Definicija: Sporazumni raskid je ugovor kojim strane odustaju od svog ranije zaključenog ugovora koji još nije izvršen.
Pravni osnov:
• Temelji se na načelu privatne autonomije.
• Strane mogu sporazumno raskinuti ugovor čak i ako tu mogućnost nisu unapred predvidele.
• Čak i ako su se ugovorom odrekle prava na raskid, mogu ga kasnije sporazumno raskinuti (to se tumači kao odustanak od ranijeg dogovora o neraskidivosti).
Pravna priroda:
• To je novi ugovor (mutuus dissensus) između strana koje su već u ugovornom odnosu.
• Predstavlja dvostrani pravni posao raspolaganja.
• Cilj: Neposredno ostvaruje svoju svrhu gašenjem postojećeg odnosa. Iz njega načelno ne nastaju nove obaveze, već se njime prekraćuje stariji ugovor.
Uslov: Ugovor ne sme biti izvršen u celosti. Moguće je raskinuti ugovor kod koga su neke obaveze izvršene, ali ne sve.
ZABRANA RASKIDA IZVRŠENOG UGOVORA
Ovo je ključni konstitutivni element za razumevanje instituta.
Pravilo: Ne može se sporazumno raskinuti ugovor koji je već potpuno izvršen.
Pravna kvalifikacija „raskida“ izvršenog ugovora:
• Ako se strane sporazumeju da „raskinu“ izvršen posao (npr. prodaju), to pravno nije raskid, već zaključenje novog ugovora iste vrste gde su strane zamenile uloge (kupac postaje prodavac i obrnuto).
• Posledica: Povraćaj stvari i novca se ne vrši po pravilima o sticanju bez osnova ili restituciji usled raskida, već predstavlja izvršenje obaveza iz tog novog ugovora.
BITNI ELEMENTI I USLOVI PUNOVAŽNOSTI
Da bi sporazumni raskid bio punovažan, moraju biti ispunjeni sledeći uslovi:
• Identitet strana: Ugovorne strane moraju biti iste kao u ugovoru koji se raskida (zastupnici se mogu menjati, ali ugovornik ostaje isti).
• Vremenski okvir: Moguć je isključivo u periodu od zaključenja do potpunog izvršenja ugovora.
• Opšti uslovi za ugovore:
◦ Strane moraju imati sposobnost za ugovaranje.
◦ Ne smeju postojati mane volje (zabluda, prevara, pretnja) niti nesporazum o prirodi sporazuma.
◦ Nije potrebno navoditi razlog raskida.
FORMA SPORAZUMNOG RASKIDA
Osnovno načelo: Važi pravilo neformalnosti (slobodne forme). To važi čak i za ugovore za koje je bila propisana posebna forma, osim u specifičnim izuzecima.
Izuzeci (Kada se traži paralelizam formi): Raskid mora biti u istoj formi kao i glavni ugovor samo u tri slučaja:
1. Kada zakon to izričito nalaže.
2. Kada su strane ugovorile da se raskid mora obaviti u određenoj formi.
3. Kada to zahteva cilj (svrha) forme propisane za zaključenje.
Primer analize cilja forme (Ugovor o građenju): Iako ugovor o građenju zahteva pisanu formu (radi dokazivanja i upozorenja na složenost), njegov sporazumni raskid može biti neformalan, jer kod raskida ne postoji opasnost od složenosti i dugog trajanja odnosa.
SPECIFIČNOST: PROMET NEPOKRETNOSTI
Forma raskida ugovora o prometu nepokretnosti zavisi od toga da li je izvršen upis u katastar (načelo upisa).
• Slučaj A (Kupac upisan kao vlasnik): Raskid mora biti u zakonskoj formi (kao i prodaja). Razlog je taj što je potreban osnov za ponovni prenos svojine (brisanje upisa).
• Slučaj B (Kupac nije upisan): Ako svojina nije preneta, sporazumni raskid može biti neformalan jer se njime samo potvrđuje stanje u javnoj knjizi.
◦ Rizik: Kod neformalnog raskida postoji opasnost da se kupac naknadno upiše na osnovu starog ugovora.
• Slučaj C (Potpuno izvršen ugovor): Tretira se kao nova prodaja, pa se mora zaključiti u strogoj zakonskoj formi za promet nepokretnosti.
UNAPRED UGOVORENI NAČINI PRESTANKA
Pored ad-hoc sporazumnog raskida, strane mogu u samom ugovoru unapred:
• Definisati uslove prestanka.
• Ugovoriti jednostrani raskid: Sporazum da jedna strana može raskinuti ugovor (sa ili bez navođenja razloga).
• Ugovoriti automatski raskid: Sporazum da se ugovor smatra raskinutim ispunjenjem određenih uslova, bez potrebe za novom izjavom volje.
RAZGRANIČENJE OD OTPUŠTANJA DUGA
Ovo je najčešće potpitanje. Ključna razlika je u obimu prestanka:
• Sporazumni raskid:
◦ Gasi ugovor u celini (ukida pravni osnov svih obaveza).
◦ Odnosi se isključivo na ugovorne odnose.
◦ Spada u načine prestanka ugovora.
• Otpuštanje duga:
◦ Gasi samo određeno potraživanje (pojedinačnu obavezu), dok ugovor kao pravni osnov opstaje.
◦ Može gasiti i vanugovorne obaveze (npr. naknadu štete iz delikta, sticanje bez osnova).
◦ Spada u načine prestanka obligacija.
Primer: Ako zakupodavac oslobodi zakupca plaćanja jedne kirije, to je otpuštanje duga (ugovor o zakupu i dalje postoji, zakupac mora da čuva stvar). Ako se dogovore da zakup prestaje, to je sporazumni raskid.
RAZGRANIČENJE OD OTKAZA
Razlika se ogleda u načinu nastanka i vremenskom trajanju ugovora:
• Otkaz:
◦ Predstavlja jednostrani odustanak od ugovora.
◦ Zakonski je mehanizam vezan za trajne ugovore na neodređeno vreme (kako ne bi trajali u nedogled).
• Sporazumni raskid:
◦ Predstavlja saglasnost volja (ugovor) obe strane.
◦ Moguć je i kod ugovora zaključenih na određeno vreme.
Dejstva sporazumnog raskida
Sporazumni raskid načelno deluje za ubuduće (ex nunc), tj. od trenutka raskida.
• Sudbina neizvršenih obaveza: Ugovor prestaje, a sve obaveze koje još nisu izvršene se gase.
• Sudbina izvršenih obaveza: Obaveze koje su već ispunjene ostaju na snazi. Ne vraća se ono što je stečeno njihovim ispunjenjem, jer za to postoji pravni osnov u periodu dok je ugovor važio.
• Situacija kada ništa nije izvršeno: Stanje se vraća na ono koje je postojalo pre zaključenja (jer se gase sve obaveze).
POVRATNO DEJSTVO (Izuzetak)
Pravilo o dejstvu ex nunc je dispozitivne prirode. Strane mogu ugovoriti da raskid deluje retroaktivno (ex tunc) – od momenta zaključenja ugovora.
• Obaveza restitucije: Ako ugovore povratno dejstvo, strane su dužne da vrate sve što su primile po osnovu tog ugovora (jer to sada drže bez pravnog osnova).
• Obim vraćanja:
◦ Vraća se dato (glavnica).
◦ Zatezna kamata: Strane se mogu sporazumeti da se kamata na vraćeni novac ne duguje.
• Zaštita trećih lica: Povratno dejstvo ne može uticati na stečena prava savesnih trećih lica.
NEMOGUĆNOST POVRATNOG DEJSTVA (Trajni ugovori)
Kod ugovora sa trajnim izvršenjem (zakup, lizing, osiguranje, pružanje usluga), povratno dejstvo faktički nije moguće.
• Ratio: Činjenica korišćenja stvari ili pružanja usluge u prošlosti se ne može „izbrisati“ niti vratiti (npr. ne može se vratiti „osigurana zaštita“ ili „vožnja lizingovanog vozila“).
• Posledica: Ovi ugovori prestaju isključivo za ubuduće (ex nunc). Novac dat za protekli period se ne vraća.
Kada sporazumni raskid NIJE moguć
Iako važi sloboda ugovaranja, sporazumni raskid nije moguć u sledećim situacijama:
A) Ugovori u korist trećeg lica
• Ne može se raskinuti ugovor nakon što je treće lice izjavilo da prihvata korist.
• Tada je pravo trećeg lica definitivno nastalo i stipulant ga više ne može opozvati niti ugasiti raskidom.
B) Poslovi raspolaganja (Cessio, Preuzimanje duga)
• Pravna priroda: Ovi ugovori svoju svrhu ostvaruju neposredno (trenutno prenose ili gase pravo).
• Pravilo: Kako se svrha ostvaruje samim zaključenjem, nema „neizvršenih obaveza“ koje bi se mogle raskinuti.
• Izuzetak: Mogu se raskinuti samo ako su zaključeni pod odložnim uslovom ili rokom, i to samo u periodu pre nego što uslov nastupi ili rok istekne.
C) Potpuno izvršeni trenutni ugovori
• Kod ugovora koji se istovremeno zaključuju i izvršavaju (npr. kupovina novina na trafici), raskid je praktično nemoguć jer ne postoji vremenski interval između zaključenja i izvršenja u kome bi raskid mogao da dejstvuje.
