Kapital društva
I POJAM I VRSTE KAPITALA
Kapital društva predstavlja novčanu vrednost cele njegove imovine. Prema unutrašnjoj strukturi i načinu iskazivanja u poslovnim knjigama i godišnjim obračunima, kapital se deli na sledeće tri vrste:
- Osnovni kapital,
- Varijabilni (promenljivi) kapital,
- Sporedni kapital.
1. Osnovni (nominalni) kapital
Osnovni kapital (glavnica ili nominalni kapital) predstavlja novčanu vrednost neto imovine društva, odnosno vrednost bruto imovine umanjene za dugove. Ovaj kapital ne predstavlja opipljivu činjenicu poput skupa telesnih stvari ili imovinskih prava, već je isključivo računovodstveni pojam i podatak u poslovnim obračunima kojim se iskazuje novčana vrednost neto imovine.
U času osnivanja društva osnovni kapital čini osnivački kapital, koji predstavlja zbir novčane vrednosti uloga svih osnivača. Osnovni kapital mora biti tačno određen u osnivačkom aktu društva i u celosti upisan u registar.
S obzirom na to da se stanje i struktura imovine neprekidno menjaju u svakodnevnom radu društva, iznos osnovnog kapitala se u praksi može razlikovati od vrednosti imovine. Zbog toga je društvo obavezno da jednom godišnje uskladi podatak o osnovnom kapitalu sa vrednošću neto imovine, ukoliko se oni na propisani dan razlikuju.
- Načini promene osnovnog kapitala:
- Povećanje osnovnog kapitala – vrši se naknadno za vrednost novih uloga postojećih ili novih članova, odnosno unošenjem ostvarene dobiti ili rezervi društva u osnovni kapital,
- Smanjenje osnovnog kapitala – vrši se radi pokrivanja gubitaka u poslovanju ili isplate članovima, uz obavezu ispunjenja propisanih uslova i sprovođenja formalnog postupka.
- Faze postupka usklađivanja osnovnog kapitala:
- Utvrđivanje vrednosti imovine popisom i procenom na kraju poslovne godine prema cenama na dan 31. decembra,
- Iskazivanje podataka u godišnjem obračunu za prethodnu godinu, koji se mora usvojiti na početku tekuće godine,
- Unošenje izmenjenog podatka o osnovnom kapitalu u osnivački akt i upis u registar radi obaveštavanja trećih lica u prometu.
2. Varijabilni (promenljivi) kapital
Varijabilni kapital čine prihodi koje društvo ostvaruje svojim redovnim tekućim poslovanjem, kao što su naplata cene za prodatu robu ili pružene usluge, kamate za novčani depozit kod banke ili naplaćena zakupnina. Društvo ovim kapitalom slobodno raspolaže uz obavezu poštovanja računovodstvenih propisa o njegovom trošenju i evidentiranju. Varijabilni kapital se ne upisuje u registar, ali se obavezno iskazuje u poslovnim knjigama i finansijskim izveštajima društva.
3. Sporedni kapital
Izraz „sporedni“ kapital nije zakonski termin, već teorijski pojam namenjen objašnjenju razlike u odnosu na osnovni i varijabilni kapital. On predstavlja finansijska sredstva kojima društvo može da raspolaže samo u propisanim situacijama, ne upisuje se u registar, ali se obavezno iskazuje u finansijskim izveštajima.
- Sastavni elementi sporednog kapitala:
- Rezerve – novčani iznosi izdvojeni iz prihoda ranijih godina koji služe za pokrivanje gubitaka radi sprečavanja nastanka platežne nesposobnosti. Društvo nema opštu obavezu posedovanja rezervi, osim ako je to posebnim zakonom propisano za specifične subjekte poput banaka i osiguravajućih društava. Sredstva iz viška rezervi se mogu preneti u osnovni kapital.
- Akumulacija – finansijska sredstva namenjena ulaganju u poboljšanje delatnosti u tekućoj godini (investicije), čijim se ostvarenjem i ulaganjem direktno povećava osnovni kapital društva.
- Neraspoređena dobit – ostvarena dobit iz prethodnih godina koja nije podeljena članovima, niti preusmerena u rezerve ili akumulaciju. Društvo o njenoj nameni slobodno odlučuje, pa je može koristiti za isplatu dividendi članovima u godinama kada nema dobiti ili za povećanje osnovnog kapitala.
II SVRHA OSNOVNOG KAPITALA I NAČELO OČUVANJA
1. Funkcija zaštite poverilaca i ekonomska kritika
Obaveza posedovanja minimalnog osnovnog kapitala nametnuta je društvima kapitala jer članovi odgovaraju ograničeno (do visine uloga), pa se poverioci mogu namiriti isključivo iz imovine društva. Veći iznos osnovnog kapitala iskazuje veću ozbiljnost u poslovanju i uliva veće poverenje poveriocima.
Međutim, funkcija zaštite poverilaca putem minimalnog kapitala danas se osporava u ekonomskoj nauci. Zbog toga pojedine države propisuju izuzetno nizak i simboličan minimalni osnovni kapital (npr. u Ujedinjenom Kraljevstvu jedna funta, a u Srbiji za društvo s ograničenom odgovornošću samo 100 dinara). Ova pojava je rezultat međunarodnog nadmetanja država za privlačenje kapitala ublažavanjem uslova za osnivanje društava.
2. Načelo očuvanja osnovnog kapitala
Načelo očuvanja osnovnog kapitala (načelo istinitosti registrovanog kapitala) nalaže društvima kapitala obavezu da preduzimaju mere za očuvanje celovitosti svog kapitala kako ga ne bi neopravdano smanjivala u korist svojih članova, a na štetu poverilaca. Osnovni kapital predstavlja krajnju granicu do koje društvo sme slobodno da raspolaže svojom imovinom.
- Taksativne zabrane i obaveze radi očuvanja osnovnog kapitala:
- Zabrana isplate vrednosti udela članovima tokom postojanja društva, osim u izuzetnim slučajevima poput isplate nesaglasnom akcionaru,
- Zabrana vraćanja uloga u naturi članovima koji su od njih primljeni,
- Obaveza prvenstvenog namirenja poverilaca u celosti u slučaju prestanka društva, pre nego što se preostala imovina može raspodeliti članovima,
- Zabrana isplate dividendi iz osnovnog kapitala, s obzirom na to da se dividende mogu isplaćivati samo u granicama ostvarene dobiti.
III STRUKTURA OSNOVNOG KAPITALA I NAČELO JEDINSTVENOSTI UDELA
1. Podela na udele i pojam sopstvenog udela
Osnovni kapital privrednog društva mora biti u celosti podeljen na udele ili akcije, tako da imalac svakog dela mora biti tačno određen. Udeo predstavlja srazmerni deo osnovnog kapitala koji član društva ima na osnovu svog unetog uloga.
Kao izuzetak, društvo može privremeno biti imalac udela ili akcije u sopstvenom osnovnom kapitalu ukoliko ga pod zakonom propisanim uslovima stekne od svog člana (tada se radi o sopstvenom udelu, odnosno sopstvenoj akciji). Društvo je dužno da sopstveni udeo otuđi ili poništi u propisanom roku, koji iznosi od jedne do tri godine po sticanju.
2. Načelo jedinstvenosti udela u društvima ograničene odgovornosti i društvima lica
Načelo jedinstvenosti udela nalaže da jedan član može posedovati samo jedan udeo u osnovnom kapitalu privrednog društva, bez obzira na to koliko je puta naknadno unosio dodatne uloge ili sticao udele od drugih članova.
- Pravne posledice primene načela jedinstvenosti:
- U slučaju dodatnog uloga – član ne stiče nov udeo, već mu se postojeći udeo srazmerno povećava, pod uslovom da i ostali članovi nisu uneli svoje dodatne uloge u istoj srazmeri,
- U slučaju sticanja udela od drugog člana – stečeni udeo pravno prirasta postojećem udelu tog člana, usled čega se njegov jedinstveni udeo povećava.
3. Izuzetak kod akcionarskog društva
Načelo jedinstvenosti udela u pogledu prava raspolaganja ne primenjuje se na akcionarsko društvo, s obzirom na to da je njegov osnovni kapital podeljen na akcije. Akcija predstavlja jedan u nizu jednakih delova na koje je u celosti podeljen kapital, pri čemu sve akcije istog društva (odnosno unutar iste klase) moraju imati jednaku nominalnu vrednost.
Svaka pojedinačna akcija je u pravnom prometu potpuno samostalna u odnosu na ostale, čak i kada pripadaju istom akcionaru. Akcionar može slobodno raspolagati svim ili samo nekim akcijama koje poseduje, a zbir svih njegovih akcija čini njegov udeo u osnovnom kapitalu akcionarskog društva.
4. Načelo jedinstvenosti u glasanju akcionara
Iako su akcije samostalne u prometu, načelo jedinstvenosti udela se striktno primenjuje prilikom donošenja odluka u skupštini društva. Akcionar mora na isti način glasati po svim akcijama koje poseduje povodom određenog pitanja dnevnog reda, te mu je zakonom zabranjeno da po jednom delu svojih akcija glasa „za“, a po drugom „protiv“ istog predloga odluke.
