Postoji fizička, simbolična i fiktivna predaja.
Fizička predaja je materijalni akt čije osobine zavise od vrste stvari i namere stranaka.
- manje stvari se redovno mogu preneti predajom iz ruke u ruku
- veće stvari se mogu preneti ostavljanjem stvari na mesto koje je kupac označio
- fizicka predaja je prenos državine kao faktičke vlasti
- voljni akt jer mora biti izvršena s namerom da se prenese svojina na osnovu punovažnog ugovora
- predaja bez namere prenosa svojine ne proizvodi prenos svojine
Simbolična predaja je predaja znacima i postoji u nekoliko slučajeva:
- predaja isprava sticaocu na osnovu kojih sticalac može raspolagati sa stvari
- prenos konosmana, tovarnog lista, založnice odnosno varanta
- uručenje dela stvari ili sprave kojim se kupac stavlja u mogućnost da samo on može da dođe do stvari
- predaja ključeva od prostorije u kojoj se nalazi prodata stvar
- izdvajanje stvari
- drugo označavanje koje znači predaju
Fiktivna predaja stvari je prenos prava svojine na osnovu ugovora, pri čemu se uzima odnosno fingira da je izvršena fizička predaja stvari. Fizičke predaje u stvari nema jer bi bila bez smisla.
Postoje 3 slučaja fiktivne predaje:
- constitutum possessorium – vlasnik prenese na pribavioca svojinu samim ugovorom, a stvar zadrži kod sebe kao imalac užeg prava
- postaje poslugoprimac ili čuvar
- smisao je da se izbegne dvostruka predaja koja bi bila bespredmetna i besmislena
- traditio brevi manu – neko već drži stvar po nekom osnovu ili bez osnova, pa kupi stvar i stekne svojinu zaključenjem ugovora
- cessio vindicationis
- postoje tri lica
- vlasnik stvari koji je posredni držalac
- pribavioc stvari koji u vreme zaključenja ugovora nema ni posrednu ni neposrednu državinu
- postoje tri lica
- treće lice kod kog se stvar nalazi – neposredni držalac npr plodouživalac
- pravo svojine prelazi na kupca samim zaključenjem ugovora
- treći će kasnije biti dužan da stvar preda kupcu tj. novom vlasniku
