PREDMET KOMPANIJSKOG PRAVA – Predmet kompanijskog prava je skup društvenih odnosa u vezi sa privrednim subjektima, njihovim grupama i udruženjima.
Načelo zatvorenog broja privrednih subjekata (Numerus clausus)
- U pravnom sistemu Srbije, zakonom su taksativno (ispisano) nabrojane sve dozvoljene vrste i pravni oblici privrednih subjekata.
- Ulagači kapitala imaju pravo da izaberu isključivo neku od zakonom propisanih formi. Nisu slobodni da samovoljno uspostavljaju nove oblike koji zakonom nisu predviđeni.
- Izuzetak: Sloboda ugovaranja (autonomija volje) važi samo za grupe i udruženja privrednih subjekata koja po zakonu ne moraju da se registruju.
Podela privrednih subjekata u Srbiji – U domaćem pravu svi privredni subjekti dele se na dve osnovne kategorije:
- Opšti privredni subjekti: Slobodni su da obavljaju svaku delatnost za koju ispunjavaju uslove, osim one koja im je zakonom izričito zabranjena. U njih spadaju:
- Preduzetnici.
- Zadruge.
- Privredna društva: Dele se na društva lica (ortačko i komanditno društvo) i društva kapitala (društvo s ograničenom odgovornošću i akcionarsko društvo, uključujući i evropsko društvo sa sedištem u Srbiji).
- Posebni privredni subjekti: Obavljaju delatnosti koje su visokorizične po opšti privredni interes, zbog čega im je zabranjeno obavljanje drugih delatnosti kako bi se izbegao sukob interesa i zloupotrebe. Oni moraju ispuniti posebne uslove i dobiti dozvolu države za rad. Po pravilu moraju imati formu akcionarskog društva. U njih spadaju:
- Banke, osiguravajuća društva, berze i berzanski trgovci (investiciona društva).
- Društva za upravljanje investicionim fondovima i investicioni fondovi.
- Javna preduzeća: Privredna društva u svojini države ili lokalne samouprave (grada, opštine) koja obavljaju delatnosti od opšteg interesa (npr. elektroprivreda, vodoprivreda, komunalne delatnosti, vojna industrija).
Grupe i udruženja privrednih subjekata – Pored pojedinačnih subjekata, predmet kompanijskog prava su i njihove trajnije skupine:
- Grupe: Čine ih društva koja su međusobno čvršće povezana kapitalom, ugovorom ili mešovito (npr. koncern, holding, trust).
- Udruženja (savezi): Labavije povezani subjekti, udruženi radi saradnje i zaštite interesa na tržištu ili pred državom. Dele se na:
- Imenovana (registrovana) udruženja: Privredne komore, zadružni savezi, poslovna udruženja i Evropska ekonomska interesna grupacija.
- Neimenovana udruženja: Osnivaju se slobodno ugovorom radi zajedničkih interesa i ne moraju se registrovati ako nema zakonskog naređenja (npr. udruženja zanatlija, klasteri).
Javno-pravni aspekti predmeta i izuzeci
- Uži javnopravni predmet: Kompanijsko pravo izuzetno uređuje i javnopravne odnose sa državom, ali samo kada je to od značaja za opstanak i zakonit rad posebnih subjekata koji mogu ugroziti stabilnost čitavog tržišta (npr. banke i berze). Zato se zakonom posebno uređuju i nadziru: Narodna banka Srbije (nadređena poslovnim bankama), Komisija za hartije od vrednosti (nadzire trgovinu serijskim hartijama) i Centralni registar hartija od vrednosti.
- Šta NE SPADA u predmet kompanijskog prava:
- Opšti nadzor države preko inspekcija nad svim privrednim subjektima (spada u upravno pravo).
- Zaštita tržišne utakmice i borba protiv monopola koju sprovodi npr. Komisija za zaštitu konkurencije (takođe spada u upravno/reglementarno privredno pravo).
SADRŽINA KOMPANIJSKOG PRAVA – Sadržinu kompanijskog prava čine opšta pravna pravila kojima se uređuju sva ključna pitanja u pravnom „životu“ privrednih subjekata, njihovih grupa i udruženja.
Pitanja koja sadržina obuhvata – Uređuju se: osnivanje (nastanak), pravni položaj (pravna i poslovna sposobnost, ogranci), organizacioni oblik, unutrašnji opšti pravni akti (osnivački akt, statut), upravljanje i organi, zaštita nesaglasnih članova, zaštita poverilaca, statusne promene (spajanje, pripajanje, podela), promena pravnog oblika i prestanak (likvidacija, stečaj).
Četiri vrste odnosa u vezi sa privrednim društvom – U vezi sa privrednim društvom, kompanijsko pravo reguliše četiri ključna odnosa:
- Odnosi između samih vlasnika (članova): Pitanja uloga, udela u kapitalu i glasačke snage pri upravljanju.
- Odnosi između vlasnika i društva: Raspodela dobiti i snošenje gubitaka, rad organa društva (npr. odbor direktora) i zaštita nesaglasnih članova (njihovo pravo na istupanje, poništaj odluka organa ili naknadu štete).
- Odnosi unutar samog društva:
- Organi i unutrašnja organizacija (vrste, delokrug, način rada organa, ogranci).
- Odnos društva i zaposlenih: Generalno je predmet radnog prava, ali ulazi u kompanijsko pravo onda kada je predviđeno učešće zaposlenih u odlučivanju u organima društva (tzv. participacija).
- Odnosi između društva i trećih lica na tržištu: Prvenstveno odgovornost vlasnika za dugove društva i pojačana zaštita poverilaca kod statusnih promena ili promene oblika (dok ostala prometna pitanja spadaju u trgovinsko i obligaciono pravo).
Pravna priroda pravila kompanijskog prava – Pravila ove grane su izuzetno heterogena i obuhvataju:
- Statusnopravna pravila (Dominantna): Uređuju pravni položaj specifičnih pravnih subjekata (samo privrednih/poslovnih).
- Obligacionopravna pravila: Budući da se privredni subjekti po pravilu osnivaju pravnim poslom – ugovorom o osnivanju (kod višečlanih) ili odlukom (kod jednočlanih/preduzetnika).
- Izuzetak: Javna preduzeća i privredne komore osnivaju se javnopravnim aktom države, a ne pravnim poslom.
- Ostala građanskopravna pravila: Stvarnopravna (režim imovine društva i udela), naslednopravna (nasleđivanje udela usled smrti člana) i pravila intelektualne svojine (zaštita poslovnog imena i žigova).
- Materijalnopravna vs. Procesnopravna: Kompanijsko pravo je pretežno materijalno, ali sadrži i procesna pravila za ostvarivanje prava (npr. vanparnični postupak za utvrđivanje cene akcije, parnica člana protiv uprave, i upravni postupak registracije pred APR-om).
- Dispozitivna vs. Imperativna: Pravila su pretežno dispozitivna (mogu se menjati statutom, ugovorom članova). Međutim, u ključnim pitanjima ona su strogo imperativna (prinudna) – npr. pravila o dužnostima uprave, zaštiti nesaglasnih akcionara, zaštiti poslovnog imena i pravila za javna akcionarska društva.
METOD KOMPANIJSKOG PRAVA – Kompanijsko pravo kombinuje dva različita metoda regulisanja društvenih odnosa:
Građanskopravni metod (Primarni metod) – Budući da spada u građanskopravnu porodicu, kompanijsko pravo se prvenstveno oslanja na ovaj metod.
- Karakteristike: Odnosi se uređuju slobodnom voljom ravnopravnih učesnika (npr. dobrovoljno osnivanje društva ugovorom, slobodno donošenje statuta) uz prenosivost subjektivnih prava (npr. prenos udela).
- Sankcije kod građanskopravnog metoda:
- Imovinskopravne: Obaveza povredioca prava da oštećenom naknadi štetu ili vrati imovinu u pređašnje stanje.
- Ličnopravne: Pogađaju lični status povredioca unutar društva (npr. isključenje člana iz društva ako ne unese ugovoreni ulog).
- Kaznenopravne: (Novčane kazne, zatvor, zabrana delatnosti) – primenjuju se kod društveno opasnih dela (privredni prestupi, krivična dela), ali one tehnički pripadaju kaznenom pravu.
Metod sličan javnopravnom (Unutrašnji metod) – Iako kompanijsko pravo nije javnopravna grana, unutar samih privrednih društava primenjuje se metod koji imitira javnopravnu subordinaciju.
- Karakteristike (Unutrašnja hijerarhija): Organi društva su hijerarhijski ustrojeni. Niži organi (npr. direktor) zakonski su obavezni da se pridržavaju odluka i pravila koje donose viši organi (npr. skupština društva ili nadzorni odbor).
- Obaveznost odluka većine: Članovi društva koji su glasali protiv neke odluke (nesaglasni članovi) i dalje moraju da se pridržavaju odluke većine, pod uslovom da je ona doneta u skladu sa zakonom i aktima društva.
- Interna prinuda (Sankcije društva): Ukoliko član ili niži organ prekrši unutrašnja pravila, društvo ima pravo da mu preko svojih organa izrekne sankcije poput oduzimanja prava glasa ili isključenja iz društva.
