Kazna zatvora odnosno ograničenje slobode prestupnika odlukom suda u postupku u kome je utvrđeno da se radi o učiniocu krivičnog dela, nastala je na prelazu iz Srednjeg u Novi vek.
Mnogi srednjovekovni gradovi imali su lokalne tamnice, obično vrlo male u koje je moglo da stane nekoliko lica.
Krajem 17. veka u Engleskoj su nastali radni domovi – workhouses – u kojima je boravila masa skitnica, bivših seoskih radnika oteranih sa zemlje i druga lica o kojima niko nije hteo da se stara.
Razlozi pojave kazne zatvora:
- humanistička nastojanja da se nađe zamena za smrtne i telesne kazne
- promena u skali društvenih vrednosti
- industrijalizacija i urbanizacija menjaju odnos koje je imao seoski čovek
Smrtna kazna je postala neodgovarajuća za sitnija imovinska krivična dela. Sudije su počele da oslobađaju prestupnike i onda su grupe poslovnih ljudi počeli da opsedaju Parlament tražeći nove načine kažnjavanja.
Zatvaranje kao kazna je prihvaćeno jer je najbolje odgovaralo potrebi građanskog društva.
Od tri modela kažnjavanja koji su u 19. veku stajala na raspolaganju:
- infamiranje – nastoji da obeščasti osramoti lice
- odmazda – uzvraćanje učiniocu kaznom iste vrste i težine kakav je bio zločin
- zatvaranje
opredelili su se za zatvaranje
Stanje u prvim zatvorima i reformatori
Jedan od problema u prvim zavodima je pitanje organizovanja izvršenja kazne.
Kaznionice su postale mesta za mučenje osuđenih, uništavanje fizičkog i mentalnog zdravlja.
Epidemije su bile česte i masovno umiranje. Najčešći uzrok je bila zavodska groznica.
Sistem zajedničkog izdržavanja kazne je doprineo očajnom stanju.
- svi su zatvarani zajedno bez ikakve selekcije u zajedničke prostorije za sve vreme izdržavanja kazne
- to dovodi do kriminalne zaraze među njima pa kaznionice postaju legla poroka i razvrata a ljudi izlaze gori nego što su ušli
Država je u cilju smanjenja troškova počela da privatnicima iznajmljuje osuđenike pa su preduzetnici počeli da ih eksploatišu uz minimalna ulaganja.
Vek kasnije društvo je bilo toliko razočarano da su mislili da se vrate na stari sistem telesnih i smrtnih kazni.
Zasluga što se to nije dogodilo je pripala pripadnicima pokreta za reformisanje kaznionica u kome je najveći uticaj ostavilo troje Engleza: Howard, Bentham i Frey
Howard
- šerif u oblasti Beforšir
- posle prvog uvida je tražio dodatna sredstva, vlasti su odbile
- okarakterisao je zavode nezdravim prljavim i punim korupcije
- osmislio je disciplinu i poboljšanje higijenskih naročito sanitarnih uslova
- odvajanje žena od muškaraca
- mlade i primarne prestupnike u noćnim časovima u zasebne ćelije a preko dana u zajedničke radionice
- redovno provetravanje i svakodnevno čišćenje ćelija koje dva puta godišnje treba okrečiti
- nije dovoljno kazniti zle ako ih disciplinom ne učiniš boljima – uticaj Zavoda Svetog Mihajla koji je osnovao papa Klement u Rimu
- usvaja izraz penitencijarna stanova – ustanove koje ne čuvaju samo osuđenika već razvijaju i samodisciplinu i moralno meditiranje
Frey
- usvojila 12 dece rođene od 1801-1822
- osnovala školu za siromašnu mladež
- prikupljala je odeću za zatvorenike
- otvorila je školu u zavodu Newgate
- zbližila se sa osuđenicama
- osnovala je Komitet žena, vešernicu pretvorila u radionicu
- prebacila je osuđenice u Novi Južni Vels – Australiju
- od 1818-1843 lično je učestvovala u transportu više od 12.000 osuđenih žena u 106 brodova
- iskoristila je model odnosa majka-dete da bi obezbedila saradnju i prihvatanje zavodske discipline
Bentham
- bavio se arhitekturom u kaznionicama i disciplinom u njima
- Panopticon 1791.
- model sa stalnim nadzorom nad osuđenicima
- Panoptikon čine blookvi ćelija smešteni zrakasto oko centralnog tornja iz koga straža svakog trenutka može da posmatra šta se događa u svakoj od ćelija
- u početku se zalagao za samice da bi posle prihvatio izdržavanje kazne u malim grupama koje treba formirati da se spreči kriminalna zaraza
- rad može da predstavlja sredstvo ulažavanja teškoća zavodskog života
- podstiče uvođenje radionica
- sklapanje ugovora sa privatnim preduzećima kako bi koristili osuđenički rad
