Dva aspekta:
- humanistička orijentacija zaštitne funkcije kp – krivičnim pravom se pre svega štite najvažnija dobra čoveka
- samo kp koje zaštitu osnovnih prava čoveka stavlja u centar svega može njegovom nužno nehumanom sredstvu kazni dati humanističku dimenziju
- načelo humanosti u krivičnom pravu – u odnosu na učinioca kp i ks treba da budu koliko je to moguće humane
Isticanje ovog načela često ima ideološke motive da se kp i kazna prikažu humanijim nego što stvarno jesu – univerzalna pojava.
- činjenica je da su ks a naročito kazna nužno nehumane i da nužno sadrže određeno zlo
- treba shvatiti ovo načelo kao težnju da se izbegne nepotrebna nehumanost
Krivično pravo Srbije:
- ono je na nivou humanizacije dostignute u drugim evropskim zemljama
- primena ks je takođe na nivou humanizacije u EZ ako se ima u vidu struktura ks i visinu kazni
- nekad je red o slabostima i neefikasnosti u primeni kp a ne o svesnoj težnji za primenom načela humanosti
- suviše humanosti za učinioca ponekad znači nehuman odnos prema žrtvi
Načelo humanosti se podiže i na rang ustavnog načela pa se zabranjuje podvrgavanje mučenju, ponižavajućem kažnjavanju i postupanju.
