Predmet krivičnog postupka predstavlja krug pitanja koja se rešavaju u krivičnom postupku i povodom kojih nadležni sud donosi odgovarajuće odluke.
U zavisnosti od karaktera tih pitanja, razlikuju se dve osnovne kategorije:
- Glavni predmet krivičnog postupka (causa criminalis).
- Sporedni predmeti krivičnog postupka (prethodna/prejudicijalna pitanja, imovinskopravni zahtev i troškovi postupka).
Glavni predmet krivičnog postupka (Causa Criminalis)
Glavni predmet krivičnog postupka odnosi se na krivično delo koje se stavlja na teret okrivljenom protiv koga se vodi postupak, zbog postojanja određenog procesno relevantnog stepena sumnje da je to delo učinio.
- Ovaj predmet predstavlja osnovnu svrhu vođenja same procedure i ima apsolutni karakter primarnosti u odnosu na sva druga (sporedna) pitanja koja se mogu postaviti.
Bitni elementi / Uslovi – Prilikom određivanja pojma glavnog predmeta primenjuje se objektivno-subjektivni pojam krivičnog dela iz materijalnog krivičnog prava (čl. 14 st. 1 KZ), prema kojem krivično delo konstituišu sledeći elementi:
- Predviđenost dela u zakonu (načelo zakonitosti / legaliteta);
- Protivpravnost dela;
- Krivica (sinonim za raniji pojam „vinost”) u odnosu na učinjeno delo.
Pravna priroda
- Akcesornost sporednih predmeta: Pravna priroda glavnog predmeta je samostalna i primarna, dok su sporedni predmeti akcesorni jer njihovo postojanje i rešavanje direktno zavisi od glavnog predmeta.
- Pravno-tehnički karakter: Tokom trajanja krivičnog postupka (pre pravosnažnosti presude), pojam „krivično delo” se koristi isključivo kao pravno-tehnički pojam kojim se ne prejudicira postojanje krivice okrivljenog.
Dejstva / Obaveze
- Svrha i krajnji cilj: Osnovni cilj i dužnost suda u krivičnom postupku jeste utvrđivanje postojanja ili nepostojanja krivičnog dela koje je predmet optužbe i koje se stavlja na teret okrivljenom.
- Procesno-odbrambena dejstva: Upotreba termina „krivično delo” tokom nezavršenog postupka mora se tretirati pažljivo kako se ne bi narušio procesni položaj okrivljenog pre nego što mu se krivica pravosnažno utvrdi.
Prestanak / Izuzeci i specifičnosti
- Odsustvo konstitutivnih elemenata: Krivično delo (a samim tim i glavni predmet optužbe) neće postojati ukoliko je isključena protivpravnost ili krivica, čak i ako u stvarnosti postoje sva obeležja dela koja su zakonom određena (čl. 14 st. 2 KZ).
- Gubitak samostalnosti krivične odgovornosti: S obzirom na to da je krivica (vinost) sastavni deo opšteg pojma krivičnog dela, krivična odgovornost više ne predstavlja samostalan element odlučivanja. Ako sud u postupku ustanovi da nema krivice okrivljenog, to automatski znači da ne postoji krivično delo.
Ratio Legis (Istorijski osvrt)
- Ukidanje „društvene opasnosti”: Iz važećeg zakonodavstva izostavljen je raniji materijalni element „društvene opasnosti” (koji je bio unet po uzoru na nekadašnje sovjetsko pravo). Pošto je ovaj element bio čisto deklarativne prirode, njegovo uklanjanje pojednostavilo je krivičnopravnu dogmatiku i procesno odlučivanje o postojanju dela.
Sporedni predmeti krivičnog postupka
U sporedne predmete krivičnog postupka spadaju tri grupe pitanja:
- Prejudicijalna (prethodna) pitanja;
- Imovinskopravni zahtev;
- Troškovi nastali u krivičnom postupku ili povodom njega.
Klasifikacija prema obaveznosti rešavanja (Uslovi)
- Fakultativni sporedni predmeti – o njima se ne mora obavezno odlučivati u svakom postupku:
- Prethodna (prejudicijalna) pitanja (krivični sud se ne mora uvek susresti sa ovim pitanjima u toku postupka);
- Imovinskopravni zahtev (ovlašćeno lice ne mora uvek podneti zahtev, a kod nekih krivičnih dela imovinska posledica uopšte i ne nastaje).
- Obavezni sporedni predmeti – o njima se mora odlučiti u svakom postupku bez izuzetka:
- Troškovi krivičnog postupka (sud je u svakom slučaju zakonski dužan da donese odgovarajuću odluku o troškovima).
Pravna priroda
- Sporedni predmeti imaju izrazito akcesorni (zavisni) i adhezioni („priododati”) karakter. Njihovo pokretanje, postojanje i rešavanje uvek je uslovljeno i povezano sa glavnim krivičnim postupkom.
Prethodna (prejudicijalna) pitanja
Prethodno (prejudicijalno) pitanje je samostalno pravno pitanje za čije je rešavanje inače nadležan drugi državni organ (sud u nekom drugom postupku ili drugi državni organ), ali od čijeg rešavanja neposredno zavisi sama primena krivičnog zakona u konkretnoj krivičnoj stvari.
- Ova pitanja moraju po svom karakteru biti pravne prirode; ona nikada ne mogu biti čisto činjenična pitanja (npr. utvrđivanje prava svojine na stvari kod krivičnog dela krađe ili drugih imovinskih delikata).
Uslovi za samostalno rešavanje – Krivični sud može samostalno raspraviti i rešiti prethodno pravno pitanje prema pravilima dokazivanja u krivičnom postupku isključivo pod uslovom da su kumulativno ispunjeni sledeći uslovi:
- Da primena krivičnog zakona zavisi od tog pravnog pitanja;
- Da je za rešavanje tog pitanja inače nadležan drugi subjekt državne vlasti (bilo sud u nekom drugom postupku, bilo neki drugi državni organ);
- Da rešenje tog pitanja od strane krivičnog suda ima ograničen procesnopravni efekat.
Pravna priroda i dejstvo odluke – Pravna dejstva rešavanja prethodnog pitanja razlikuju se u zavisnosti od toga ko donosi odluku:
- Ograničeni procesnopravni efekat odluke krivičnog suda: Kada krivični sud sam reši prethodno pitanje, to rešenje ima dejstvo samo za krivični predmet koji taj sud raspravlja i o kojem donosi odluku. Ova odluka nema pravosnažno dejstvo van tog konkretnog krivičnog postupka.
- Nezavisnost krivičnog suda (Neobaveznost odluka drugih organa): Ako je o prethodnom pitanju odluku već doneo nadležni sud u nekom drugom postupku ili neki drugi državni organ, ta odluka ne obavezuje (ne veže) krivični sud u pogledu njegove ocene o tome da li je učinjeno krivično delo. Krivični sud zadržava pravo na sopstvenu ocenu dokaza u pogledu glavnog predmeta.
