I POJAM I SUŠTINA NAMERE STICANJA DOBITI
- Definicija: Namera sticanja dobiti predstavlja nužnu pretpostavku za nastanak i postojanje privrednog društva. Svaki član društva mora imati izraženu nameru (volju) da obavljanjem registrovane delatnosti društva stiče dobit i učestvuje u njenoj raspodeli.
- Namera udruživanja (Affectio societatis): Kod višečlanih društava ova volja se označava kao namera udruživanja. Kod jednočlanih društava, budući da nema udruživanja više lica, namera se ispoljava isključivo kao jednostrana volja za stvaranjem društva.
- Trajanje namere i spremnost na rizik:
- Član mora imati nameru sticanja dobiti i volju za snošenjem rizika gubitka neprekidno, sve vreme trajanja svog članstva u društvu (jer društvo usled tržišnih okolnosti može i loše da posluje).
- Prestanak namere: Ukoliko član izgubi ovu nameru, on ima pravo da pod propisanim uslovima istupi iz društva ili prenese svoj udeo na drugo lice, čime mu prestaje status člana.
II SPECIFIČNOST U ODNOSU NA DVOSTRANO-OBAVEZUJUĆE UGOVORE
Ugovor o osnivanju višečlanog društva se po svojoj pravnoj prirodi suštinski razlikuje od klasičnih dvostrano-obavezujućih ugovora (poput ugovora o prodaji):
- Usklađenost interesa: U dvostrano-obavezujućim ugovorima interesi ugovornika su suprotstavljeni (uspeh jedne strane direktno umanjuje ostvarenje interesa druge strane; npr. prodavac želi što višu cenu, a kupac što nižu). Kod ugovora o osnivanju, interesi članova su međusobno usklađeni i ujedinjeni radi ostvarivanja zajedničkog cilja (nastanak društva, uspešno poslovanje i sticanje dobiti).
- Prigovor neispunjenja: Kod dvostranih ugovora, ugovornik koji je spreman da ispuni obavezu može istaći prigovor neispunjenja ili jednostrano raskinuti ugovor ako uoči da druga strana nije spremna da ispuni svoj deo obaveze. Kod ugovora o osnivanju to nije dopušteno na isti način, jer je interes društva (opstanak na tržištu i sticanje dobiti) nadređen pojedinačnim interesima članova dok god ono postoji.
III NAMERA STICANJA DOBITI KAO KRITERIJUM RAZGRANIČENJA
Postojanje namere sticanja dobiti i snošenja rizika predstavlja ključno merilo za razlikovanje statusa člana društva od drugih obligacionopravnih odnosa:
- Razgraničenje od zakupodavca: Lice koje društvu daje stvar na korišćenje uz naknadu (zakupninu) ima status zakupodavca, a ne člana, jer nema nameru da to dobro trajno uloži niti da snosi rizik poslovanja i gubitka.
- Razgraničenje od radnika (poslenika): Lice koje obavlja poslove u društvu za platu zaključuje ugovor o radu ili ugovor o delu i ima status radnika (poslenika), a ne člana.
- Subordinacija vs. Ravnopravnost: Radnik se podređuje poslodavcu i dužan je da izvršava njegove naloge u vezi sa poslom. Nasuprot tome, članovi društva se ne podređuju jedni drugima, već su ravnopravni u svojim članskim pravima (iako obim tih prava po zakonu može biti srazmeran njihovim udelima u kapitalu).
PRAVNA PRIRODA CILJA DRUŠTVA (KAUZA, DOBIT I ALEATORNOST)
I DOBIT I DRUGI CILJEVI DRUŠTVA
- Definicija dobiti: Dobit je višak prihoda nad rashodima koji društvo ostvari u određenom vremenskom razdoblju (npr. jednoj poslovnoj godini).
- Glavni cilj: Dobit predstavlja primarni ekonomski cilj zbog kojeg osnivači stvaraju društvo, odnosno zbog kojeg mu članovi naknadno pristupaju.
- Sporedni ciljevi: Društvo može imati i druge ciljeve u poslovanju (isplata plata zaposlenima i članovima, ušteda, zaštita životne sredine).
- Minimum za postojanje: Za opstanak društva dovoljno je da ono ostvaruje ekonomske koristi, čak i ako ne ostvaruje čistu dobit (npr. u godini kada su prihodi jednaki rashodima).
II CILJ DRUŠTVA KAO KAUZA NJEGOVOG POSTOJANJA
- Kauza (Pravni osnov): Obligacionopravno gledano, cilj sticanja dobiti predstavlja kauzu (razlog) postojanja privrednog društva.
- Uslovi za kauzu: Cilj mora biti moguć i dopušten.
- Pravne posledice nemogućnosti i nedopuštenosti:
- Nemogućnost: Ako ostvarenje cilja postane trajno nemoguće, društvo mora da prestane da postoji (npr. kada društvo iskoristi naftno polje, pa ono presahne).
- Nedopuštenost (Nezakonitost): Ako je cilj društva zakonom zabranjen, društvo je nezakonito i mora da prestane da postoji (npr. ostvarivanje dobiti tajnim skladištenjem opasnih materija na zabranjenom mestu).
III ALEATORNI KARAKTER OSNIVAČKOG AKTA
- Gubitak: Predstavlja manjak prihoda u odnosu na rashode u posmatranom razdoblju.
- Aleatornost (Rizičnost): Budući da je ostvarenje i veličina dobiti u poslovanju neizvesna činjenica usled stalne mogućnosti nastanka gubitka, osnivački akt je po svojoj pravnoj prirodi rizičan (aleatoran) pravni posao.
PRAVO ČLANOVA NA DOBIT (DIVIDENDA, USLOVI I ZABRANA LAVOVSKIH KLAUZULA)
I POJAM I USLOVNOST DIVIDENDE
- Definicija dividende:
- U širem smislu: Udeo u dobiti na koji član bilo kog oblika društva ima pravo na osnovu svog udela u osnovnom kapitalu, ako je ono ostvari i odluči da je deli.
- U užem smislu: Udeo u dobiti na koji pravo ima isključivo akcionar u akcionarskom društvu po osnovu pojedinačne akcije.
- Dvostruka uslovljenost (Neizvesnost prava): Pravo na isplatu dividende je neizvesno i dvostruko uslovljeno:
- Prvi uslov: Društvo mora stvarno da ostvari dobit u poslovnoj godini.
- Drugi uslov: Članovi moraju doneti odluku o raspodeli dobiti.
- Alternativne namene dobiti (Odluka da se dobit ne podeli): Članovi mogu odlučiti da dobit ili njen deo ne podele među sobom, već da je iskoriste za druge zakonske namene:
- Pokriće gubitaka iz prethodnih godina (isplata starih dugova).
- Otpis nenaplativih potraživanja prema trećim licima.
- Stvaranje rezervi.
- Investiranje (ulaganje u obavljanje delatnosti), čime se povećava osnovni kapital.
II NAČELO SRAZMERNOSTI I PRIPADAJUĆI UDEO
- Pravilo srazmernosti: Kao opšte načelo, svaki član učestvuje u raspodeli dobiti srazmerno svom udelu u kapitalu društva.
- Ugovorna promena srazmernosti: Članovi mogu opštim aktom (osnivačkim aktom, ugovorom članova ili statutom) izmeniti ovo pravilo, tako da pojedini članovi učestvuju srazmerno više (npr. povlašćeni akcionari), a drugi srazmerno manje (npr. obični akcionari).
III ZABRANA LAVOVSKIH KLAUZULA
- Pojam: Lavovske klauzule su odredbe opštih akata društva kojima se grubo vređa načelo ravnopravnosti članova srazmerno njihovim udelima u osnovnom kapitalu.
- Pravna posledica: Lavovske klauzule su apsolutno ništavne. Sud ih u slučaju spora zanemaruje, pri čemu sam opšti akt ostaje punovažan, ali bez tih ništavnih odredbi.
- Primeri ništavnih odredbi u izvoru (Taksativno nabrajanje):
- Odredba kojom se neki član oslobađa snošenja gubitka (učestvuje samo u dobiti, a ne i u gubitku).
- Odredba kojom se neki član isključuje iz dobiti (učestvuje samo u gubitku, a ne i u dobiti).
- Odredba kojom se nekom ili svim članovima garantuje pravo na tačno određen iznos učešća u dobiti, a naročito za slučaj kada je društvo uopšte ne ostvari. Nije značajno da li je iznos određen u procentu, razlomku ili apsolutnom novčanom iznosu (npr. 10%, 1/5, ili najmanje 300.000 dinara godišnje) jer bi se time povredilo imperativno načelo da je dobit neizvesna.
- Izuzetak: Zakonski dopušten izuzetak od ovog pravila predstavljaju povlašćene akcije.
NASTANAK PRIVREDNOG DRUŠTVA KROZ REGISTRACIJU (PRAVNA PRIRODA I DEJSTVO)
I REGISTRACIJA KAO USLOV NASTANKA DRUŠTVA
- Konstitutivno dejstvo upisa: Privredno društvo je pravno lice i može nastati isključivo upisom u zvaničan registar koji vodi organ ovlašćen od strane države. Upis osnivanja u registar ima konstitutivno dejstvo (pravni subjektivitet nastaje tek momentom upisa).
- Upoznavanje javnosti: Putem upisa u registar, javnost se upoznaje sa činjenicom da društvo postoji, ko su mu članovi, koliki je kapital, koji su udeli, lična obeležja i ko su zastupnici.
II PRAVNA KATEGORIJA PRIVREDNOG DRUŠTVA
- Pravna tvorevina (fikcija): Društvo nije fizička celina poput ljudskog bića, već je pravna tvorevina (zapis, zamisao, fikcija).
- Postojanje u svesti: Ono postoji u svesti (mislima) lica koja ga čine (članovi, uprava, zaposleni) i trećih lica koja sa njim stupaju u pravne odnose.
- Vek trajanja: Društvo pravno postoji dok je upisano u registar, a prestaje isključivo brisanjem iz registra.
