Nanos (alluvio) postoji kada voda postepeno i neprimetno nanosi zemlju na obalu i tako uvećava površinu pribrežnom vlasniku zemljišta.
- uvećana površina zemljišta pripada vlasniku pribrežnog zemljišta, koji nije dužan dati nikakvu naknadu
- treba razlikovati nanos otrgnutog komada zemljišta (avulsio)
- ako se može prepoznati pripada ranijem vlasniku
- ako raniji vlasnik ne vrši svojinska ovlašćenja u roku od godinu dana, otkinuti komad zemlje pripada zemljištu kome je pripojen
U današnjem pravu novo rečno ostrvo postaje objekt društvene svojine (državne), bez obzira da li je reka plovna ili ne, dok ostrva nastala račvanjem reka ili plavljenjem zemljišta usled izlivanja reke, ostaju u svojini dotadašnjeg vlasnika.
Raniji vlasnici koji se graniče sa napuštenim rečnim koritom, gube prava koja su imali u pogledu korišćenja vode, a oni koji se graniče sa novim vodotokom dobijaju nova prava, istovremeno neki od njih gube deo zemljišta zauzetog novim rečnim tokom, a neke parcele su u potpunosti pretvorene u novo rečno korito.
- po našim predratnim pravilima napušteno korito se deli između priobalnih vlasnika, uz vođenje računa o šteti koju pojedini od njih trpe usled toga što su lišeni upotrebe vode pod ranijim uslovima
- ako su u tom pogledu jednaki korito se deli po pravilima koja važe za deobu novog rečnog ostrva
- u našem današnjem pravu ovo pitanje nije regulisano pozitivnim propisima, a pravni pisci su različitih stavova:
- jedni misle da je napušteno korito objekt društvene svojine
- drugi smatraju da je vodotok u društvenoj svojini
- kad reka promeni tok nemamo više vodotok kao takav već novu situaciju u pogledu koje postoji pravna praznina
- pitanje svojine u slučaju kada reka trajno presuši rešeno je u našim predratnim pravilima na isti način kao i u slučaju promene rečnog toka
- u našem današnjem pravu ovakvo korito kao i novonastalo rečno ostrvo objekt društvene svojine
