Princip održavanja osnovnog kapitala i ograničenje plaćanja akcionarima

Princip održavanja osnovnog kapitala garantuje da će ugovoreni ulozi zaista biti uneti u društvo i da će se već formirani kapital sačuvati tokom svakodnevnog poslovanja.

  • Užem smislu, ovaj princip se manifestuje kroz ograničenje plaćanja akcionarima, koje predstavlja skup strogih materijalnih uslova (testova) koji moraju biti ispunjeni pre nego što društvo iz svoje imovine izvrši bilo kakvu isplatu svojim članovima.

Pravna priroda i osnovne karakteristike

  • Uporednopravna napomena: Ovaj princip je jedan od fundamentalnih postulata u kontinentalno-evropskim pravnim sistemima.
  • Ratio legis: Poverioci stupaju u poslovne odnose sa društvom verujući da će ono svoj kapital koristiti za obavljanje delatnosti, a ne da će ga izvlačiti i vraćati akcionarima. Zbog toga, osnovni cilj ovog instituta jeste obezbeđenje da se plaćanja akcionarima vrše isključivo iz ostvarene dobiti, čime se štiti prioritet poverilaca nad akcionarima.
  • Mehanizmi zaštite: Zakon postavlja dve grupe zaštitnih pravila:
    1. Pravila o formiranju kapitala: Zabrana uloga u radu i uslugama, obavezna procena nenovčanih uloga, zabrana povraćaja uloga, zabrana diskontnih emisija, kao i zabrana oslobađanja od obaveze unosa uloga.
    2. Pravila o održavanju kapitala: Ograničenja plaćanja, stroga pravila o sticanju sopstvenih akcija, zabrana finansijske podrške za sticanje svojih akcija i dužnost uprave da sazove Skupštinu ukoliko dođe do značajnog gubitka kapitala.
  • Domen primene (POZITIVNO PRAVO): Pravila o ograničenju plaćanja primenjuju se isključivo na ona davanja (bilo novčana ili nenovčana) koja akcionar dobija po osnovu svog članstva u društvu (npr. dividenda, isplata nesaglasnim akcionarima).
    • Izuzetak: Ovaj institut se ne primenjuje na plaćanja po drugim, komercijalnim osnovama (npr. kada društvo plaća akcionaru cenu za robu koju je ovaj isporučio društvu kao dobavljač).

Materijalna ograničenja – Testovi isplate Da bi društvo legalno moglo da izvrši isplatu akcionarima po osnovu članstva, moraju kumulativno biti ispunjena dva testa:

  • 1. Test bilansa stanja: Prema ovom testu, isplata je dozvoljena isključivo ako je vrednost neto imovine društva (nakon planirane isplate) veća od iznosa uplaćenog osnovnog kapitala koji je uvećan za rezerve koje se ne mogu deliti (zakonske i statutarne namenske rezerve).
  • 2. Test bilansa uspeha: Prema ovom testu, maksimalni iznos koji se sme podeliti akcionarima je strogo definisan. On predstavlja zbir neraspoređene dobiti (iz prethodne i ranijih godina) i slobodnih rezervi, od kojeg se moraju oduzeti nepokriveni gubici iz prethodnih godina i sredstva koja se obavezno moraju uneti u zakonske i statutarne rezerve.

Odgovornost za nedozvoljene isplate Ukoliko društvo izvrši isplatu suprotno navedenim testovima, povlače se sledeće posledice:

  • Građanskopravna odgovornost: Akcionar ima strogu obavezu povraćaja primljenog iznosa, ali samo pod uslovom da se dokaže da je znao ili je morao znati da je isplata koja mu je izvršena bila nezakonita.
  • Procesna pravila: Pravo na tužbu za povraćaj zastareva u roku od 5 godina od dana isplate. Tužbu može podneti samo društvo, ili akcionari koji poseduju najmanje 5% osnovnog kapitala putem podnošenja derivatne tužbe (u svoje ime, a za račun društva).
  • Kaznena odgovornost: Postupanje protivno ovim odredbama sankcionisano je kao privredni prestup za samo akcionarsko društvo i za odgovorno lice u njemu.

Postavi komentar