijemnik postaje poverilac ustupljenog potraživanja, ali je njegovo pravo ograničeno svrhom (obezbeđenje).
• Obaveza staranja: Prijemnik mora postupati sa pažnjom dobrog privrednika/domaćina (npr. da spreči zastarevanje, naplaćuje kamate, prijavi potraživanje u stečajnu masu).
• Uslov naplate: Prijemnik sme da naplati ustupljeno potraživanje samo ako mu ustupilac ne isplati obezbeđeni dug o roku.
• Kontracediranje: Ako ustupilac uredno isplati svoj dug prijemniku, prijemnik je dužan da mu vrati ustupljeno potraživanje.
Razgraničenje: Cesija radi obezbeđenja vs. Zaloga potraživanja
Iako oba instituta služe obezbeđenju, razlika je u pravnoj prirodi:
• Zaloga potraživanja: Poverilac stiče založno pravo (ius in re aliena), a ne postaje vlasnik potraživanja. Ako dužnik ne plati, zalogoprimac se namiruje iz vrednosti potraživanja,.
• Cesija radi obezbeđenja: Prijemnik postaje poverilac (vlasnik) potraživanja (fiducijarni prenos svojine). On je titular prava prema trećem licu.
Napomena o neosnovanom obogaćenju: Kod sva tri oblika, prijemnik ima pravo da zadrži samo ono što pokriva njegovo potraživanje prema ustupiocu. Svaki višak naplaćenog novca mora vratiti ustupiocu, inače bi došlo do sticanja bez osnova.
