Neprava krivična dela nečinjenja su ona krivična dela kod kojih je radnja u zakonu propisana kao radnja činjenja, ali izuzetno se ta radnja može izvršiti i nečinjenjem – odnosno propuštanjem da se preduzme dužno činjenje. (npr. krivično delo ubistva).
Za neprava krivična dela nečinjenja centralno je postojanje dužnosti da se preduzme činjenje:
- nepravo krivično delo nečinjenja može izvršiti samo lice kod kog ta dužnost postoji – garant
Dva osnovna pristupa prilikom utvrđivanja postojanja dužnosti da se preduzme činjenje:
- formalni
- prema njemu je presudno postojanje formalnog osnova koji obavezuje lice na određeno činjenje
- ta dužnost postoji na osnovu:
- zakonskog propisa
- nekog pravnog posla
- prethodnog činjenja garanta kojim je stvorio opasno stanje
- ukoliko određeno lice kod kojeg po jednom od navedenih osnova postoji dužnost da preduzme određenu radnju, a ono to propusti zbog čega nastupi posledica kd, to lice će se smatrati izvršiocem kd
- formalni kriterijum je odlučujući u pogledu utvrđivanja da li može da se govori o garantu
- prednost treba dati formalnom pristupu, što ne isključuje mogućnost da dopunski kriterijum bude
- funkcionalni (materijalni)
- prema njemu je presudna funkcija garanta
- deoba garanta na:
- one koji treba da obave funkciju zaštite potencijalnog pasivnog subjekta
- i na one koji treba da nadziru potencijalne izvore opasnosti
- ne nudi precizni kriterijum za određivanje slučajeva kada postoji dužnost činjenja, niti ko sve može biti garant
- u okviru funkc. pristupa se vrednuje odnos onoga koji propušta određenu radnju prema zaštićenom dobru
- značajno doprinosi konkretizaciji garantne obaveze i njene sadržine u konkretnom slučaju – da li je propušteno dužno činjenje čime su ostvarena obeležja bića kd
- ne sme da izađe van pravnih okvira jer bi to vodilo neprihvatljivom rezultatu da postojanje kd zavisi od nečeg što se ne zasniva na pravu
