Istraga – pojam i karakteristike

Istraga je faza krivičnog postupka koja prethodi suđenju.

  • Svrha: Njena osnovna svrha je prikupljanje dokaza potrebnih za optuženje, ili obrnuto, konstatovanje da nema uslova za podizanje optužnice, čime se omogućava prelazak u narednu procesnu fazu.
  • Sistem istražnih faza: U krivičnom postupku Srbije, istraga je jedna od dve „istražne“ faze, jer njenom vođenju obavezno prethodi predistražni postupak.

Osnovne specifičnosti i pravna obeležja istrage

  • Nadležnost: Istraga je u isključivoj nadležnosti javnog tužioca.
  • Pokretanje i pravna priroda odluke: Pokreće se formalno, donošenjem naredbe javnog tužioca.
    • Posebno pravilo: Protiv naredbe o pokretanju istrage žalba nije dozvoljena.
    • Pravna posledica: Ova odluka je momentom donošenja istovremeno i pravnosnažna i izvršna.
  • Stepen sumnje: Pokreće se na nivou relativno niskog stepena sumnje (najniži zakonom definisani stepen), odnosno kada postoje osnovi sumnje da je određeno lice učinilo krivično delo ili da je krivično delo učinjeno.
  • Fakultativnost (neobaveznost) istrage: Istraga ne predstavlja obavezni procesni stadijum iz sledećih razloga:
    • Izuzeci po vrsti postupka: Ne vodi se za krivična dela koja su predmet skraćenog postupka, niti u postupku prema maloletnicima.
    • Neposredna optužnica: Javni tužilac može uvek i bez posebnih formalnih uslova, umesto vođenja istrage, neposredno podići optužnicu ukoliko na osnovu slobodnog uverenja smatra da prikupljeni podaci o delu i učiniocu pružaju dovoljno osnova za optuženje.
  • Vrsta krivičnih dela: Može se voditi isključivo za krivična dela za koja se goni po službenoj dužnosti.

Tipovi istrage prema poznatosti učinioca – Zakonik predviđa dva osnovna tipa istrage s obzirom na to da li je identitet učinioca poznat u trenutku pokretanja:

  1. Istraga protiv poznatog osumnjičenog: Pokreće se prema konkretnom licu za koje postoje osnovi sumnje da je učinilo krivično delo, i istraga je od samog početka usmerena na njega.
  2. Istraga protiv nepoznatog učinioca (protiv NN lica): Pokreće se kada postoje osnovi sumnje da je krivično delo učinjeno, ali je učinilac nepoznat. Primarni cilj ovog tipa istrage jeste otkrivanje i identifikovanje lica kome se na nivou osnova sumnje može pripisati krivično delo koje je predmet istrage.

Ciljna orijentisanost i krug dokaza koji se prikupljaju – U istrazi se prikupljaju sledeći dokazi i podaci:

  • Dokazi potrebni za donošenje odluke o tome da li će se podići optužnica ili će se postupak obustaviti.
  • Dokazi potrebni za utvrđivanje identiteta učinioca (samo u istrazi protiv NN lica).
  • Dokazi za koje postoji opasnost da se neće moći ponoviti na glavnom pretresu, ili bi njihovo izvođenje na pretresu bilo otežano.
  • Drugi dokazi koji mogu biti od koristi za postupak, a čije se izvođenje, s obzirom na okolnosti, pokazuje celishodnim.

Procesne uloge subjekata u istrazi

Uloga suda (sudije za prethodni postupak)

Uloga suda je u javnotužilačkoj istragi svedena na strogo ograničen i limitiran broj radnji:

  • Odlučivanje o pojedinim merama procesne prinude (gde je najznačajniji pritvor kao oblik lišenja slobode).
  • Donošenje odluka koje spadaju u isključivu nadležnost suda (npr. naredba o pretresanju stana, drugih prostorija i lica).
  • Delovanje u određenoj meri u korist odbrane, uz vršenje drugih zakonom taksativno određenih funkcija.

Uloga i prava odbrane

  • Izvođenje dokaznih radnji: Iako istragu formalno vodi javni tužilac, određene radnje dokaznog karaktera u korist odbrane mogu sprovoditi i sam okrivljeni, kao i njegov branilac.
  • Obaveza obaveštavanja: Odbrana ima zakonsku dužnost da o sprovođenju ovih dokaznih radnji na odgovarajući način obavesti javnog tužioca.

Postavi komentar