Višestruko značenje kompanijskog prava – U pravnoj teoriji i sistemu razlikuju se dva osnovna značenja kompanijskog prava:
- Kompanijsko pravo u objektivnom smislu (kao grana prava): Skup opštih pravnih pravila kojima se uređuju privredna društva i drugi privredni subjekti (preduzetnici, zadruge) u vezi sa organizovanjem delatnosti koju obavljaju radi sticanja dobiti. Ova pravila su sadržana u različitim pisanim i nepisanim izvorima (zakonima, podzakonskim aktima, običajima).
- Kompanijsko pravo kao naučna disciplina (pravna nauka): Sistematizovan skup znanja o kompanijskom pravu kao pravnoj grani, sa ciljem da omogući i olakša njegovo saznanje i razumevanje.
Predmet kompanijskog prava (Privredni subjekti) – Predmet regulisanja ove grane prava jesu privredni subjekti (trgovci), njihove grupe i udruženja.
- Definicija privrednog subjekta (trgovca): Svako lice koje ulaže svoja sredstva i rad u obavljanje delatnosti (proizvodnja, preprodaja, građenje, prevoz, zastupanje) u nameri da naplati naknadu na tržištu i time ostvari dobit (višak vrednosti u odnosu na uložena sredstva).
- Vrste privrednih subjekata prema izvoru:
- Preduzetnici: Fizička lica koja obavljaju delatnost radi sticanja dobiti (sa manjom ekonomskom moći).
- Privredna društva (kompanije): Pravna lica koja obavljaju delatnost radi sticanja dobiti (npr. društvo s ograničenom odgovornošću ili akcionarsko društvo, poput subjekata Imlek, NIS, Bambi, Poštanska štedionica, Dunav osiguranje). Ona imaju veću imovinu, više zaposlenih i veći promet, zbog čega imaju i veći značaj u pravu.
- Ostali subjekti, njihove grupe i udruženja: Zadruge, njihove grupe (holdinzi ili koncerni) i udruženja (privredne komore, poslovna udruženja).
- Terminološka napomena: Naziv „kompanijsko pravo“ ili „pravo privrednih društava“ je preuzak jer ne obuhvata sve subjekte koje uređuje, zbog čega je pravo privrednih subjekata najpogodniji naziv za ovu granu prava.
- Uporednopravni kontekst: U kontinentalnoj Evropi koristi se izraz pravo trgovinskih (trgovačkih) društava, dok se u zemljama common law sistema koriste nazivi kompanijsko pravo (Velika Britanija) ili korporativno pravo (SAD).
Opravdanje (Razlog nastanka kompanijskog prava)
- Istorijski uzrok (Ratio legis): Kompanijsko pravo je nastalo u 19. veku (znatno kasnije od građanskog i trgovinskog prava) usled završetka građanskih društava i prve industrijske revolucije.
- Ekonomski razlog: Veliki i rizični poduhvati (izgradnja fabrika, veliki brodovi na mehanički pogon) prevazilazili su pojedinačnu imovinsku snagu trgovca pojedinca i bili za njega previše rizični u slučaju neuspeha ili brodoloma.
- Svrha osnivanja društva: Udruživanje imovine većeg broja ulagača (investitora) omogućilo je veću imovinsku moć i podelu rizika neuspeha, čime se izbegavala lična i imovinska propast pojedinca.
Potreba za izdvajanjem u posebnu granu prava (Složenost i sukob interesa) – Regulisanje odnosa u velikim društvima ne može se prepustiti isključivo slobodnoj ugovornoj volji članova (autonomiji volje), kao što je to slučaj u klasičnom građanskom pravu (npr. kod jednostavnog ugovora o ortakluku).
Osnovni razlog za postojanje kompanijskog prava kao posebne grane jeste izuzetna složenost odnosa i sukob interesa između različitih učesnika u privrednom društvu:
- Privredno društvo (kao samostalni subjekt): Teži opstanku na tržištu i ekonomskom jačanju.
- Vlasnici (članovi, ulagači): Teže ubiranju prihoda iz ostvarene dobiti (naplata dividendi).
- Uprava (direktori): Upravlja samim poduhvatom društva.
- Zaposleni: Teže što većim zaradama (što za društvo predstavlja povećanje troškova i direktno umanjuje prihode).
- Poverioci: Teže ispunjenju svojih potraživanja (dugova) od strane društva.
- Država (društvena zajednica): Teži naplati javnih dažbina (poreza i doprinosa).
Nedovoljnost opštih pravila građanskog prava i karakter pravila
- Nemoć klasičnih pravila: Jednostavna pravila klasičnog građanskog prava (okrenutog vanprivrednim subjektima) i opšta pravila o ortakluku nisu dovoljna da usklade sve ove suprotstavljene interese.
- Nepreciznost internih akata: Unutrašnja pravila u ugovoru o osnivanju ili statutu često nisu dovoljno jasna niti detaljna.
- Karakter pravila kompanijskog prava: Iz ovih razloga, država interveniše donošenjem posebnih i detaljnih pravila (u zakonima i podzakonskim aktima), koja se po potrebi primenjuju i na prinudan (imperativan) način (što je posebno izraženo kod akcionarskih društava). Upravo ova specifičnost opravdava izdvajanje kompanijskog prava iz širih oblasti građanskog i trgovinskog prava.
