Tumačenje je nalaženje pravog smisla pravne norme, u ovom slučaju krivičnopravne norme.
Tumačenje ne mora uvek biti praćeno primenom, ali suprotno je obavezujuće jer primeni mora predhoditi makar obično jezičko tumačenje.
Razlikuju se vrste tumačenja s obzirom na subjekta koji tumači kr. zakon i s obzirom na način na koji se to čini – metod koji se koristi.
Subjekti tumačenja:
- kr. zakone tumači svako ko je intelektualno sposoban da dođe do smisla ili poruke koju preko određenih jezičkih znakova nudi tvorac zakona
- subjektivno tumačenje – ono što je zakonodavac hteo da kaže i objektivno tumačenje – ono što je zaista kazao
- autentično tumačenje
- daje organ koji je tvorac zakona – Narodna skupština Republike Srbije
- obavezuje one koji tumače i primenjuju pravo
- u okviru zakonskog akta koji se tumači, kao sastavni deo ili
- naknadno, posebnim zakonom
- doktrinarno tumačenje
- krivičnopravna teorija
- nije obavezujuće tumačenje ali ima veliki uticaj
- jedan od zadataka nauke kr. prava
- posledica naučnih dela teoretičara kp
- sudsko tumačenje
- nije obavezno osim za konkretni slučaj za koji se daje
- ima veliki uticaj
- tumačenja viših sudova iako formalno ne obavezuju niže imaju veliki značaj i njih se niži sudovi pridržavaju u velikoj meri
Metodi tumačenja – najvažniji metodi tumačenja su:
- jezičko ili gramatičko
- putem jezičkog značenja zakonskog teksta dolazi se i do njegovog pravog smisla
- najjednostavniji metod
- u jednostavnim slučajevima je dovoljno
- sistematsko
- polazi se od mesta zakonske norme koju ona ima u pravnom sistemu
- mesto norme koje ona ima u okviru:
- određenog člana tj skupa manjeg broja normi koji se obično odnose na isti predmet
- šire glave koja reguliše određenu oblast
- celog krivičnog zakona
- celokupnog pravnog sistema zemlje – u nekim slučajevima!
- komparativno
- nema neki veći značaj, samo dopunski metod i orijentacija uz druge metode
- veći značaj ima u zemljama gde se zakonski tekst donosi i objavljuje na više jezika ili
- kada je neko rešenje u domaćem zakonodavstvu istovetno kao u stranom, rešenje u stranom može imati značaj za pravi smisao norme
- nema neki veći značaj, samo dopunski metod i orijentacija uz druge metode
- istorijsko
- polazi od toga kako je zakon nastao i dolazi do onoga šta je zakonodavac normom hteo da postigne ili šta je objektivno značila kada je doneta
- teleološko ili funkcionalno i
- shvatanje smisla i cilja kp norme
- u tumačenju svake konkretne norme treba uvek poći od zaštitnog objekta (šta se tom normom želi zaštititi)
- smisao zakona – ratio legis
- koristi se
- u spornim i složenim slučajevima kada se drugim metodama ne može doći do ispravnog tumačenja
- u slučaju kolizije rezultata do kojih se dolazi primenom drugih metoda
- mora biti višestruko ograničeno principima pravne države i osnovnim principima kp
- teleološki redukcionizam
- spoj teleološkog i restriktivnog tumačenja
- tumači se restriktivno jer se svodi na njen cilj
- ide ispod granice pravog značenja norme
- jasan pojam se tumači uže od njegovog stvarnog značenja
- uzima se u obzir samo ono značenje koje proizilazi iz cilja norme, ostala značenja se zanemaruju
- isključuje se svako rešenje koje nije u skladu sa svrhom norme
- ekstenzivno teleološko tumačenje
- predstavlja suprotnost redukcionizma
- nije dozvoljeno u kp
- vodi kreativnoj analogiji
- logičko tumačenje
- najznačajnije je tumačenje putem argumenta a fortiori:
- argumentum a maiori ad minus
- zaključivanje od većeg ka manjem
- ono što se odnosi na više, važi i za manje
- ako je sud ovlašćen da učinioca oslobodi, više je ovlašćen da mu kaznu ublaži
- argumentum a minori ad maius
- zaključivanje od manjeg ka većem
- ako se nešto odnosi na lakši slučaj, tim pre važi i za teži slučaj
- kod kd protivzakonite naplate i isplate bilo je propisano da se kažnjava službeno lice kada nekome manje isplati nego što je dužan ali ne i kada mu uopšte ne isplati
- postoji i onda kada službeno lice ne isplati iznos koji je dužan da isplati
- argumentum ad absurdum
- pokazuje da se primenom nekog metoda dolazi do apsurdnog rezultata i da se mora tražiti drugo rešenje
- argumentum a maiori ad minus
- argumentum a contrario
- tumačenje putem razloga suprotnosti
- pravilo da se nešto odnosi samo na određenu situaciju a ne i na ono što je suprotno tome
- nema veći značaj za kp jer je jasno da se norma ne može odnositi i na suprotnu situaciju zbog načela zakonitosti
- tumačenje putem analogije
- argumentum a coherentia – argument koherentnosti
- nastoje se otklonitit suprotnosti između dve norme koje su u sukobu odnosno imaju različito značenje
- ovaj problem se nastoji rešiti korišćenjem unutrašnje povezanosti
- zahteva i korišćenje sistematskog tumačenja
- najznačajnije je tumačenje putem argumenta a fortiori:
