Stečajna masa i prodaja stečajnog dužnika kao pravnog lica

Stečajna naspram deobne mase Na ispitu je krucijalno da odmah na početku napravite jasnu razliku između ova dva pojma, jer se oni ne smeju poistovećivati:

  • Stečajna masa: Predstavlja celokupnu imovinu stečajnog dužnika na dan otvaranja stečaja (tzv. „stara imovina“), ali obuhvata i svu imovinu koju dužnik naknadno stekne tokom trajanja postupka.
  • Deobna masa: Predstavlja isključivo unovčenu stečajnu masu koja je spremna za namirenje poverilaca (npr. zatečeni novac na računu, prilivi od nastavka poslovanja, naplaćena potraživanja i novac dobijen prodajom stvari).

Rešenje o bankrotstvu i načini prodaje Proces unovčenja imovine ne počinje automatski. Stečajni upravnik može započeti prodaju tek kada stečajni sudija donese rešenje o bankrotstvu. Sudija ovo rešenje donosi u tri zakonom predviđene situacije:

  1. Ako na prvom poverilačkom ročištu poverioci sa više od 50% ukupnih potraživanja izglasaju bankrotstvo.
  2. Ako plan reorganizacije nije podnet u roku.
  3. Ako podneti plan reorganizacije ne bude usvojen.

Zakon predviđa tri načina za opšti režim prodaje imovine:

  • Javno nadmetanje: Usmena javna prodaja gde se potencijalni kupci nadmeću na licu mesta.
  • Javno prikupljanje ponuda: Pisana javna prodaja gde kupci šalju zatvorene ponude.
  • Neposredna pogodba (privatna prodaja): Izuzetak od pravila javnosti.
    • Uslovi: Brži i jeftiniji način prodaje, ali imperativno zahteva prethodnu saglasnost Odbora poverilaca.
    • Ratio legis: Ukoliko se prodaje imovina pod hipotekom ili zalogom, potrebna je i saglasnost razlučnog/založnog poverioca radi maksimalne zaštite njihovih obezbeđenih prava.

Prodaja dužnika kao pravnog lica Pored prodaje pojedinačne imovine, upravnik može (uz saglasnost Odbora poverilaca) prodati samog stečajnog dužnika kao pravno lice.

  • Ratio legis: Ovome se pribegava kada pravno lice vredi više kao celina nego zbir njegovih delova (npr. zadržava neprenosive dozvole, licence i poslovni renome), kao i radi bržeg i jeftinijeg postupka.
  • Istorijska napomena (Smernica): U ranijoj praksi i teoriji, ovaj postupak se često nazivao „radni“ ili „programirani stečaj“, i obilato se koristio kao alternativni metod za privatizaciju preduzeća sa društvenim kapitalom.

Postupak prodaje i ugovor:

  • Zaključuje se ugovor o prodaji u strogoj pisanoj formi sa overenim potpisima kod javnog beležnika.
  • Bitni elementi ugovora su predmet prodaje i cena.

Pravne posledice prodaje kao pravnog lica Ovo je najvažniji deo odgovora za usmeni ispit. Prodaja dužnika kao pravnog lica izaziva drastične pravne posledice:

  • Procesna sukcesija i obustava stečaja: Stečajni postupak se momentalno obustavlja u odnosu na stečajnog dužnika, ali se nastavlja u odnosu na stečajnu masu.
  • Status stečajne mase: Ona nema pravni subjektivitet, već se upisuje u poseban Registar stečajnih masa kod APR-a. Sva neprocenjena i kasnije pronađena (skrivena) imovina automatski pripada njoj, a ne prodatom dužniku.
  • Preuzimanje duga (Kupovina „bez tereta“): Kupac preuzima pravno lice potpuno očišćeno od svih ranijih obaveza. Svi raniji dugovi ex lege postaju isključive obaveze stečajne mase. Ni kupac ni kupljeni dužnik više ne odgovaraju stečajnim poveriocima.
  • Transformacija založnih prava: Sva razlučna i založna prava na imovini dužnika se gase (brišu). Umesto njih, ovi poverioci dobijaju pravo prioriteta u deobi sredstava dobijenih prodajom celog pravnog lica (srazmerno procenjenoj vrednosti „njihove“ stvari u odnosu na ukupnu vrednost preduzeća).

Postavi komentar