Prestanak statusa branioca u krivičnom postupku

Prestanak statusa branioca predstavlja gubitak procesne legitimacije, odnosno prestanak svih prava i dužnosti branioca u konkretnom krivičnom postupku.

  • Do prestanka statusa branioca dolazi alternativno na dva načina:
    • Opozivom ili otkazom punomoćja;
    • Razrešenjem branioca (bilo izabranog, bilo postavljenog po službenoj dužnosti).

PRAVNA PRIRODA

  • Procesno-pravni prekid odbrane: Pravna priroda ovog instituta ogleda se u prestanku ovlašćenja za zastupanje okrivljenog. Dok opoziv i otkaz predstavljaju izraz autonomije volje stranaka (okrivljenog i branioca), razrešenje predstavlja autoritativni akt suda kojim se interveniše u cilju zaštite zakonitosti postupka, sprečavanja zloupotrebe procesnih prava ili obezbeđivanja delotvornosti odbrane.

RAZLOZI ZA RAZREŠENJE

Zakonik o krivičnom postupku (ZKP) striktno razlikuje uslove za razrešenje izabranog branioca i branioca postavljenog po službenoj dužnosti:

1. Razlozi za razrešenje izabranog branioca

Izabrani branilac će biti razrešen odlukom suda ukoliko nastupi neki od sledećih opciono propisanih uslova:

  • Ako postoji neki od zakonskih razloga za izuzeće branioca;
  • Ukoliko branilac, i pored izrečene opomene i novčane kazne, nastavi da narušava red tokom postupka;
  • Ako se protiv branioca pokrene krivični postupak zbog osnovane sumnje da je u vezi sa istim predmetom učinio krivično delo sprečavanje i ometanje dokazivanja ili bekstvo i omogućavanje bekstva lica lišenog slobode;
  • Ako mu je punomoćje ponovo dato nakon opoziva ili otkaza, a očigledno je da je do toga došlo u svrhu zloupotrebe prava usmerene na odugovlačenje krivičnog postupka;
  • Ako je u pitanju zajednički branilac, a okrivljeni ne postupe po pravilima ZKP-a o rešavanju situacije u kojoj (sa)okrivljeni ne mogu imati istog branioca;
  • Ako okrivljeni koji ima više od pet branilaca ne izabere u skladu sa zakonom koje će branioce zadržati.

2. Razlozi za razrešenje branioca postavljenog po službenoj dužnosti

Branilac koji je postavljen od strane suda biće razrešen u sledećim slučajevima:

  • Ako postoji neki od zakonskih razloga za izuzeće branioca;
  • Ako i nakon opomene i novčane kazne nastavi da narušava red;
  • Ako se protiv njega pokrene krivični postupak zbog osnovane sumnje da je u vezi sa istim predmetom učinio krivično delo sprečavanje i ometanje dokazivanja ili bekstvo i omogućavanje bekstva lica lišenog slobode;
  • Ukoliko okrivljeni (ili lice koje je ovlašćeno da u njegovo ime angažuje branioca) angažuje izabranog branioca;
  • Ako branilac pomoć okrivljenom ne pruža stručno, savesno i blagovremeno;
  • Ako su zbog promene imovinskog stanja okrivljenog (kome je na zahtev postavljen branilac) prestali da postoje razlozi za odbranu siromašnih.

PROCEDURA I POSLEDICE

1. Funkcionalna nadležnost za donošenje odluke

O razrešenju branioca odlučuje isključivo sud (bilo po službenoj dužnosti, bilo na predlog javnog tužioca) u obliku koji zavisi od stadijuma postupka:

  • Sudija za prethodni postupak;
  • Predsednik veća;
  • Pretresno veće;
  • Sudija pojedinac.

2. Pravo na izjašnjenje (Hitni rok)

  • Kontradiktornost: Pre donošenja odluke o razrešenju, sud ima imperativnu obavezu da pozove okrivljenog i branioca da se izjasne o razlozima za razrešenje.
  • Strogi rok: Izjašnjenje se mora podneti u roku od 24 časa, uz obavezu priloženja dokaza.
  • Upozorenje: Sud je dužan da ih upozori da će u slučaju propuštanja ovog roka odluka biti doneta na osnovu raspoloživih podataka.

3. Pravni lekovi i dejstvo žalbe

  • Bez suspenzivnog dejstva: Žalba izjavljena protiv rešenja o razrešenju branioca ne zadržava njegovo izvršenje.
  • Apsolutni izuzetak (Nedozvoljenost žalbe): Žalba nije dozvoljena protiv rešenja o razrešenju koje je doneto zbog postojanja razloga za izuzeće branioca.

4. Obaveštavanje Advokatske komore

Javni tužilac ili predsednik suda (zavisno od toga ko je doneo rešenje) dužan je da o razrešenju obavesti nadležnu advokatsku komoru ukoliko je do razrešenja došlo iz sledećih razloga:

  • Narušavanje reda nakon izrečene kazne i opomene;
  • Sumnja na izvršenje krivičnog dela sprečavanja i ometanja dokazivanja ili bekstva i omogućavanja bekstva u vezi sa istim predmetom;
  • Zloupotreba prava ponovnim davanjem punomoćja radi opstrukcije i odugovlačenja;
  • Nepružanje odbrane na stručan, savestan i blagovremen način.

V. ZAMENA BRANIOCA I PRESTANAK PO LOGICI STVARI

  • Zamena branioca: Predstavlja promenu ličnosti koja vrši funkciju, pri čemu odbrana zadržava svoj stručni karakter. Prema Zakonu o advokaturi, advokata može zameniti drugi advokat, osim ako zakonom nije drugačije određeno.
  • Zamena u slučaju neurednosti: Predsednik suda ima ovlašćenje da razreši prvobitno postavljenog branioca koji je neuredno vršio dužnost i umesto njega postavi drugog branioca.
  • Okončanje postupka: Po prirodi stvari, funkcija branioca u konkretnom predmetu definitivno prestaje okončanjem krivičnog postupka za koji je branilac bio angažovan ili postavljen.
  • Opoziv punomoćja: Izabranom braniocu funkcija može prestati opozivom punomoćja u svim fazama krivičnog postupka.

Odbrana siromašnih i branilac po službenoj dužnosti

Odbrana siromašnih (siromašno pravo) je krivičnoprocesni institut koji omogućava okrivljenom slabog imovnog stanja da na sopstveni zahtev dobije besplatnu stručnu pomoć branioca, iako ne postoje zakonski razlozi za obaveznu odbranu.

Branilac po službenoj dužnosti je advokat postavljen rešenjem nadležnog državnog organa (javnog tužioca ili predsednika suda) u slučajevima kada je odbrana po zakonu obavezna (a okrivljeni sam ne izabere branioca), odnosno kada je usvojen zahtev za odbranu siromašnih.


PRAVNA PRIRODA

  • Socijalno-pravni karakter: Odbrana siromašnih predstavlja instrument socijalne pravde i jednakosti stranaka u postupku. Njena svrha je da spreči situaciju u kojoj bi loše imovno stanje okrivljenog direktno ugrozilo ostvarivanje njegovog ustavnog prava na odbranu i pravično suđenje.
  • Fakultativnost i inicijativa: Za razliku od obavezne odbrane koja se određuje po službenoj dužnosti (oficijelno), postavljanje branioca po osnovu siromaštva pokreće se isključivo na zahtev okrivljenog (dispozitivnost).
  • Oficijelnost kod obavezne odbrane: Kada nastupi slučaj obavezne odbrane, postavljanje branioca po službenoj dužnosti je imperativna obaveza državnog organa koja ne zavisi od volje okrivljenog.

BITNI ELEMENTI I USLOVI ZA ODREĐIVANJE

1. Uslovi za odbranu siromašnih

Da bi se okrivljenom postavio branilac po osnovu siromašnog prava, moraju se kumulativno ispuniti sledeći uslovi:

  • Formalni zahtev: Okrivljeni mora podneti formalni zahtev sudu;
  • Imovni cenzus: Okrivljeni prema svom imovinskom stanju ne može da plati nagradu i troškove branioca;
  • Težina dela ili pravičnost (alternativno): Zahteva se ispunjenje jednog od sledeća dva uslova:
    • Krivični postupak se vodi za krivično delo za koje se može izreći kazna zatvora preko tri godine;
    • To nalažu razlozi pravičnosti.

2. Uslovi za postavljanje branioca po službenoj dužnosti (Obavezna odbrana)

Nadležni organ će okrivljenom postaviti branioca po službenoj dužnosti kada su kumulativno ispunjena sledeća dva uslova:

  • Postoji neki od zakonom propisanih slučajeva obavezne stručne odbrane;
  • Nastupila je jedna od sledećih opciono propisanih situacija:
    • Ako branilac ne bude izabran od strane okrivljenog ili njemu bliskih lica;
    • Ako u toku krivičnog postupka okrivljeni ostane bez branioca;
    • Ako saokrivljeni imaju istog branioca, a okrivljeni se ne sporazume sa saokrivljenima o zajedničkom braniocu niti izabere drugog branioca.

3. Funkcionalna nadležnost za odlučivanje i postavljanje

Nadležnost organa strogo je podeljena po fazama krivičnog postupka:

  • Odlučivanje o zahtevu za odbranu siromašnih: U zavisnosti od faze postupka, o zahtevu odlučuje sud u odgovarajućem funkcionalnom obliku:
    1. Sudija za prethodni postupak;
    2. Predsednik veća;
    3. Sudija pojedinac.
  • Donošenje rešenja o postavljanju branioca po službenoj dužnosti (za oba instituta):
    • U toku istrage: Rešenje donosi javni tužilac koji rukovodi istragom (odnosno do početka sudske faze).
    • Nakon završetka istrage (u sudskoj fazi): Rešenje donosi predsednik suda pred kojim se vodi postupak.
  • Spisak advokata: Postavljanje se vrši striktno po redosledu sa spiska advokata koji sudu i tužilaštvu dostavlja nadležna advokatska komora.

DEJSTVA I OBAVEZE

1. Finansijske obaveze države

  • Budžetsko finansiranje: Kod odbrane siromašnih, nagrada i troškovi postavljenog branioca u celosti padaju na teret budžetskih sredstava suda.

2. Obaveze Advokatske komore

Zakon nameće posebne dužnosti Advokatskoj komori radi obezbeđivanja kvaliteta odbrane:

  • Da u spisku koji dostavlja sudu navede datum upisa advokata u imenik advokata;
  • Da prilikom sastavljanja spiska vodi računa o tome da praktični ili stručni rad advokata u oblasti krivičnog prava daje osnova za pretpostavku da će odbrana biti delotvorna;
  • Da spisak javno objavi na svojoj internet stranici i na oglasnoj tabli nadležnog suda.

2. Obaveze postavljenog branioca

  • Obaveza savesne odbrane: Postavljeni branilac ima identična procesna prava i dužnosti kao i izabrani branilac.
  • Zabrana proizvoljnog napuštanja odbrane: Branilac postavljen po službenoj dužnosti ne može samovoljno otkazati punomoćje, već može tražiti da bude razrešen isključivo iz opravdanih razloga.

PRESTANAK

  • Razrešenje i zamena: Položaj branioca po službenoj dužnosti (kako u slučaju obavezne odbrane, tako i kod odbrane siromašnih) prestaje:
    • Ukoliko okrivljeni u toku postupka angažuje izabranog branioca (putem punomoćja);
    • Donošenjem rešenja o razrešenju branioca na njegov lični zahtev usled opravdanih razloga;
    • Pravnosnažnim okončanjem krivičnog postupka.

RATIO LEGIS

  • Obezbeđivanje delotvorne odbrane: Uvođenje obaveze za Advokatsku komoru da vodi računa o stručnosti, stažu i usmerenju advokata prilikom sastavljanja spiska ima za cilj da branioci po službenoj dužnosti budu dovoljno kompetentni i kvalitetni. Time se sprečava da odbrana po službenoj dužnosti bude samo puka formalnost i osigurava se stvarna, delotvorna stručna pomoć okrivljenom. Ipak, u teoriji se ukazuje da je reč o instrukcionoj normi, te je neizvesno u kojoj meri će se ovi kriterijumi uspešno sprovoditi u praksi.

Slučajevi obavezne stručne odbrane u krivičnom postupku

Obavezna stručna odbrana: Zakonski ustanovljena obaveza prema kojoj okrivljeni u tačno određenim procesnim situacijama ili usled svojih ličnih svojstava mora imati branioca (stručnu pomoć) od tačno definisanog procesnog momenta pa sve do završetka tog stanja ili samog postupka.

  • Postavljanje branioca: Ukoliko okrivljeni sam ne izabere branioca, niti to učine njemu bliska lica koja su na to zakonom ovlašćena (bračni drug, srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra itd.), branioca će svojom odlukom postaviti sud (postavljeni branilac po službenoj dužnosti).

TAKSATIVNI SPISAK SLUČAJEVA I VREMENSKIH OKVIRA

Zakonik o krivičnom postupku (ZKP) striktno propisuje situacije i tačan momenat od kada okrivljeni mora imati branioca:

  • Lična svojstva okrivljenog i težina dela (od prvog saslušanja do pravnosnažnog okončanja postupka):
    • Ako je okrivljeni nem, gluv, slep ili nesposoban da se sam uspešno brani;
    • Ako se postupak vodi zbog krivičnog dela za koje je propisana kazna zatvora od osam godina ili teža;
    • Kada se vodi postupak prema maloletniku, bez obzira na težinu krivičnog dela za koje se tereti.
  • Mere lišenja slobode i ograničenja kretanja (od lišenja slobode do pravnosnažnosti rešenja o ukidanju mere):
    • Ako je okrivljeni zadržan;
    • Ako mu je zabranjeno da napušta stan (kućni pritvor);
    • Ako je pritvoren.
  • Suđenje u odsustvu:
    • Ako se okrivljenom sudi u odsustvu – od donošenja rešenja o suđenju u odsustvu, pa dok suđenje u odsustvu traje;
    • U drugostepenom postupku – od donošenja rešenja da se pretres pred drugostepenim sudom održi u odsustvu okrivljenog, pa do donošenja odluke suda o žalbi na presudu.
  • Samoizazvana nesposobnost i narušavanje reda na pretresu:
    • Ako se glavni pretres održava u odsustvu okrivljenog zbog nesposobnosti koju je sam prouzrokovao – od donošenja rešenja da se pretres održi u njegovom odsustvu, pa do pravnosnažnosti rešenja kojim sud utvrđuje prestanak te nesposobnosti;
    • Ako je zbog narušavanja reda udaljen iz sudnice do završetka dokaznog postupka ili glavnog pretresa – od donošenja naredbe o udaljenju, pa do povratka u sudnicu ili saopštavanja presude.
  • Specifični postupci i sporazumi:
    • U postupku za izricanje mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja – od podnošenja predloga za izricanje te mere, pa do obustave postupka, donošenja odbijajuće ili oslobađajuće presude, odnosno do pravnosnažnosti rešenja o izricanju te mere;
    • Tokom pregovora o zaključenju sporazuma sa javnim tužiocem (sporazum o priznanju krivičnog dela, sporazum o svedočenju okrivljenog ili osuđenog) – od početka pregovora pa do donošenja odluke suda o sporazumu.

PRAVNA PRIRODA

  • Imperativni procesni standard: Obavezna odbrana je ustanovljena kao apsolutni procesni uslov za valjanost preduzetih radnji i donošenje zakonitog rešenja ili presude.
  • Ograničenje lične autonomije okrivljenog: Iako okrivljeni načelno ima pravo da odluči da li će se braniti sam ili uz branioca, u ovim situacijama zakon mu nameće stručnu pomoć kao obaveznu. Okrivljeni se ne može odreći branioca u ovim slučajevima.
  • Dvojaki osnov angažovanja:
    • Izabrani branilac: Angažovan na osnovu punomoćja (pismenog ili usmenog na zapisnik) od strane samog okrivljenog ili zakonom ovlašćenih bliskih lica (bračni drug, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojitelj, usvojenik, brat, sestra, hranitelj, vanbračni drug ili lice iz druge trajne zajednice života).
    • Postavljeni branilac: Postavlja ga sud svojom odlukom ukoliko okrivljeni ili srodnici sami ne angažuju branioca do momenta kada odbrana postaje obavezna.

DEJSTVA / OBAVEZE

  • Obaveza suda/tužioca: Organ postupka je dužan da u svakom trenutku prati postojanje razloga za obaveznu odbranu. Ukoliko okrivljeni nema branioca u momentu kada nastupi neki od obaveznih razloga, organ postupka mora odmah obustaviti preduzimanje radnji i doneti odluku o postavljanju branioca po službenoj dužnosti.
  • Sankcija za povredu: Sprovođenje saslušanja okrivljenog ili drugih procesnih radnji bez prisustva branioca u slučajevima obavezne odbrane predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, što vodi neizbežnom ukidanju presude u žalbenom postupku.
  • Prava bliskih lica: Zakon garantuje pravo srodnicima i bliskim licima da angažuju branioca u ime okrivljenog, osim ukoliko se okrivljeni tome izričito protivi.

Izuzeće branioca

Izuzeće branioca: Zakonska i procesna mera kojom se konkretnom licu apsolutno (bezuslovno) ili relativno (uslovno) zabranjuje obavljanje funkcije branioca u određenom krivičnom predmetu radi očuvanja pravilnosti i pravičnosti postupka.


RAZLOZI ZA IZUZEĆE

Zakonik o krivičnom postupku (ZKP) razvrstava razloge za izuzeće u dve osnovne kategorije: apsolutne i relativne.

1. Apsolutni razlozi za izuzeće (Obavezno isključenje)

Ove okolnosti predstavljaju neotklonjivu smetnju i dovode do obaveznog i trenutnog isključenja lica od mogućnosti da bude branilac u određenom postupku. Funkciju branioca ne može obavljati:

  • Saokrivljeni: Lice koje se u istom postupku i samo tereti za krivično delo.
  • Oštećeni i njemu bliska lica: Sam oštećeni, njegov bračni drug, kao i lice koje sa saokrivljenim, oštećenim ili tužiocem živi u vanbračnoj ili drugoj trajnoj zajednici života.
  • Srodnici po krvi, braku i tazbini: Srodnici oštećenog, bračnog druga ili vanbračnog partnera po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, kao i srodnici po tazbini do drugog stepena.
  • Lica sa prethodnom procesnom ulogom: Lice koje je u istom predmetu već postupalo kao sudija, javni tužilac, zastupnik oštećenog, službenik policije ili bilo koje drugo lice koje je preduzimalo radnje u predistražnom postupku.

2. Relativni razlozi za izuzeće (Uslovna smetnja)

Ove okolnosti načelno sprečavaju određeno lice da bude branilac, ali se ta prepreka može otkloniti ukoliko se ispune zakonom propisani uslovi. Odnose se na:

  • Lice pozvano kao svedok na glavni pretres, osim ukoliko su kumulativno ispunjena dva uslova:
    1. Da to lice po pravilima Zakonika ne može biti ispitano kao svedok ili je oslobođeno dužnosti svedočenja;
    2. Da je to lice izričito izjavilo da neće svedočiti.
  • Branioca saokrivljenog koji se u istom predmetu tereti za isto krivično delo, osim ukoliko organ postupka na osnovu okolnosti zaključi da zajednička odbrana ne bi štetila interesima odbrane.

Pojam, prava i dužnosti branioca u krivičnom postupku

Branilac je pravno obrazovano fizičko lice koje se, po pravilu, profesionalno bavi advokaturom i koje na osnovu izdatog punomoćja (izabrani branilac) ili donetog rešenja suda (postavljeni branilac) vrši funkciju odbrane u krivičnom postupku.

  • Uloga branioca: On pomaže okrivljenom u odbrani i preduzimanjem potrebnih krivičnoprocesnih radnji iz domena svojih ovlašćenja stara se o procesnoj i pravnoj zaštiti prava i interesa okrivljenog.

USLOVI ZA ANGAŽOVANJE I RAD

  • Pravni status branioca (Ko može biti branilac):
    • Za branioca se može uzeti samo advokat.
    • Advokatski pripravnik može zameniti advokata pod uslovom da se postupak vodi za krivično delo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju do pet godina.
    • Pred Vrhovnim kasacionim sudom branilac može biti isključivo advokat (pripravnik je isključen).
    • Branilac maloletnika može biti samo advokat koji je stekao posebna znanja iz oblasti prava deteta i prestupništva mladih.
  • Krug lica ovlašćenih za angažovanje branioca: Branioca, pored samog okrivljenog, može angažovati i tačno određen krug njemu bliskih lica:
    • Zakonski zastupnik;
    • Bračni drug;
    • Srodnik po krvi u pravoj liniji;
    • Usvojilac ili usvojenik;
    • Brat ili sestra;
    • Hranilac;
    • Vanbračni drug ili lice sa kojim okrivljeni živi u kakvoj drugoj trajnoj zajednici.
  • Vremenski opseg: Okrivljeni može imati branioca tokom celog krivičnog postupka.

PRAVNA PRIRODA

  • Samostalni subjekt: Branilac je samostalan subjekt krivičnog postupka koji funkciju odbrane vrši zajedno sa okrivljenim ili nezavisno od njega, ali uvek u njegovom interesu.
  • Dvojaki procesno-pravni osnov pojavljivanja:
    1. Punomoćje (za izabranog branioca): Predstavlja vrstu ugovora o delu između branioca i lica koje ga je angažovalo. Branilac preuzima obavezu savesne odbrane, a angažovano lice obavezu isplate nagrade i naknade troškova.
    2. Sudsko rešenje (za postavljenog branioca): Donosi ga predsednik suda pred kojim se vodi postupak kada za to postoji zakonski osnov – bilo zato što je u pitanju slučaj obavezne odbrane a okrivljeni sam nije uzeo branioca, bilo na zahtev okrivljenog slabog imovnog stanja (odbrana siromašnih).
  • Ispitna napomena (Razlika): Izabrani i postavljeni/obavezni branilac nisu sinonimi. Branilac može biti izabran od strane okrivljenog i u slučajevima kada je stručna odbrana po zakonu obavezna.

PRAVA I DUŽNOSTI BRANIOCA

1. Prava branioca

Sva prava branioca se dele na ona koja crpi iz prava okrivljenog i na ona koja se odnose isključivo na njega kao samostalnog subjekta.

  • Pravo na vršenje radnji okrivljenog: Branilac može da preduzima sve radnje koje može vršiti i okrivljeni, osim onih koje su izričito rezervisane samo za okrivljenog (kao što je pravo okrivljenog na sopstvenu završnu reč na glavnom pretresu gde on govori poslednji).
  • Ugovorna prava (prema klijentu/državi):
    • Pravo na nagradu za odbranu u skladu sa advokatskom tarifom;
    • Pravo na naknadu troškova nastalih tokom rada na predmetu;
    • Pravo na otkaz punomoćja u svako doba.
  • Prava branioca kao subjekta krivičnog postupka (taksativno):
    1. Da sa uhapšenim, pre prvog saslušanja, obavi poverljiv razgovor;
    2. Da neposredno pre prvog saslušanja osumnjičenog pročita krivičnu prijavu, zapisnik o uviđaju i nalaz i mišljenje veštaka;
    3. Da razmatra spise i razgleda predmete koji služe kao dokaz (nakon naredbe o istrazi ili podizanja optužnice, a i pre toga ako je okrivljeni saslušan);
    4. Da sa okrivljenim u pritvoru obavlja poverljive razgovore i vodi neometanu prepisku;
    5. Da u korist okrivljenog preduzima sve njegove dozvoljene procesne radnje;
    6. Da bude pozivan radi prisustvovanja procesnim radnjama i obaveštavan o njima.

2. Dužnosti branioca

  • Opšte i etičke dužnosti:
    • Dužnost da stranci savesno pruža pravnu pomoć u skladu sa zakonom, statutom i Kodeksom profesionalne etike;
    • Dužnost čuvanja advokatske tajne (svega što mu je stranka poverila);
    • Obaveza poštovanja etičkih zahteva, zabrana ispoljavanja neprijateljskog stava prema tužiocu i dužnost ispoljavanja procesnog poštenja.
  • Procesne dužnosti u postupku:
    • Podnošenje punomoćja: Obaveza izabranog branioca da organu postupka bez odlaganja podnese punomoćje (koje može biti i usmeno na zapisnik);
    • Dužnost odazivanja na svaki poziv organa koji vodi postupak;
    • Zabrana zloupotrebe prava u cilju odugovlačenja postupka;
    • Dužnost da upozori okrivljenog na posledice odricanja ili odustajanja od prava.

OTKAD I ODBIJANJE BRANIOCA

1. Dejstvo otkaza punomoćja (Produženo dejstvo odbrane)

  • U slučaju otkaza punomoćja, branilac je dužan da o tome odmah obavesti organ koji vodi postupak.
  • Obaveza produženog pružanja pomoći: Branilac je dužan da nastavi sa pružanjem pravne pomoći okrivljenom i nakon otkaza punomoćja još najviše 30 dana (ukoliko u tom roku ne bude izabran drugi branilac).
  • Izuzeci od obaveze od 30 dana: Ova obaveza prestaje pre roka samo u dva slučaja:
    1. Ako ga je stranka te obaveze izričito oslobodila;
    2. Ukoliko je to suprotno propisima.

2. Dužnosti postavljenog branioca u slučaju kada ga okrivljeni odbija

Ako okrivljeni izjavi da odbija postavljenog branioca po službenoj dužnosti jer želi da se brani sam, branilac ne prestaje sa radom odmah, već ima sledeće specifične dužnosti:

  • Mora biti upoznat sa sadržajem dokaznih radnji i tokom glavnog pretresa;
  • Dužan je da okrivljenom daje objašnjenja i savete pisanim putem ukoliko okrivljeni odbija usmeni razgovor;
  • Dužan je da prisustvuje radnjama i iznese završnu reč, osim ako se okrivljeni tome izričito i aktivno protivi;
  • Na zahtev okrivljenog ili uz njegovu izričitu saglasnost, dužan je da izjavi redovni pravni lek i preduzima druge radnje.