1. Pojam i definicija
Za nastanak punovažnog ugovora u našem pravu neophodna je saglasnost uzajamno izjavljenih volja o sadržini ugovora. To znači da su se strane sporazumele o pravnom dejstvu ugovora, koje mora biti moguće, dopušteno i određeno.
Da bi saglasnost postojala, izjave volja moraju imati sledeće atribute:
• Uzajamnost: Svaka izjava mora biti upućena drugoj strani.
• Podudarnost: Izjave se moraju sadržinski poklapati – ono što jedna strana nudi, druga prihvata.
• Sloboda i ozbiljnost: Izjava ne sme biti data pod manom volje (zabluda, prevara, pretnja) i mora postojati namera zaključenja ugovora (animus contrahendi).
2. Obim saglasnosti (Bitni elementi)
Saglasnost volja je opšti uslov, ali se smatra ispunjenim samo ako je obim postignute saglasnosti dovoljan. Minimalni obim saglasnosti podrazumeva sporazum o bitnim sastojcima ugovora.
U našem pravu razlikujemo:
A) Objektivno bitni sastojci (Essentialia negotii)
• To su elementi o kojima strane po prirodi posla ili po zakonu moraju postići saglasnost da bi ugovor određene vrste uopšte nastao.
• Primer: Kod ugovora o prodaji to su stvar i cena.
• Kod imenovanih ugovora zakon određuje ove elemente, dok se kod neimenovanih ugovora ceni da li postignuti sporazum čini „smislenu celinu“.
B) Subjektivno bitni sastojci
• To su tačke koje su inače sporedne (npr. mesto ili vreme isporuke), ali je jedna strana uslovila zaključenje ugovora postizanjem saglasnosti o njima.
• Uslov: Strana mora blagovremeno (pre ili u trenutku saglasnosti o bitnim elementima) obavestiti drugu stranu da je taj element za nju bitan.
3. Pravna priroda i pretpostavke (Rešavanje sporova)
Šta se dešava ako strane postignu dogovor o bitnim elementima, a ostanu neke otvorene tačke?
• Pravilo ZOO: Ako postoji saglasnost o bitnim sastojcima (objektivnim i subjektivnim), ugovor se smatra zaključenim.
• Sporedne tačke: Nepostojanje saglasnosti o sporednim tačkama ne sprečava nastanak ugovora. Ako se strane kasnije ne dogovore, te tačke će urediti sud (vodeći računa o pregovorima, praksi i običajima).
Teret dokazivanja (Presumpcija zaključenja): U našem pravu važi oboriva pretpostavka da je ugovor zaključen čim postoji saglasnost o objektivno bitnim elementima.
• Strana koja tvrdi da ugovora nema mora da dokaže:
1. Da je tačka o kojoj nema saglasnosti za nju bila subjektivno bitna.
2. Da je o tome blagovremeno obavestila drugu stranu (rezervisana sporedna tačka).
Napomena (Uporedno pravo): Ovo je suprotno rešenju u nemačkom pravu (BGB), gde se pretpostavlja da ugovor nije zaključen dok se ne postigne saglasnost o apsolutno svakoj tački pomenutoj u pregovorima.
4. Dejstva i specifične situacije
• Imperativne norme (Obavezna sadržina): Ako ugovor ima zakonom propisanu sadržinu, te norme postaju deo ugovora automatski, čak i ako ih strane nisu ugovorile ili su ugovorile suprotno.
◦ Primer: Ako cena nije određena kod ugovora o prodaji u privredi, kupac duguje tekuću/razumnu cenu (ugovor ne pada).
◦ Primer: Ako je ugovorena kamata veća od dozvoljene, primenjuje se najveća dozvoljena stopa.
• Formalni ugovori: Kod njih puka saglasnost o bitnim elementima nije dovoljna. Ugovor nastaje tek kada se postignuta saglasnost „zaodene“ u propisanu formu (mesto i vreme zaključenja vezuju se za trenutak ispunjenja forme).
