Izvršni, neizvršni i nezavisni direktori

Pojam/Definicija

  • Izvršni direktori: Članovi Odbora direktora koji su istovremeno i članovi Izvršnog odbora (ili su pojedinačno angažovani na tim funkcijama), zaduženi za svakodnevno operativno upravljanje i rukovođenje poslovima društva.
  • Neizvršni direktori: Definišu se isključivo negativno – to su članovi Odbora direktora koji ne obavljaju svakodnevne operativne poslove društva (nisu članovi Izvršnog odbora).
  • Nezavisni direktori: Predstavljaju posebnu potkategoriju neizvršnih direktora (u jednodomnom sistemu) ili članova Nadzornog odbora (u dvodomnom sistemu). To su lica koja su potpuno nepristrasna jer nemaju sukob interesa, odnosno nezavisna su od samog društva, izvršnih direktora, kontrolnog akcionara i povezanih lica.

Pravna priroda i osnovne karakteristike

  • Ratio legis: Izvršni direktori su najmoćnija lica u društvu, iz čega proizilazi i visok rizik od zloupotreba. Uvođenje neizvršnih i nezavisnih direktora ima za cilj zaštitu društva kroz uspostavljanje objektivnog nadzora nad radom izvršnog rukovodstva.
  • Uporednopravna napomena: Iako je koncept nezavisnih direktora nastao u okviru anglosaksonskog jednodomnog sistema kako bi se rešio problem manjka kontrole, on se danas globalno primenjuje i u državama kontinentalnog prava u okviru dvodomnog sistema.

Sistemske razlike i Nadležnosti

  • Dvodomni sistem (Princip nespojivosti): Zbog stroge odvojenosti organa, u ovom sistemu su apsolutno svi članovi Nadzornog odbora po sili zakona (per se) neizvršni direktori, dok su svi članovi Upravnog/Izvršnog odbora izvršni direktori.
  • Jednodomni sistem: Odbor direktora je mešovit organ. Zakon propisuje da, ukoliko nejavno društvo ima manje od tri direktora, svaki od njih se po sili zakona smatra izvršnim direktorom.
  • Nadležnosti neizvršnih direktora (POZITIVNO PRAVO): Zakon o privrednim društvima (ZPD) izuzetno jača poziciju neizvršnih direktora, poveravajući im isključivo četiri ključne nadležnosti:
    1. Vršenje nadzora nad radom izvršnih direktora.
    2. Predlaganje poslovne strategije društva.
    3. Nadzor nad izvršavanjem poslovne strategije.
    4. Odlučivanje o odobravanju poslova u kojima postoji lični interes izvršnog direktora.
  • Broj i sastav (Javna vs. Nejavna društva):
    • Javna akcionarska društva: Imperativno moraju imati neizvršne direktore, pri čemu broj neizvršnih mora biti veći od broja izvršnih direktora. Pored toga, javna društva zakonski moraju imati najmanje jednog nezavisnog direktora (tzv. „nezavisni odbori“ u teoriji podrazumevaju čak 50% nezavisnih članova).
    • Nejavna društva: Zakon ostavlja potpunu slobodu (autonomiju) osnivačima da statutom odrede postojanje i odnos ovih direktora.

Kriterijumi nezavisnosti po ZPD-u Zakonska definicija nezavisnosti je stroga i postavlja taksativno nabrojane negativne uslove (smetnje). Smatra se da lice NIJE NEZAVISNO ukoliko je to lice (ili sa njim povezano lice) u periodu od prethodne 2 godine:

  1. Bilo izvršni direktor ili zaposleno u tom društvu ili u povezanom društvu.
  2. Bilo vlasnik više od 20% osnovnog kapitala, ili zaposleno/angažovano u drugom društvu koje od ovog društva ostvaruje više od 20% godišnjeg prihoda.
  3. Primilo uplate od društva (ili potražuje iznose) koji prevazilaze 20% njegovih ukupnih godišnjih prihoda.
  4. Bilo vlasnik više od 20% osnovnog kapitala u povezanom društvu.
  5. Bilo angažovano kao revizor finansijskih izveštaja tog društva.

Postavi komentar