1. Pojam i opšti uslovi
Izjava volje je govorni čin preduzet da bi se izazvale određene pravne posledice (nastanak, promena ili prestanak prava i obaveza). To je manifestacija unutrašnje volje spoljnom svetu – ono što nije iskazano, za pravo ne postoji.
Prema ZOO, volja se može izjaviti:
1. Rečima.
2. Uobičajenim znacima.
3. Drugim ponašanjem iz koga se sa sigurnošću može zaključiti o njenom postojanju.
Uslovi za punovažnost izjave:
• Sloboda: Ne sme biti data pod manom volje (zabluda, prevara, pretnja, prinuda).
• Ozbiljnost: Mora postojati namera da se proizvedu pravne posledice (animus contrahendi), a ne šala.
2. Vrste aktivnog ponašanja (Načini izražavanja)
Volja se aktivnim ponašanjem izražava na dva načina:
A) Neposredna (Izričita) izjava volje
• To su reči (usmeno/pismeno) ili gestovi čija je nesumnjiva i direktna svrha da se drugima saopšti sadržina volje.
• Primeri: Potpisivanje ugovora, rukovanje kao znak pristanka, podizanje ruke na licitaciji.
B) Posredna izjava volje (Konkludentna radnja)
• To je ponašanje čija neposredna svrha nije izjavljivanje volje, ali se iz njega s obzirom na okolnosti sa izvesnošću može zaključiti da volja postoji.
• Ključno: Ovde se volja izvodi posredno, ali sigurno.
• Primeri iz izvora: Izlaganje robe sa cenom, parkiranje na mestu gde se plaća parking, ulazak u autobus, slanje robe.
Objektivni kriterijum (Zaštita prometa): Kod konkludentnih radnji nije bitno šta lice misli u sebi, već kako njegovo ponašanje razume prosečan, razuman posmatrač u datim okolnostima.
• Ograda (Protest): Ako neko želi da spreči nastanak obaveze konkludentnom radnjom, mora staviti izričitu rezervu (npr. ući u autobus i odmah reći „ne želim da se vozim, samo pitam vozača nešto“).
3. Pasivno ponašanje (Ćutanje)
Opšte pravilo: Ćutanje nije izjava volje (Qui tacet, nihil dicit – ko ćuti ne govori ništa).
• Uzdržavanje od reakcije ne proizvodi pravno dejstvo.
Izuzeci: Ćutanje se smatra pristankom (prihvatom) samo ako je to:
1. Zakon izričito predvideo, ili
2. Prethodno ugovoreno između strana.
4. Specifičnost kod PONUDE (Ključno za prolaz!)
Na ispitu morate naglasiti razliku između ponude i prihvata u pogledu načina izražavanja:
• Prihvat ponude: Može se učiniti pasivnim ponašanjem (ćutanjem) u izuzetnim slučajevima.
• Ponuda: NE MOŽE se učiniti ćutanjem (pasivnim ponašanjem).
Zašto? (Ratio legis): Ponuda mora sadržati bitne elemente ugovora (cenu, predmet, uslove). Ta sadržina se po prirodi stvari ne može iskazati ćutanjem.
• Ponuda uvek zahteva aktivno ponašanje (bilo neposredno rečima, bilo konkludentnom radnjom kao što je izlaganje robe).
