Izvori krivičnog procesnog prava su pravni akti kojima se reguliše krivični postupak. Prema važećem pravu, dele se na osnovne (glavne), dopunske (sporedne) i međunarodne izvore.
OSNOVNI IZVOR (Glavni izvor) – Zakonik o krivičnom postupku (ZKP): Usvojen 2011. godine (sa kasnijim novelama).
• Karakteristike: Smatra se glavnim izvorom jer se u njemu nalazi daleko najveći broj normi koje se odnose na krivični postupak i isključivo je posvećen definisanju i uobličavanju krivične procedure.
• Odnos prema podzakonskim aktima: ZKP može ovlastiti donošenje podzakonskih akata za rešavanje tehničkih pitanja (npr. pravilnik ministra pravde o kućnom redu u pritvoru). I tada je ZKP suštinski izvor prava jer on daje pravni osnov za takvo regulisanje.
DOPUNSKI IZVORI (Sporedno krivično procesno zakonodavstvo): To su zakoni koji nisu primarno procesni ili su specijalizovani za određene oblasti, ali sadrže norme važne za subjekte ili tok postupka. Dele se na:
• Organizacioni zakoni: Uređuju položaj procesnih subjekata (zakoni koji se odnose na sudove, javna tužilaštva, branioce) i pitanja poput službenog jezika.
• Zakoni za posebne postupke (Lex specialis):
◦ Zakon o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnika: Sadrži sve odredbe o postupku prema maloletnicima. U odnosu na ZKP (koji je lex generalis), ovaj zakon je lex specialis.
• Zakoni o međunarodnoj saradnji:
◦ Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima;
◦ Zakon o saradnji sa Međunarodnim krivičnim sudom.
• Zakoni o posebnim nadležnostima: Zakoni o organizaciji i nadležnosti državnih organa za suzbijanje organizovanog kriminala, ratnih zločina i visokotehnološkog kriminala, kao i Zakon o policiji.
MEĐUNARODNI IZVORI:
• Vrste: Ratifikovani bilateralni i multilateralni ugovori, a posebno Evropska konvencija o ljudskim pravima i praksa Evropskog suda za ljudska prava.
• Način primene:
◦ Posredna (Indirektna) primena (Pravilo): Međunarodni akti najčešće deluju tako što se putem ratifikacije implementiraju u domaće propise ili se domaći zakoni na njih pozivaju putem upućujućih normi.
◦ Neposredna (Direktna) primena (Izuzetak): Iako Ustav dozvoljava direktnu primenu međunarodnog prava, ona je u praksi retka ili neadekvatna zbog jezičkih razlika, terminološke neusklađenosti i drugačijih pravila o nadležnosti.
