Ugovori obvezivanja i ugovori raspolaganja

1. KRITERIJUM PODELE
Podela je izvršena prema pravnom dejstvu ugovora i načinu na koji se ostvaruje svrha (cilj) ugovora.

2. UGOVORI OBVEZIVANJA (Obligacioni ugovori u užem smislu)
Pojam: To su pravni poslovi čije je neposredno pravno dejstvo nastanak obaveza za jednu ili obe ugovorne strane.
Ostvarenje cilja (Posrednost): Svrha ugovora se ne ostvaruje odmah zaključivanjem, već posredno — tek kasnijim izvršenjem obaveza (činidbi) koje su iz ugovora nastale.
    ◦ Objašnjenje: Kada potpišeš ugovor o prodaji, još uvek nisi postao vlasnik; cilj se ostvaruje tek kada prodavac izvrši svoju obavezu (preda stvar).
Primeri:
    ◦ Prodaja.
    ◦ Zakup.

3. UGOVORI RASPOLAGANJA (Dispozitivni ugovori)
Pojam: To su pravni poslovi kod kojih ne postoji „međukorak“ izvršenja. Oni neposredno ostvaruju svoju svrhu samim momentom nastanka (zaključenja).
Bitna karakteristika: Iz njih ne nastaju obaveze čijim bi se ispunjenjem tek postizao cilj. Sam posao je istovremeno i izvršenje.
Primeri dvostranih poslova raspolaganja (Ugovori):
    ◦ Ustupanje potraživanja (Cesija).
    ◦ Preuzimanje duga.
    ◦ Otpuštanje duga: Dejstvo je momentalno gašenje obaveze. Nijedna strana se ne obavezuje ni na kakvu novu činidbu.
    ◦ Ugovorna kompenzacija.
    ◦ Novacija (Prenov): Ugovor sam neposredno ukida staru i stvara novu obavezu; do ove promene dolazi samim ugovorom, a ne nekom naknadnom radnjom.
Jednostrani poslovi raspolaganja (Kontekst): Derelikcija (napuštanje stvari).

4. REZIME RAZLIKE (Ključno za ispit)
Kod obvezivanja: Kreira se dužnost da se nešto učini (nastaje obligacija). Cilj se postiže radnjom ispunjenja.
Kod raspolaganja: Menja se pravna realnost odmah (pravo se prenosi, gasi ili menja). Cilj se postiže samim pravnim poslom.


Postavi komentar