Registar privrednih subjekta i načela registracije

I POJAM, ZNAČAJ I ORGANIZACIONA STRUKTURA REGISTRACIJE

1. Pravni značaj registracije

  • Primena kompanijskog prava: Pravila kompanijskog prava se primenjuju isključivo na privredne subjekte koji su registrovani.
  • Utvrđivanje nadležnosti: U srpskom pravu registracija ima odlučujući značaj za utvrđivanje stvarne nadležnosti privrednih sudova.
  • Primena pravila trgovinskog prava: Registracija je pretpostavka za primenu posebnih pravila trgovinskog prava o ugovorima u privredi.
  • Evidencija pravnih činjenica: Registracija se zahteva za nastanak, prestanak, kao i za evidenciju brojnih pravno relevantnih činjenica u vezi sa subjektom tokom čitavog njegovog postojanja.

2. Pojam Registra privrednih subjekata

  • Definicija: Registar privrednih subjekata je javna evidencija zakonom propisanih pravnih činjenica o privrednim subjektima koje su od značaja za privredni promet.
  • Karakteristike:
    • Predstavlja jedinstvenu i centralizovanu bazu podataka i dokumenata za celu teritoriju Republike Srbije.
    • Vodi se u elektronskom obliku i dostupan je preko interneta.

3. Agencija za privredne registre (APR) kao nosilac javnih ovlašćenja

  • Pravni status: Agencija za privredne registre (APR) je pravno lice sa statusom javne agencije koja ima svojstvo imaoca javnih ovlašćenja.
  • Odnos prema državnoj upravi: APR vrši poslove od opšteg interesa (vođenje registara), ali nije organ državne uprave. Ona je u svom radu potpuno samostalna u odnosu na državu i Vladu Republike Srbije.
  • Imovinska odgovornost: Kao samostalni nosilac javnih ovlašćenja van sistema državne uprave, APR samostalno odgovara za imovinsku štetu koju fizičkim i pravnim licima prouzrokuje svojim eventualnim nezakonitim ili nepravilnim radom.

4. Pravni položaj Registratora

  • Definicija: Registrator je fizičko lice koje u ime i za račun APR-a vodi Registar privrednih subjekata.
  • Ovlašćenja i dužnosti: Ovlašćen je da u ime Agencije donosi odluke o upisu (odluke o registraciji), te se stara o zakonitom, sistematskom i ažurnom vođenju registra.
  • Postupak imenovanja: Registratora imenuje i razrešava Upravni odbor Agencije, uz prethodnu saglasnost Vlade Republike Srbije.
  • Trajanje mandata: Mandat registratora traje četiri godine, sa zakonskom mogućnošću ponovnog imenovanja.

II TRI OSNOVNE FUNKCIJE REGISTRA

Registar privrednih subjekata ispunjava tri ključne funkcije u privrednom prometu:

  1. Funkcija objavljivanja (publicitet): Omogućava javno objavljivanje podataka i dokumenata. Nakon izvršenog upisa, privredni subjekt načelno nema dužnost da pojedinačno obaveštava svoje poslovne partnere o nastalim pravnim promenama.
  2. Funkcija kontrole: Registrator vrši proveru ispunjenosti formalnih uslova za upis podatka ili dokumenta. Ukoliko kontrolom utvrdi da nisu ispunjene sve formalnopravne pretpostavke (npr. ugovor o prenosu udela u DOO nije zaključen u propisanoj formi), registrator će odbiti registraciju.
  3. Dokazna funkcija: Registar služi kao olakšano dokazno sredstvo za dokazivanje postojanja registrovanih pravnih činjenica u privrednom prometu.
  4. Krajnji ishod svih funkcija: Smanjenje transakcionih troškova i zaštita svih učesnika u pravnom prometu.

III OSNOVNA NAČELA REGISTRACIJE

Registracioni postupak se zasniva na sledećih šest načela:

1. Načelo javnosti i dostupnosti

  • Suština: Svi podaci i dokumenti upisani u registar objavljuju se na internet stranici APR-a.
  • Pravne posledice: Sadržina registra je javna i dostupna svim licima bez naknade i bez obaveze dokazivanja pravnog interesa. Svako lice može besplatno da izvrši neposredan uvid preko interneta.
  • Pravo na izvod: Svako lice ima pravo da, uz plaćanje propisane naknade, zahteva izdavanje izvoda o evidentiranim podacima koji ima snagu javne isprave.
  • Izuzetak: Javna dostupnost podataka i dokumenata može se ograničiti ili u potpunosti isključiti isključivo na osnovu zakona.

2. Načelo tačnosti i pretpostavke nesavesnosti

  • Zaštita trećih lica (Poverenje u registar): Treća lica koja se u pravnom prometu pouzdaju u registrovane podatke ne snose štetne pravne posledice usled eventualne netačnosti podataka. Zakonski se smatra da su registrovani podaci tačni, čak i ako su u stvarnosti neistiniti.
  • Pretpostavka nesavesnosti (Fikcija o znanju): Zakon propisuje da se smatra da treća lica znaju za registrovane podatke počev od narednog dana od dana objavljivanja njihove registracije. Na ovaj način se uvodi pretpostavka njihove nesavesnosti (jer svako može izvršiti uvid u javni registar).
  • Pravna posledica pretpostavke: Treća lica ne mogu uspešno da se pozivaju na podatke koje su saznala van registra (odnosno na poverenje u pravni privid).
  • Izuzetak (Rok od 15 dana): Izuzetno, u kratkom roku od 15 dana od dana objavljivanja, treća lica mogu na sudu dokazivati da je za njih bilo objektivno nemoguće da se upoznaju sa novoregistrovanim i objavljenim podacima.

3. Načelo formalnosti

  • Sadržina: Registrator prilikom odlučivanja proverava isključivo formalne uslove za registraciju (da li su priloženi svi propisani dokumenti i da li su sačinjeni u zakonom zahtevanoj formi).
  • Ograničenje nadležnosti: Registrator u postupku ne ispituje materijalne uslove – ne proverava tačnost činjenica iz same prijave, verodostojnost priloženih isprava, niti zakonitost postupka u kome je priloženi dokument donet. Registrator odlučuje isključivo na osnovu činjenica iz prijave, priloženih isprava i stanja već registrovanih podataka.

4. Načelo vremena nastanka

  • Sadržina: Podaci i dokumenti se u registru vode prema datumu njihovog stvarnog nastanka, a ne prema datumu kada su upisani u registar.
  • Uslov primene: Ovo načelo je primenljivo isključivo u slučajevima kada upis u registar ima deklaratorno dejstvo (kada upis samo potvrđuje već nastalu činjenicu, a ne stvara je).
  • Izuzetak: Odstupanja od ovog načela moraju biti izričito propisana zakonom.

5. Načelo vremenskog redosleda (Načelo prioriteta)

  • Suština: U slučaju kada su podnete dve ili više registracionih prijava koje su u međusobnom sukobu (tako da usvajanje jedne automatski isključuje usvajanje druge – npr. prijava o prenosu istog udela sa lica A na lica B i sa lica A na lice C), prednost ima prijava koja je ranije predata.
  • Pravna posledica: Registrator je zakonski dužan da najpre donese odluku o ranije podnetoj prijavi, pa tek po okončanju tog postupka može razmatrati kasniju prijavu.

6. Načelo efikasnosti i ekonomičnosti

  • Obaveze registratora:
    • Efikasnost: Dužan je da postupak sprovede bez odugovlačenja i u kratkim zakonskim rokovima, te da bez odlaganja odluči o prijavi i unese usvojene podatke u registar.
    • Ekonomičnost: Dužan je da postupak vodi sa što manje troškova po podnosioca prijave i druge učesnike.

Razlika privrednih od neprivrednih subjekata

1. Značaj razgraničenja i problem nejasnoće

  • Nejasnoća u propisima: U pravnom sistemu Srbije pojam privrednog subjekta nije precizno i jasno određen, što stvara teškoće u razlikovanju od neprivrednih subjekata.
  • Značaj razgraničenja: Određuje koji se pravni režim primenjuje na subjekta i njegove poslove – kompanijsko i trgovinsko pravo (za privredne) ili građansko pravo (za neprivredne subjekte).

2. Dvojni kriterijum za određenje privrednog subjekta

Za kvalifikaciju subjekta koristi se kombinacija dva kriterijuma:

  • Osnovni (primarni) kriterijum – Cilj delatnosti (sticanje dobiti): Privredni subjekt je svako lice koje obavlja delatnost radi sticanja dobiti (dobitni subjekt), bez obzira na to čime se bavi. Tu spadaju privredna društva, preduzetnici, ali i profesionalni sportski klubovi, privatne škole, fakulteti i privatne bolnice.
  • Dopunski kriterijum – Vrsta delatnosti (privredna delatnost): Privredna delatnost je proizvodnja i promet robe ili usluga na tržištu. Po ovom kriterijumu privredni subjekti su i oni kojima sticanje dobiti nije glavni cilj, ali obavljaju privrednu delatnost – npr. zadruge (zadovoljavaju potrebe članova, ali nastupaju na tržištu) i javna preduzeća (ostvaruju opšti interes uz naplatu naknade).

3. Razlike u pravnom režimu i registraciji

A. Privredni subjekti:

  • Registracija: Obavezno se upisuju u Registar privrednih subjekata koji vodi Agencija za privredne registre (APR).
  • Merodavno pravo: Na njih se primenjuje kompanijsko pravo.

B. Neprivredni (nedobitni) subjekti:

  • Pojam: Lica čiji cilj nije sticanje dobiti, već ostvarivanje drugih društvenih ciljeva (pokrivanje troškova rada, širenje kulture, zaštita zdravlja) uz naplatu naknade od korisnika. Tu spadaju ustanove kulture (muzeji, pozorišta), zadužbine, fondacije, naučni instituti i sportske nedobitne organizacije.
  • Merodavno pravo: Na njihove statusne odnose primenjuje se opšte statusno pravo (npr. zakoni o udruženjima, zadužbinama), dok na njihove poslove važi građansko pravo.
  • Registracija:Ne upisuju se u Registar privrednih subjekata, već u posebne registre:
    • Ustanove (škole, fakulteti, klinike, biblioteke) se upisuju u registar kod nadležnog privrednog suda prema svom sedištu.
    • Zadužbine, fondacije, udruženja i sportska udruženja upisuju se u posebne registre pri APR-u.

4. Izuzeci iz režima preduzetnika (Član 83. ZPD)

Iako obavljaju delatnost radi sticanja dobiti, sledeća lica su zakonom izričito izuzeta iz režima preduzetnika:

  • Poljoprivrednici (fizička lica):
    • Ratio legis (razlog izuzimanja): Dug period povraćaja kapitala, izuzetno velika finansijska ulaganja i visok rizik od neuspeha u poređenju sa šansom za dobit. Nametanje obaveza preduzetničkog režima (vođenje knjiga, sastavljanje godišnjeg obračuna, plaćanje poreza na promet) predstavljalo bi za njih preterano opterećenje.
  • Nosioci slobodnih zanimanja (privatni lekari, advokati, računovođe, arhitekte):
    • Ratio legis (razlog izuzimanja): Obavljaju stručne umne poslove koji su zasnovani na neposrednom ličnom odnosu poverenja sa klijentom, zbog čega vrednost njihovih usluga nema uobičajena tržišna merila.

Privredni subjekti – trgovci

RAZGRANIČENJE PRIVREDNIH SUBJEKATA OD GRAĐANSKOPRAVNIH SUBJEKATA

1. Značaj razgraničenja i terminologija u Srbiji

  • Terminološka razlika: Važeće srpsko pravo ne definiše, niti koristi izraz „trgovac“ u svom matičnom kompanijskom pravu za građanskopravnog subjekta koji obavlja privrednu delatnost. Umesto toga, pozitivno pravo Srbije koristi izraz privredni subjekt.
  • Uporedno pravo i istorija: Pojam trgovca je bio precizno određen u istorijskom pravu Kraljevine Srbije, a i danas je bazični pojam u kontinentalnim pravnim sistemima (poput Francuske i Nemačke) i u pravu SAD.
  • Značaj razlikovanja: Izbor merodavnog prava (građanskog ili kompanijskog/trgovinskog) direktno utiče na prava i obaveze subjekata. Zavisno od toga, isto činjenično stanje u sporu može dovesti do potpuno različitog ishoda ili uticati na postojanje kaznene odgovornosti.
  • Položaj privrednog subjekta: Trgovci su u nekim aspektima povlašćeni (npr. pravo na poslovanje i državne olakšice), dok su u drugim diskriminisani jer podležu strogim zakonskim dužnostima (npr. obavezna registracija, vođenje knjiga, plaćanje posebnih poreza).

2. Ključne razlike u pravnom režimu

Razlike između privrednih i običnih građanskopravnih subjekata ispoljavaju se kroz sledeće kategorije:

  • Položaj i sposobnost: Pravni položaj privrednog subjekta u celosti je uređen posebnim pravilima kompanijskog, odnosno trgovinskog prava (npr. pravna i poslovna sposobnost, specifični režimi upravljanja i zastupanja), a ne opštim građanskim pravilima.
  • Trgovinski poslovi (Ugovori u privredi): Svojstvo privrednog subjekta je konstitutivni element za određivanje ugovora u privredi. Kada se pravni posao kvalifikuje kao trgovinski, na njega se primenjuju stroža pravila trgovinskog prava (npr. znatno kraći rokovi za prigovore, kraći rokovi zastarelosti i pojačana, stroža odgovornost za štetu).
  • Sudska nadležnost i posebnost postupka: Za sporove između privrednih subjekata (privredne sporove) isključivo su nadležni privredni sudovi. Postupak pred ovim sudovima odlikuje se strogim i brzim pravilima:
    • U prvom stepenu sudi sudija pojedinac, dok u drugom stepenu sudi veće od troјице судија без поротника.
    • Vanredni pravni lek (revizija) je dopušten isključivo u sporovima čija вредност прелази 100.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.
    • Rok za dobrovoljno izvršenje presude (paricioni rok) iznosi samo osam dana od dana dostavljanja presude tuženom.
  • Arbitraža: Privredni subjekti imaju zakonsko pravo da ugovore nadležnost arbitraže za rešavanje svojih sporova, čime u potpunosti isključuju nadležnost državnih sudova, osim u slučajevima gde je zakonom propisana isključiva sudska nadležnost.
  • Sistem registracije: Pravno značajne činjenice o privrednim subjektima (osnivanje, poslovno ime, sedište, šifra delatnosti, organi upravljanja i prestanak) upisuju se u privredne registre. Nasuprot tome, podaci o fizičkim licima se vode u matičnim knjigama, a podaci o nedobitnim ustanovama (fakultetima, bolnicama) у sudskim registrima.
  • Poslovno ime: Uživa posebnu, pojačanu pravnu zaštitu na tržištu kao lično pravo privrednog subjekta.
  • Poreski i knjigovodstveni režim: Privredni subjekti su opterećeni nizom specifičnih poreza. Zakonski su dužni da:
    • Izdaju račune saugovornicima za svaku prodatu robu ili pruženu uslugu.
    • Uredno воде poslovne knjige.
    • Sastave i javno објаве годишњи финансијски извештај (godišnji obračun poslovanja).

EKONOMSKA SUŠTINA POJMA TRGOVCA

  • Definicija: Trgovac je lice koje se u vidu svoje delatnosti bavi obrtanjem kapitala u nameri sticanja dobiti.
  • Obrt kapitala: Ekonomski proces u kojem lice ulaže sopstvena sredstva (novac) kako bi kupilo imovinsko dobro od jednog lica, sa namerom da ga preproda drugom licu po višoj ceni i tako povrati uloženi kapital. U ekonomskom smislu, trgovac je preprodavac.
  • Marža i dobit:
    • Marža je razlika između niže kupovne cene i više prodajne cene.
    • Dobit predstavlja čist višak (deo marže) koji trgovcu preostane tek pošto iz ostvarene marže u potpunosti izmiri sve prateće troškove kupovine i kasnije prodaje stvari.
  • Rizik poslovanja: Trgovac svesno snosi rizik da robu neće uspeti da preproda po višoj ceni, odnosno da će je morati prodati po istoj ili nižoj ceni, trpeći gubitak.
  • Ko pravno NIJE trgovac:
    • Lice koje ne ulaže sopstvena sredstva i ne snosi rizik gubitka (npr. zaposleno lice).
    • Lice koje obavlja preprodaju bez namere sticanja dobiti (npr. radi dobročinstva, uštede ili pukog pokrivanja troškova).
  • Proizvođači i prerađivači kao trgovci: Pojam trgovca nije ograničen samo na čistu preprodaju. Trgovcem se smatra i lice koje nabavljene sirovine prerađuje u gotove proizvode radi njihove prodaje na tržištu (npr. proizvođači u industriji, fabrici, rudarstvu, zanatstvu ili poljoprivredi, kao i građevinari).
  • Predmet trgovine: Bilo koje materijalno dobro čiji promet zakonom nije zabranjen (stvar u prometu). Zavisno od predmeta, razlikuju se četiri vrste trgovine:
    1. Трговина робом.
    2. Трговина услугама.
    3. Трговина новцем.
    4. Трговина капиталом.

UPOREDNOPRAVNI PRISTUPI DEFINISANJU POJMA TRGOVCA

U uporednom pravu, da bi se neko lice smatralo trgovcem, ono se mora samostalno, trajnije i ozbiljnije baviti trgovinskom delatnošću (sporadično obavljanje poslova ne daje ovo svojstvo). Postoje tri osnovna sistema definisanja:

1. Objektivan pristup

  • Suština: Zakon prvenstveno definiše i taksativno nabraja trgovinske poslove. Svako lice koje se tim poslovima bavi u vidu svog redovnog zanimanja (delatnosti) automatski stiče status trgovca.
  • Ratio legis: Karakteristike samog objekta (posla) daju pravno svojstvo subjektu koji ga preduzima. Posao ostaje trgovinski čak i ako ga preduzme obično građanskopravno lice.
  • Primeri: Ovaj sistem je nastao u Francuskoj (Code de commerce) i važio je u istorijskom pravu Kraljevine Србије (paragraf 17. Zakona o ustrojstvu Trgovačkog suda).

2. Subjektivan pristup

  • Suština: Zakon najpre precizno definiše subjekta (trgovca), izdvajajući ga od običnih građana. Potom propisuje da se svaki pravni posao koji taj trgovac obavi u okviru svog zanimanja smatra trgovinskim poslom.
  • Ratio legis: Svojstvo subjekta daje specifičan trgovinski karakter pravnom poslu.
  • Primeri: Ovaj sistem je zastupljen u Nemačkoj (HGB) i bio je primenjen u Kraljevini Jugoslaviji (Trgovački zakon iz 1937. godine).

3. Praktičan pristup

  • Suština: Trgovcem se smatra svako lice koje se u pravnom prometu ponaša kao da poseduje stručna znanja i veštine za obavljanje konkretnog posla, ili koje je uposlilo drugo lice koje se ponaša kao stručnjak.
  • Ratio legis: Svrha ovog sistema jeste pojačana zaštita isključivo neukih učesnika u poslu, dok se za stručna (učena lica) ne predviđaju posebne zaštitne mere.
  • Primeri: Primenjuje se u pravu SAD.

POJAM PRIVREDNOG SUBJEKTA I TRGOVCA U SRPSKOM POZITIVNOM PRAVU

1. Podela privrednih subjekata prema cilju delatnosti

Pozitivno kompanijsko pravo Srbije ne poznaje klasičan pojam trgovca, već operiše opštijim pojmom privrednog subjekta, koji se zavisno od cilja i oblika deli na tri kategorije:

  • Dobitni subjekti: Subjekti koji obavljaju registravanu delatnost sa primarnim ciljem sticanja dobiti (namera je ključna, bez obzira na to da li se dobit stvarno ostvaruje). Dele se na:
    • Preduzetnik: Fizičko lice koje obavlja delatnost radi sticanja dobiti.
    • Privredno društvo: Pravno lice koje obavlja delatnost radi sticanja dobiti.
    • Karakter delatnosti: Delatnost može biti privredna u užem smislu (proizvodnja, promet, usluge), ali i vanprivredna delatnost (sport, kultura, obrazovanje, nauka, zdravstvo) ukoliko se obavlja samostalno, trajnije, u svoje ime, na organizovan način i radi sticanja prihoda naplatom naknade.
  • Prihodovni subjekti: Subjekti čiji primarni cilj nije isključivo ostvarivanje dobiti, već obavljanje delatnosti radi sticanja prihoda naplatom naknade za svoje proizvode i usluge. Ukoliko ostvare dobit, raspolažu njom u skladu sa posebnim propisima. U njih spadaju:
    • Zadruge.
    • Javna preduzeća.
    • Druga lica koja u svojoj delatnosti obrću kapital.
  • Neprivatizovana društvena ili državna preduzeća: Istorijski oblici koji su u procesu nestajanja usled zakonske obaveze privatizacije. Većinom su prodata, otišla u stečaj ili su pod nadzorom države preuređena u akcionarska društva sa državnim ili društvenim kapitalom.

2. Procesnopravni pojam privrednog subjekta

  • Svrha: Služi isključivo za određivanje stvarne nadležnosti privrednih sudova u Republici Srbiji.
  • Sadržina: Prema Zakonu o uređenju sudova (ZUS), u privredne subjekte se u procesnom smislu, pored privrednih društava, preduzetnika, zadruga i preduzeća, ubrajaju i njihova udruženja.

3. Upravnopravni i potrošački pojam trgovca u Srbiji

Iako kompanijsko pravo ne koristi izraz „trgovac“, ovaj pojam postoji u drugim granama našeg prava:

  • Upravnopravni smisao (Zakon o trgovini): Trgovac je lice koje obavlja trgovinu (kupovinu robe radi daljeg prometa na veliko ili malo) i prateće usluge radi sticanja dobiti ili ostvarivanja drugih društveno-ekonomskih ciljeva (uštede, pokrivanja troškova, zaštite životne sredine).
    • Odnos sa privrednim subjektom: Ovaj pojam je uži od kompanijskog (odnosi se samo na trgovinu u užem smislu), ali je istovremeno i širi jer u trgovce ubraja poljoprivrednike i nosioce slobodnih zanimanja (privatne lekare, arhitekte, advokate), koji se u kompanijskopravnom smislu inače ne smatraju privrednim subjektima.
  • Potrošačko pravo: Trgovac je definisan izuzetno široko – kao svako lice koje nastupa na tržištu u okviru svoje poslovne delatnosti (bilo koje delatnosti u kojoj se naplaćuje naknada) ili u druge komercijalne svrhe. Ovaj pojam je ključan jer se potrošačima zakonom obezbeđuje pojačana pravna zaštita u odnosima sa trgovcima.

Nastanak privrednog subjekta

I POJAM I RAZLOG FORMALIZMA NASTANKA

  • Razlika od fizičkih lica: Čovek stiče pravni subjektivitet samim rođenjem, bez dodatnih formalnosti. Privredni subjekt nastaje isključivo ispunjenjem zakonskih uslova i sprovođenjem propisanog postupka (registracija).
  • Ratio legis (Svrha formalizma): Zaštita pravne sigurnosti trećih lica na tržištu.
  • Kako se postiže sigurnost:
    • Sprečavanjem da poslovno nesposobna lica osnivaju subjekte.
    • Upoznavanjem javnosti sa statusnim podacima (poslovno ime, sedište, delatnost, zastupnici, kapital, vlasnici).
  • Uloga volje i države: Osnova nastanka je volja osnivača (privatnog lica) da uloži kapital. Država nudi samo nadzor nad zakonitošću u postupku registracije, a izuzetno se javlja kao osnivač (kod delatnosti od opšteg interesa).

II ČETIRI SISTEMA NASTANKA (S obzirom na uticaj države)

1. Sistem samopriznanja (Normativni sistem)

  • Suština: Osnivač samostalno stiče svojstvo privrednog subjekta kada ispuni zakonske uslove i registruje se. Nije potrebna dozvola ili saglasnost države. Ovo je opšti i osnovni sistem nastanka u našem pravu.
  • Pet opštih uslova:
    1. Poslovna sposobnost osnivača.
    2. Zakonitost delatnosti.
    3. Osnivački akt donet u propisanoj formi i sadržini.
    4. Organizacioni oblik (ako zakon traži specifičnu formu za delatnost, npr. banka mora biti akcionarsko društvo).
    5. Minimalni osnivački kapital (npr. 3.000.000 dinara za akcionarsko društvo).
  • Nadležnost registarskog organa: Registar (u Srbiji Agencija za privredne registre – APR) ispituje isključivo zakonitost. Nema diskreciono pravo (nahođenje) niti može odbiti upis jer smatra da je društvo „necelishodno“ ili neisplativo. Ako su uslovi ispunjeni, upis je obavezan.

2. Sistem državne odluke

  • Suština: Država svojom jednostranom voljom, odnosno odlukom državnog organa (zakon ili odluka Vlade/skupštine lokalne samouprave), osniva subjekt.
  • Primena: Ovako nastaju javna preduzeća koja obavljaju delatnosti od opšteg interesa (npr. elektroprivreda, komunalne delatnosti, vojna industrija).
  • Pravni položaj: Država u osnivanju nastupa kao vlast (imperium), ali u poslovanju na tržištu javno preduzeće ima status privatnopravnog subjekta i mora se registrovati kao i svi drugi.

3. Sistem odobrenja

  • Suština: Pored ispunjenja zakonskih uslova, osnivač mora dobiti odobrenje (dozvolu/licencu) državnog organa pre registracije.
  • Diskreciona ocena: Državni organ odlučuje po slobodnoj oceni (nahođenju). Može uskratiti dozvolu ako smatra da osnivanje nije svrsishodno ili je protivno opštem interesu, čak i ako su svi zakonski uslovi ispunjeni.
  • Primena: Koristi se za visokorizične delatnosti koje zahtevaju veliku imovinu i stručnost.
  • Nadležni organi u Srbiji:
    • Narodna banka Srbije (NBS): Izdaje dozvole za osnivanje poslovnih banaka i društava za osiguranje.
    • Komisija za hartije od vrednosti: Izdaje dozvole za osnivanje berzi i investicionih društava.

4. Sistem koncesije (Povlašćenja)

  • Suština: Poseban oblik sistema odobrenja gde država, nakon sprovedenog javnog nadmetanja (konkursa), daje privatnom licu (koncesionaru) isključivo pravo (povlasticu) da koristi dobro od opšteg interesa.
  • Ugovor o koncesiji: Pismeni javni ugovor kojim se uređuju prava i obaveze.
  • Predmet koncesije:
    1. Dobro u opštoj upotrebi u javnoj svojini (putevi, aerodromi, luke).
    2. Prirodno bogatstvo (rude, vode, poljoprivredno zemljište).
    3. Javno preduzeće (u pogledu dobara koje inače iskorišćava).
  • Finansijski odnosi i trajanje:
    • Koncesionar plaća koncesionu naknadu državi. Izuzetno država plaća njemu ako je izgradio objekat od opšteg interesa.
    • Koncesija se daje na rok od 5 do 50 godina. Nakon isteka roka, predmet se besplatno vraća široj zajednici.
    • Može se obavljati lično ili kroz mešovito društvo sa državom (javno-privatno partnerstvo).