Izuzeće branioca

Izuzeće branioca: Zakonska i procesna mera kojom se konkretnom licu apsolutno (bezuslovno) ili relativno (uslovno) zabranjuje obavljanje funkcije branioca u određenom krivičnom predmetu radi očuvanja pravilnosti i pravičnosti postupka.


RAZLOZI ZA IZUZEĆE

Zakonik o krivičnom postupku (ZKP) razvrstava razloge za izuzeće u dve osnovne kategorije: apsolutne i relativne.

1. Apsolutni razlozi za izuzeće (Obavezno isključenje)

Ove okolnosti predstavljaju neotklonjivu smetnju i dovode do obaveznog i trenutnog isključenja lica od mogućnosti da bude branilac u određenom postupku. Funkciju branioca ne može obavljati:

  • Saokrivljeni: Lice koje se u istom postupku i samo tereti za krivično delo.
  • Oštećeni i njemu bliska lica: Sam oštećeni, njegov bračni drug, kao i lice koje sa saokrivljenim, oštećenim ili tužiocem živi u vanbračnoj ili drugoj trajnoj zajednici života.
  • Srodnici po krvi, braku i tazbini: Srodnici oštećenog, bračnog druga ili vanbračnog partnera po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, kao i srodnici po tazbini do drugog stepena.
  • Lica sa prethodnom procesnom ulogom: Lice koje je u istom predmetu već postupalo kao sudija, javni tužilac, zastupnik oštećenog, službenik policije ili bilo koje drugo lice koje je preduzimalo radnje u predistražnom postupku.

2. Relativni razlozi za izuzeće (Uslovna smetnja)

Ove okolnosti načelno sprečavaju određeno lice da bude branilac, ali se ta prepreka može otkloniti ukoliko se ispune zakonom propisani uslovi. Odnose se na:

  • Lice pozvano kao svedok na glavni pretres, osim ukoliko su kumulativno ispunjena dva uslova:
    1. Da to lice po pravilima Zakonika ne može biti ispitano kao svedok ili je oslobođeno dužnosti svedočenja;
    2. Da je to lice izričito izjavilo da neće svedočiti.
  • Branioca saokrivljenog koji se u istom predmetu tereti za isto krivično delo, osim ukoliko organ postupka na osnovu okolnosti zaključi da zajednička odbrana ne bi štetila interesima odbrane.