Ustupanje potraživanja ugovorom (cesija)

Cesija je ugovor o ustupanju potraživanja kojim se vrši promena poverioca (subjekta na aktivnoj strani), dok obligacija u svemu ostalom ostaje ista.

To je ugovor koji zaključuju ustupilac (cedent, prvobitni poverilac) i prijemnik (cesionar, novi poverilac).

Položaj dužnika: Dužnik (cesus) nije ugovorna strana. Za punovažnost cesije se ne traži njegov pristanak.

Ratio legis: Potraživanje se u savremenom pravu tretira kao bestelesna stvar i imovinska vrednost koja mora biti u prometu (prodata, poklonjena). Za razliku od rimskog prava koje je koristilo novaciju (gašenje stare i nastanak nove obaveze), cesija omogućava da obligacija zadrži svoj identitet,,.

Prema pozitivnom pravu i teoriji, cesija ima sledeće karakteristike:

Pravni posao raspolaganja: Ovim poslom ustupilac raspolaže svojom imovinom.

Translativno dejstvo: Prenos potraživanja nastupa samim zaključenjem ugovora (ipso iure). Nije potreban nikakav naknadni akt ili modus predaje da bi prijemnik postao poverilac.

Apstraktan posao: Iz samog akta ustupanja se ne vidi pravni osnov (kauza) – ne vidi se da li je ustupilac potraživanje prodao, poklonio ili ustupio radi vraćanja duga.

Neformalan posao (Načelo konsensualizma): ZOO ne zahteva posebnu formu za punovažnost cesije. Strane su slobodne da izaberu formu,.

Razgraničenje od srodnih instituta

Cesija vs. Novacija: Kod novacije se stara obaveza gasi da bi nastala nova (diskontinuitet). Kod cesije, obligacija zadržava identitet, menja se samo ličnost poverioca, a osnov i predmet ostaju isti.

Terminologija: U našem pravu izraz „cesija“ rezervisan je za ugovorno ustupanje. Za prelaz potraživanja po sili zakona koristi se termin zakonska personalna subrogacija (ne cessio legis).

Forma ugovora (Pravila i izuzeci)

Iako je cesija načelno neformalan posao, postoje važna pravila i preporuke:

Preporuka: Radi pravne sigurnosti i dokazivanja, preporučuje se da ugovor i obaveštenje dužniku budu u pisanoj formi.

Ugovorena forma: Strane mogu same usloviti punovažnost cesije određenom formom ili se poverilac i dužnik mogu unapred dogovoriti da je ustupanje moguće samo u određenoj formi.

IZUZETAK (Blanko ustupanje): Blanko cesija se uvek vrši u pisanoj formi. To je isprava u kojoj ustupilac označava potraživanje, ali ne navodi ime prijemnika, već mu predaje ispravu da on (ili neko treći) upiše svoje ime.

Napomena za ispit: Iako neki teoretičari smatraju da za cesiju važi „paralelizam formi“ (da mora biti u formi ugovora iz kog potiče potraživanje), sudovi i ZOO stoje na stanovištu da je forma slobodna, osim ako zakon izričito ne nalaže drugačije,.

Dejstva

Promena poverioca: Ustupilac izlazi iz obligacionog odnosa.

Prijemnik: Stupa na mesto poverioca i stiče pravo da zahteva ispunjenje od dužnika.

Dužnik: Njegov pravni položaj ostaje nepromenjen (duguje istu obavezu).

Predmet ugovornog ustupanja

Predmet ustupanja načelno može biti svako potraživanje, bez obzira na izvor (ugovor, naknada štete, sticanje bez osnova, sudska odluka).

Karakteristike potraživanja:

• Ne mora biti dospelo (može biti buduće ili uslovno).

• Mora biti moguće, dopušteno, određeno ili odredivo.

Razgraničenje (Bitno za ispit): Predmet ustupanja je samo potraživanje, a ne ceo ugovor. Ustupilac i dalje ostaje ugovorna strana (npr. prodavac koji je ustupio pravo na cenu i dalje mora da isporuči robu i odgovara za njene nedostatke).

Ograničenja (Šta se NE može ustupiti?)

Potraživanja koja ne mogu biti predmet cesije dele se u tri grupe:

A) Ugovorna zabrana (Pactum de non cedendo)

• To je sporazum poverioca i dužnika da se potraživanje ne može preneti (ili ne bez saglasnosti).

Dejstvo: Ustupanje protivno ovoj zabrani nema dejstvo prema dužniku. Dužnik može odbiti da plati prijemniku čak i ako je prijemnik savestan (nije znao za zabranu).

Izuzetak: Dužnik se može odreći ove zaštite i naknadno odobriti ustupanje.

B) Zakonska zabrana (Potraživanja zabranjena zakonom)

Naknada neimovinske štete: Može se preneti samo ako je priznata pravosnažnom sudskom odlukom ili pismenim sporazumom.

Renta za smrt ili povredu tela: Samo pravo se ne može preneti, ali se dospeli iznosi mogu preneti ako su određeni pismeno ili sudski.

Pravo preče kupovine.

C) Priroda potraživanja (Intuitu personae)

• Potraživanja vezana za ličnost (npr. zakonsko izdržavanje).

• Potraživanja iz zabranjenih ugovora ili predugovora.

Sporedna prava: Ne mogu se preneti odvojeno od glavnog potraživanja (osim ako su već dospela kao samostalna prava, npr. dospela kamata).

Dejstva na sporedna prava

Pravilo je da sa glavnim potraživanjem na prijemnika prelaz i sva sporedna prava (hipoteka, zaloga, jemstvo, pravo prvenstva naplate, ugovorna kazna).

Specifičnosti:

Kamate: Postoji oboriva pretpostavka da su dospela a neisplaćena potraživanja kamata ustupljena zajedno sa glavnim dugom.

Zaloga trećeg lica: Ako je stvar založilo treće lice, ustupilac ne sme predati stvar prijemniku bez pristanka tog trećeg lica (zalogodavca). U tom slučaju, stvar ostaje kod ustupioca koji je čuva za račun prijemnika.

Obaveštavanje dužnika

Dužnik nije strana u ugovoru o cesiji i za njenu punovažnost nije potreban njegov pristanak. Ipak, zakon štiti dužnika kroz institut obaveštavanja.

Pravila i odgovornost:

Dužnost: Ustupilac je dužan da obavesti dužnika o ustupanju. Iako forma nije propisana, preporučuje se pisana forma radi tereta dokazivanja,.

Savestan dužnik (Pre saznanja): Ako dužnik nije znao za cesiju i isplati dug starom poveriocu (ustupiocu), on se punovažno oslobađa obaveze. U tom slučaju, prijemnik (novi poverilac) mora tužiti ustupioca za sticanje bez osnova,.

Nesavestan dužnik (Posle saznanja): Čim sazna za ustupanje (bilo od ustupioca, prijemnika ili trećeg lica), dužnik se može osloboditi obaveze samo isplatom novom poveriocu (prijemniku).

Translativno dejstvo cesije

Cesija ima translativno dejstvo, što znači da do promene poverioca dolazi neposredno zaključenjem ugovora.

Bez modusa: Ne traži se nikakav poseban akt predaje (modus) da bi pravo prešlo; prenos se vrši samim ugovorom (per se), a ne na osnovu ugovora.

Posledica: Sukcesivno ustupanje istog potraživanja je pravno nemoguće. Prvi ugovor prenosi pravo, pa ustupilac više nema šta da prenese drugom licu.

VIŠESTRUKO USTUPANJE (Specifičan slučaj)

Situacija: Poverilac ustupi isto potraživanje raznim licima.

Pravilo ZOO (Zaštita dužnika): Potraživanje pripada onom prijemniku o kome je dužnik prvo obavešten ili koji se prvi javio dužniku.

Ratio legis: Ovo pravilo štiti savesnog dužnika, iako pravno gledano potraživanje pripada prvom prijemniku (jer kasnije cesije nemaju dejstvo zbog nedostatka prava).

Pravno sredstvo: „Pravi“ (prvi) prijemnik ima pravo da od lica koje je primilo isplatu zahteva povraćaj po pravilima o sticanju bez osnova.

Odnos ustupioca i prijemnika

A) Obaveze ustupioca

Predaja isprava: Dužan je da prijemniku preda sve dokaze o postojanju i visini potraživanja.

    ◦ Specifičnost: Ako je ustupljen samo deo potraživanja, ustupilac zadržava original, a prijemniku predaje overeni prepis.

Izdavanje potvrde: Kako je cesija neformalan ugovor, ustupilac mora na zahtev prijemnika izdati overenu potvrdu o ustupanju (služi kao prosto dokazno sredstvo).

B) Odgovornost ustupioca (Ključno za ispit!)

Obim odgovornosti zavisi od toga da li je cesija teretna ili dobročina:

1. Dobročina cesija (Bez naknade)

• Ustupilac ne odgovara ni za postojanje (veritas) ni za naplativost (bonitas) potraživanja.

2. Teretna cesija (Uz naknadu)

Odgovornost za Postojanje: Ustupilac odgovara da potraživanje postoji u času ustupanja.

Odgovornost za Naplativost:

    ◦ Načelno ne odgovara.

    ◦ Odgovara samo ako je to posebno ugovoreno.

    ◦ Limit odgovornosti (Imperativna norma): Odgovornost je ograničena do visine onoga što je ustupilac primio od prijemnika (plus kamate i troškovi), a ne do nominalne vrednosti potraživanja. Veća odgovornost savesnog ustupioca se ne može ugovoriti.

Odnos prijemnika i dužnika

A) Položaj dužnika

Prijemnik stupa na mesto ustupioca i ima ista prava prema dužniku.

Isplata i savesnost:

    ◦ Pre obaveštenja: Savestan dužnik se punovažno oslobađa isplatom starom poveriocu (ustupiocu). Prijemnik tada ima pravo na naknadu od ustupioca po pravilima o sticanju bez osnova.

    ◦ Posle obaveštenja: Dužnik se oslobađa obaveze samo isplatom prijemniku (novom poveriocu).

B) Prigovori dužnika (Režim odbrane)

Dužnik prema prijemniku može istaći:

• Prigovore iz ličnog odnosa sa prijemnikom (npr. prebijanje).

• Sve prigovore koje je imao prema ustupiocu do časa saznanja za ustupanje (npr. zastarelost, ispunjenje).

C) Prebijanje (Kompenzacija)

Dužnik može prebiti ustupljeno potraživanje sa:

• Potraživanjem koje ima prema prijemniku.

• Potraživanjem koje ima prema ustupiocu, ako ga je stekao pre obaveštenja o cesiji.

    ◦ Uslov dospelosti: Ako potraživanje prema ustupiocu nije bilo dospelo u času obaveštenja, može se prebiti ako dospeva pre ili u isto vreme kada i ustupljeno potraživanje.


Postavi komentar