Pravo poverioca da zahteva ispunjenje obaveze

U srpskom pozitivnom pravu, osnovno pravilo glasi: Poverilac je ovlašćen da zahteva ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan da je ispuni.
Načelo dužnosti ispunjenja: Ceo sistem posledica povrede obligacije (pa i naknada štete) temelji se na zakonskom načelu da je svaki dužnik dužan da izvrši svoju obavezu onako kako ona glasi.
Standard ponašanja: Dužnik obavezu mora ispuniti savesno i u svemu u skladu sa njenom sadržinom.

PREDMET ZAHTEVA: REALNO ISPUNJENJE (IN NATURA)
Poverilac ima pravo na realno ispunjenje (exécution en nature). To znači da može zahtevati tačno onu činidbu koja je predmet obaveze, a ne njen novčani ekvivalent.
Činidba se može sastojati u:
• Predaji neke stvari.
• Prenosu prava.
• Činjenju.
• Uzdržavanju od činjenja (na koje bi inače imao pravo).
• Trpljenju.

CILJ I SVRHA OBLIGACIJE (RATIO)
Zašto zakon insistira na ispunjenju, a ne na šteti?
Cilj ugovora: Strane stupaju u odnos da bi dobile ispunjenje obećanog, a ne da bi naplatile štetu. Naknada štete je „nezželjeni scenario“.
Zabrana bogaćenja: Naknada štete u našem pravu služi samo da pokrije gubitak, a ne da obogati poverioca. Zato naknada štete nije i ne može biti motiv za zaključivanje ugovora.

ODNOS PREMA NAKNADI ŠTETE
Pravila o ugovornoj odgovornosti (naknadi štete) nisu alternativa ispunjenju, već predstavljaju konkretizaciju načela dužnosti ispunjenja u slučaju kada dužnik ne postupi po svojoj obavezi (neispunjenje, zadocnjenje, neuredno ispunjenje).

Obligacionopravni zahtev

Poverilac ima pravo na određenu činidbu, ali se mora razlikovati postojanje tog prava od mogućnosti da se ono prinudno traži.
Definicija: Obligacionopravni zahtev je posebno subjektivno pravo poverioca da od dužnika zahteva izvršenje dugovane činidbe.
Pravna priroda: To je zahtev materijalnopravne prirode. On je primarno usmeren prema dužniku, a ne prema sudu ili državi.
Momenat nastanka (Dospelost):
    ◦ Poverilac stiče pravo na činidbu zaključenjem ugovora.
    ◦ Obligacionopravni zahtev (pravo da se traži ispunjenje) stiče se tek dospelošću obaveze.
    ◦ Primer za ispit: Kod prodaje, prodavac stiče pravo na cenu odmah, ali zahtev da mu se ona isplati (i da tuži) stiče tek isporukom robe, ako je tako ugovoreno.

DEJSTVA I ZAŠTITA PRAVA
Poverilac svoje pravo vrši tako što od dužnika zahteva ispunjenje. Ako dobrovoljno ispunjenje izostane, aktiviraju se mehanizmi zaštite:
Sudska zaštita: Ako se dužnik ogluši o zahtev, poverilac može podneti tužbu tražeći da sud osudi dužnika na izvršenje.
Prinudno izvršenje: Ako dužnik ne postupi ni po presudi, pokreće se izvršni postupak radi prinudnog namirenja.
Alternativni načini namirenja: Poverilac se može namiriti iz sredstava obezbeđenja ili prebijanjem (kompenzacijom) duga mimo volje dužnika.
Prava kod manljivog ispunjenja: Ako dužnik ispuni obavezu ali neuredno (sa nedostacima), poverilac ima pravo da zahteva:
    ◦ Otklanjanje nedostataka, ili
    ◦ Predaju druge stvari bez nedostataka (ispunjenje tačno kako obaveza glasi).

PRESTANAK I SPECIFIČNOSTI (ZASTARELOST)
Dejstvo zastarelosti: Nastupanjem zastarelosti ne prestaje obaveza, niti pravo poverioca da traži ispunjenje.
Gubitak sankcije: Zastarelošću se gubi samo mogućnost prinudnog izvršenja putem suda (obligacija postaje prirodna).

Standardi pažnje u vršenju prava i obaveza

Zakon propisuje kako se obaveze moraju izvršavati. Obe strane su dužne da se pridržavaju načela savesnosti i poštenja.
Standard pažnje zavisi od vrste odnosa:
Pažnja dobrog privrednika: Zahteva se u pravnim odnosima u privredi.
Pažnja dobrog domaćina: Zahteva se u građanskopravnim odnosima.
Pažnja dobrog stručnjaka: Zahteva se u izvršavanju obaveza iz profesionalne delatnosti (postupanje po pravilima struke i običajima).

Odnos nije jednostran; i poverilac ima dužnosti u procesu ispunjenja:
• Ne sme ometati dužnika u ispunjenju niti otežavati izvršenje.
• Dužan je da preduzme razumne mere za smanjenje štete izazvane povredom obaveze (u suprotnom, dužnik može tražiti smanjenje naknade).


Postavi komentar