Kompanijsko pravo ne predstavlja zatvorenu i izolovanu celinu koja se u praksi može primeniti bez normi drugih grana. Upoređivanjem predmeta, sadržine i metoda kompanijskog prava sa drugim oblastima saznaje se koje grane i izvori dopunjuju njegovu primenu (supsidijarni izvori) i kako zakonodavac mora da usklađuje pravila.
Odnos sa Građanskim pravom (Krovna imovinskopravna oblast) – Građansko pravo je opšta imovinskopravna grana koja uređuje pravne subjekte (statusno pravo) i imovinske odnose u koje oni stupaju (stvarno, obligaciono i nasledno pravo).
- Pravna priroda odnosa (Lex specialis derogat legi generali): Kompanijsko pravo je nastalo iz statusnog dela građanskog prava. Ono je posebna grana (lex specialis) u odnosu na građansko pravo koje predstavlja opštiju pravnu oblast (porodicu pravnih grana).
- Razlika u predmetu: Građansko pravo u statusnom delu uređuje pravne subjekte uopšte (pravnu i poslovnu sposobnost i zastupanje fizičkih i pravnih lica). Kompanijsko pravo ima uži predmet jer uređuje isključivo privredne subjekte (preduzetnike, privredna društva, koncerne).
- Pravna posledica (Supsidijarna primena): Pravila građanskog prava se primenjuju kao supsidijeran (dopunjujući) izvor kompanijskog prava u svim pitanjima koja nisu posebno ili drugačije uređena kompanijskopravnim propisima.
- Ključni primeri preplitanja u praksi:
- Sposobnost i zastupanje: Kompanijsko pravo uređuje specifičnosti sposobnosti (registracija, punovažnost posla izvan delatnosti) i zastupanja društva (putem direktora ili prokuriste), ali ako u njemu nema posebnih pravila, primenjuju se opšta pravila građanskog prava o sposobnosti i zastupanju.
- Ugovor o osnivanju: Ugovor o osnivanju privrednog društva ima statusnopravno dejstvo (nastanak društva), ali se uslovi za njegovu punovažnost, dejstvo i posledice ništavosti u potpunosti uređuju opštim pravilima ugovornog (obligacionog) prava.
- Imovina i nasleđivanje: Kompanijsko pravo sadrži samo posebna pravila (svojina društva, nastavljanje društva sa naslednicima umrlog člana), dok se sve ostalo rešava po pravilima stvarnog i naslednog prava.
Odnos sa Trgovinskim (poslovnim) pravom (Statika naspram dinamike)
- Dva shvatanja trgovinskog prava:
- Širi smisao: Obuhvata trgovce (statusni deo), odnos prema državi (upravni deo) i njihove poslove (obligacioni deo). U ovom smislu, kompanijsko pravo je samo statusni deo trgovinskog prava (kao što je bilo u Kraljevini Srbiji i Kraljevini Jugoslaviji).
- Uži smisao: Obuhvata isključivo trgovinske poslove (ugovore), dok se statusni i upravni deo izdvajaju u kompanijsko i ekonomsko pravo.
- Razlika u predmetu (Statika vs. Dinamika): Ove dve grane se uzajamno dopunjuju:
- Kompanijsko pravo je pravna „statika“ – uređuje odnose stanja i mirovanja u poslovnom životu (uređuje koji su to subjekti koji mogu da zaključuju poslove).
- Trgovinsko pravo je pravna „dinamika“ – uređuje odnose „kretanja“ robe i usluga na tržištu kroz trgovinske poslove (ugovore o kupoprodaji roba, građenju, prevozu, menicu; njihovo preuzimanje, sadržinu, ispunjenje i prestanak/raskid/ništavost).
- Razlika u metodu i karakteru pravila:
- Trgovinsko pravo koristi čist građanskopravni metod (autonomija volje, ravnopravnost), a pravila su mu gotovo isključivo dispozitivna.
- Kompanijsko pravo u svom metodu ima i elemenata javnopravnog metoda (unutrašnja hijerarhija i potčinjenost odlukama većine) i obiluje imperativnim pravilima kako bi prinudilo brojne aktere da usklade suprotstavljene interese.
Odnos sa Ekonomskim (privrednim) i upravnim pravom (Odnos sa državom)
- Definicija ekonomskog prava: Grana prava kojom se uređuju odnosi privrednih subjekata sa državom, odnosno odnosi nastali povodom mešanja države u njihovo poslovanje.
- Svrha (Zadatak): Zaštita opšteg društvenog interesa od sebičnog ponašanja privrednih subjekata koji su motivisani isključivo sticanjem što veće dobiti.
- Sadržina regulative: Uslovi za obavljanje delatnosti (tehnički, građevinski, zdravstveni), provera zakonitosti (putem inspekcija), izdavanje državnih dozvola za rad (npr. bankama), sprečavanje monopolskih sporazuma i gušenja konkurencije, državna pomoć, spoljna trgovina i delatnosti od opšteg interesa (struja, voda).
- Razlika u pravnoj prirodi i metodu:
- Kompanijsko pravo je priobalnopravna (privatnopravna) grana, dok je ekonomsko pravo pretežno javnopravna grana (grana upravnog prava) jer uređuje mešanje državne uprave u privredu.
- Ekonomsko i upravno pravo primenjuju javnopravni metod i gotovo isključivo imperativna pravila, dok kompanijsko primenjuje uglavnom građanskopravni metod sa dispozitivnim pravilima.
- Ključne tačke dodira i posledice:
- Registracija: Obaveza registracije kod Agencije za privredne registre (APR) je način mešanja države. APR je upravna organizacija, a sam postupak registracije je upravni, što znači da se na njega primenjuje upravno pravo.
- Ograničenje slobode poslovanja: Pravila ekonomskog prava ograničavaju slobodu obavljanja delatnosti na tržištu (npr. osnivači banke moraju dobiti dozvolu od Narodne centralne banke Srbije).
- Mere prinude: Kršenje pravila ekonomskog prava dovodi do mera prinude od strane državnih nadzornih organa (inspekcija) i sudskog sankcionisanja.
Odnos sa Berzanskim pravom
- Definicija berzanskog prava: Uređuje berze i berzanske trgovce (statusni deo), njihov odnos prema državi (upravnopravni deo) i poslove koji se zaključuju na berzi (obligacionopravni deo).
- Razlika u predmetu (Širina predmeta): Predmet berzanskog prava je širi od kompanijskog jer uredi i berzanske poslove (berzansku kupoprodaju ili zajam). Međutim, u statusnom delu kompanijsko pravo je šire jer uredi sve vrste privrednih subjekata, a ne samo berzu i njene trgovce.
- Pravni uslov za status berze: Berza u našem pravu mora da ima pravnu formu akcionarskog društva (AD), što znači da za nju važe opšta pravila kompanijskog prava, osim ako berzansko pravo ne predvidi specifična pravila (posebni organi, veći minimalni kapital, stručni kadrovi).
- Uzajamno dopunjavanje (Izdavanje vs. Trgovina HoV):
- Kompanijsko pravo uređuje pravo društva da prikuplja kapital izdavanjem (primarnom prodajom) serijskih hartija od vrednosti (akcija ili obveznica) uplatnicima, kao i prava koja ti imaoci ostvaruju prema društvu (dividenda, pravo glasa, isplata glavnice i kamate).
- Berzansko pravo uređuje isključivo kasniju preprodaju i trgovinu tim izdatim hartijama na sekundarnom tržištu (berzanske poslove kupoprodaje).
- Metod: Obe su pretežno građanskopravne grane i primenjuju građanskopravni metod, osim u javnopravnim pitanjima gde važi upravnopravni metod.
Odnos sa Stečajnim pravom (Insolventnost i prestanak)
- Definicija stečajnog prava: Uređuje odnose povodom platežno nesposobnog (insolventnog) dužnika, prvenstveno privrednog društva, radi što povoljnijeg namirenja poverilaca.
- Mogući ishodi: Prestanak dužnika prodajom imovine (bankrot) ili opstanak kroz sporazum sa poveriocima (reorganizacija).
- Pravna priroda i poreklo: Stečajno pravo je nastalo iz kompanijskog prava, usled potrebe da se poverioci bolje zaštite od zloupotreba, te se izdvojilo u posebnu granu.
- Razlika u predmetu (Solventnost vs. Insolventnost):
- Kompanijsko pravo uređuje nastanak, upravljanje, promene i prestanak solventnog subjekta (npr. postupak likvidacije).
- Stečajno pravo ima uži predmet i bavi se isključivo namirenjem poverilaca insolventnog dužnika u posebnom sudskom postupku.
- Metod (Uloga suda): Metod stečajnog prava sadrži mnogo javnopravnih elemenata jer sud (kao javnopravni organ), uz poverioce, ima glavnu ulogu. Sud svojim odlukama, po potrebi, nameće svoju volju nesaglasnim učesnicima. Zato stečajno pravo obiluje imperativnim pravilima, naročito u procesnopravnim pitanjima.
Odnos sa Poreskim pravom (Poreski uticaj na status)
- Definicija poreskog prava: Javnopravna grana kojom se uređuje pravo države da prikuplja, razrezuje i ubira poreze radi podmirenja javnih potreba.
- Uticaj poreskog režima na statusna pitanja: Poreska politika presudno utiče na odluku osnivača u kojoj pravnoj formi će osnovati privredni subjekt.
- Primer u Srbiji: U Srbiji ima izuzetno malo ortačkih društava, a komanditnih gotovo uopšte nema. Razlog je to što su ova društva (društva lica) u našem pravu pravna lica, pa se njihova dobit dvostruko oporezuje (porez na dobit plaća društvo, a članovi plaćaju porez na učešće u dobiti kroz porez na dohodak građana). Kada se ovo dvostruko oporezivanje spoji sa činjenicom da članovi društva lica odgovaraju neograničeno solidarno celokupnom privatnom imovinom za dugove društva, osnivači radije biraju društva kapitala (DOO, AD).
- (Uporedno pravo: U zapadnim državama gde društva lica nisu pravni subjekti, ona nisu ni poreski obveznici, pa članovi plaćaju samo porez na dohodak građana, što podstiče njihovo osnivanje).
- Punovažnost pravnog posla (Izuzetak): Povreda poreskih propisa (npr. neplaćanje PDV-a od strane prodavca) predstavlja kazneno delo, ali nije razlog ništavosti pravnog posla. Ugovor ostaje na snazi kako se ne bi oštetila savesna strana (npr. kupac).
Odnos sa Kaznenim pravom (Zaštitna uloga) – Kazneno pravo (krivično pravo, privredni prestupi, prekršaji) deluje kao „zaštitna“ grana za kompanijsko pravo.
- Pravna priroda i odgovornost pravnog lica: Kazneno pravo je javnopravna grana. U pozitivnom pravu Srbije, i fizička i pravna lica (privredna društva, zadruge) mogu kazneno odgovarati. Pravnim licima se umesto zatvora izriču novčane kazne, mere bezbednosti i društveno koristan rad.
- Sprečavanje delovanja u privredi (Smetnje za imenovanje uprave):
- Mere bezbednosti: Sud može izreći meru bezbednosti zabrane obavljanja delatnosti za društvo ili zabrane vršenja poziva (funkcije) za odgovorno lice (npr. direktora). To predstavlja apsolutnu zakonsku smetnju za njegovo imenovanje na tu funkciju.
- Pravne posledice osude: Dok traju pravne posledice osude za kazneno delo, osuđeno lice se po zakonu ne može baviti funkcijom (npr. biti direktor), čime se ostali učesnici u privredi štite od kažnjenika.
- Kaznena dela u privredi (Zaštita fiducijarnih dužnosti): Kazneno pravo direktno štiti institute kompanijskog prava kažnjavanjem dela kao što su: zloupotreba položaja odgovornog lica, odavanje poslovne tajne, kao i dela koja predstavljaju direktno kršenje dužnosti uprave: zaključenje posla u slučaju postojanja ličnog interesa, povreda dužnosti izbegavanja sukoba interesa i povreda dužnosti zastupnika da poštuje ograničenja svojih ovlašćenja.
Odnos sa Radnim pravom (Upravljanje i zaposleni) – Radno pravo je prvenstveno grana privatnog prava koja uređuje radne odnose.
- Metod: Sličan je kompanijskom pravu (pretežno građanskopravni, ali sa upravnopravnim elementima kod nadležnosti državnih inspekcija rada).
- Razlika u učešću zaposlenih u upravljanju (Srbija vs. Uporedno pravo):
- U Srbiji: Kompanijsko pravo uređuje isključivo nadležnost preduzetnika i organa privrednog društva (npr. direktora, poslovođe) da izdaje naredbe zaposlenima (kao podređenim licima) u rukovođenju procesom rada.
- U uporednom pravu (npr. Nemačka i Francuska): Kompanijsko pravo uređuje i učešće radnika u upravljanju (participaciju) kroz radničke savete i predstavnike radnika u organima društva, čime se direktno zalazi u predmet radnog prava.
