Ugovor o punomoćstvu

Definicija: Ugovor o punomoćstvu je ugovor kojim se jedan ugovornik (punomoćnik) obavezuje da besplatno ili uz naknadu, preduzme određene pravne poslove u ime i za račun drugog ugovornika (vlastodavca) koji mu za to daje ovlašćenje.
Suština: Preduzimanje pravnog posla u tuđe ime znači da se pravna dejstva i imovinski efekti nastaju neposredno u imovini vlastodavca.
Razlika od Ugovora o delu: Predmet punomoćstva je pravni posao (npr. zaključenje ugovora), a ne faktička radnja (npr. izrada stola).

BITNI ELEMENTI
Da bi ugovor nastao, potrebna je saglasnost o sledećem:
Posao punomoćnika: Mora biti pravni posao, moguć, dozvoljen i određen/odrediv.
Nagrada (kod teretnog ugovora): Mora biti određena ili odrediva (ugovorom, tarifom ili običajem).
Vreme trajanja: Može biti određeno (kalendarski, okolnošću) ili neodređeno.

PRAVNE OSOBINE
Na ispitu taksativno navedite:
Imenovan ugovor.
Konsensualan (načelno): Nastaje saglasnošću volja.
Neformalan: Iako načelno neformalan, forma prati formu glavnog posla. Ako zakon traži pismenu formu za glavni ugovor (npr. prodaja nepokretnosti), i punomoćje mora biti u toj formi.
Jednostrano ili dvostrano obavezan:
    ◦ Jednostrano: Ako je besplatan (samo obaveza punomoćnika).
    ◦ Dvostrano: Ako je ugovorena nagrada ili postoje troškovi.
Teretan ili dobročin: Zavisno od toga da li je ugovorena nagrada.
Intuitu personae: Najčešće se zaključuje s obzirom na lična svojstva i poverenje, ali nije nužno.
Kauzalan: Vidljiv je cilj obvezivanja.

SPOSOBNOST UGOVARANJA
Vlastodavac: Mora imati poslovnu sposobnost koja se traži za preduzimanje onog pravnog posla koji poverava punomoćniku.
Punomoćnik: Ne mora imati potpunu poslovnu sposobnost (dovoljno je da je sposoban za rasuđivanje). Pravni posao koji poslovno nesposoban punomoćnik zaključi je punovažan za vlastodavca.

VRSTE PUNOMOĆSTVA (Obim ovlašćenja)
1. Opšte (Generalno): Ovlašćenje za preduzimanje poslova koji spadaju u redovno poslovanje (akti administracije).
2. Posebno (Specijalno): Neophodno za akte raspolaganja (otuđenje imovine, preuzimanje menične obaveze, jemstvo, poravnanje, odricanje od prava).

OBAVEZE PUNOMOĆNIKA
1. Izvršenje posla (Lično):
    ◦ Dužan je posao obaviti lično. Supstitucija (zamena) je dozvoljena samo ako je ugovorena (uz saglasnost vlastodavca) ili nužna zbog okolnosti.
    ◦ Odgovornost za zamenika: Ako je ovlašćen da ga uzme -> odgovara samo za izbor; ako nije ovlašćen -> odgovara za svu štetu i slučajnu propast stvari.
2. Standard pažnje:
    ◦ Ako je uz naknadu: Pažnja dobrog privrednika
    ◦ Ako je besplatno: Pažnja koju poklanja svojim stvarima
3. Polaganja računa: Mora podneti izveštaj i predati sve primljeno (uz kamatu ako kasni s predajom novca).
4. Poštovanje uputstava: Može biti vezan imperativnim uputstvima. Odstupanje dozvoljeno samo ako je u interesu vlastodavca, a ne može da traži saglasnost.

OBAVEZE VLASTODAVCA
1. Naknada troškova: Dužan je da naknadi nužne i korisne troškove (sa kamatom od dana nastanka), čak i ako posao ne uspe (ako punomoćnik nije kriv). Mora dati i predujam (avans) na zahtev.
2. Isplata nagrade: Samo ako je ugovorena (teretni ugovor). Plaća se po obavljenom poslu.
3. Naknada štete: Dužan je da naknadi štetu koju punomoćnik pretrpi bez svoje krivice pri obavljanju posla (objektivna odgovornost vlastodavca).

PRESTANAK UGOVORA
1. Opoziv (Od strane vlastodavca):
    ◦ Može opozvati punomoćje kad god hoće (čak i ako se odrekao prava na opoziv).
    ◦ Dejstvo prema trećim licima: Ako treća lica nisu znala za opoziv (savesna su), ugovor ih obavezuje.
2. Otkaz (Od strane punomoćnika):
    ◦ Može otkazati kad god hoće, ali ne u nevreme (inače duguje štetu).
3. Smrt, stečaj, gubitak poslovne sposobnosti:
    ◦ Pravilo: Ugovor prestaje.
    ◦ Izuzetak (Punomoćje u sopstvenom interesu – in rem suam): Ako je punomoćje dato radi ispunjenja nekog potraživanja punomoćnika, ono ne prestaje smrću ili stečajem vlastodavca.


Postavi komentar