Pripremni postupak prema maloletniku

Pripremni postupak prema maloletnicima predstavlja prvu formalnu sudsku fazu ovog posebnog postupka, čija pravila značajno odstupaju od pravila istrage u opštem krivičnom postupku.


1. Pokretanje pripremnog postupka i rešavanje sukoba mišljenja

A. Formalni uslov i inicijativa

  • Inicijalni akt: Formalni uslov za započinjanje pripremnog postupka jeste podnošenje zahteva za pokretanje pripremnog postupka.
  • Ovlašćeni predlagač: Zahtev podnosi isključivo javni tužilac za maloletnike.
  • Donosilac odluke: Zahtev se podnosi sudiji za maloletnike nadležnog suda.

B. Pokretanje postupka bez formalne odluke

  • Odsustvo rešenja: Sudija za maloletnike ne donosi bilo kakvu formalnu odluku (rešenje) kojom započinje pripremni postupak.
  • Faktičko pokretanje: Ukoliko se sudija za maloletnike složi sa zahtevom javnog tužioca, on jednostavno započinje sprovođenje saslušanja i drugih istražnih radnji radi utvrđivanja relevantnih činjenica.

C. Rešavanje neslaganja između sudije i tužioca

  • Zabrana samostalnog odbijanja: Ako se sudija za maloletnike ne složi sa zahtevom javnog tužioca za pokretanje pripremnog postupka, on ne može samostalno da odbije taj zahtev.
  • Uloga neposredno višeg suda: U slučaju neslaganja, sudija je dužan da zatraži da o tome konačnu odluku donese veće za maloletnike neposredno višeg suda.

2. Svrha i dvostruka usmerenost pripremnog postupka

Za razliku od opšteg krivičnog postupka gde je fokus istrage primarno na krivičnom delu (causa criminalis), pripremni postupak prema maloletnicima karakteriše dvostruka usmerenost:

  1. Razjašnjavanje krivičnog dela – utvrđivanje činjenica i okolnosti u vezi sa samim protivpravnim delom koje je predmet postupka.
  2. Ispitivanje ličnosti maloletnika – utvrđivanje svih bitnih ličnih i socijalnih karakteristika maloletnika.
  3. Obavezni krug činjenica za utvrđivanje: U pripremnom postupku se, pored dokaza o delu, moraju posebno utvrditi činjenice potrebne za ocenu zrelosti maloletnika, a obavezno se ispituje i sredina u kojoj i prilikama pod kojima maloletnik živi, kao i njegovo opšte ponašanje. Svrha ovog stadijuma u potpunosti prevazilazi puku neophodnost prikupljanja dokaza o samom delu.

3. Dokazna sredstva i uloga stručnih organa u ispitivanju ličnosti

Radi potpunog i svestranog rasvetljavanja ličnosti maloletnika i njegovog mikrosocijalnog ambijenta, zakon predviđa specifične dokazne izvore i učešće stručnih aktera:

  • Saslušanje bliskih lica: Obavezno se saslušavaju lica bliska maloletniku – njegovi roditelji, usvojilac, odnosno staralac, kao i druga lica koja mogu pružiti korisne podatke.
  • Poveravanje prikupljanja podataka stručnom licu: Sudija za maloletnike može prikupljanje ovih podataka poveriti odgovarajućem stručnom licu u sudu (socijalnom radniku, psihologu, pedagogu, specijalnom pedagogu i dr.), pod uslovom da takav stručni profil postoji u tom sudu.
  • Obavezno pribavljanje mišljenja organa starateljstva: Tokom pripremnog postupka sud ima izričitu zakonsku obavezu da pribavi mišljenje organa starateljstva.
  • Izveštaj o ranije izrečenim merama: Ukoliko je prema maloletniku ranije već bila izrečena neka zavodska mera, sud je dužan da pribavi izveštaj zavoda ili ustanove o primeni i efektima te mere.
  • Sveobuhvatni stručni pregled (Veštačenje): Kada je za utvrđivanje zdravstvenog stanja, stepena zrelosti i drugih ličnih svojstava maloletnika neophodan pregled veštaka, sud određuje lekare, psihologe ili pedagoge. Ova specifična ispitivanja se mogu vršiti u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi.

4. Pravila o izvođenju radnji i prisustvo na saslušanju

A. Autonomija sudije i prava učesnika

  • Način izvođenja radnji: Sudija za maloletnike samostalno određuje način izvođenja pojedinih radnji, držeći se pritom opštih pravila ZKP-a u onoj meri koja obezbeđuje:
    1. prava maloletnog okrivljenog na odbranu;
    2. prava oštećenog;
    3. prikupljanje dokaza potrebnih za donošenje odluke.
  • Delegiranje radnji policiji: Sudija može poveriti policiji izvršenje naredbe o pretrešanju stana ili o privremenom oduzimanju predmeta, na način predviđen opštim pravilima ZKP-a.

B. Obaveznost prisustva na saslušanju maloletnika

Saslušanju maloletnika u pripremnom postupku moraju obavezno prisustvovati sledeći akteri:

  • javni tužilac za maloletnike;
  • branilac za maloletnike.

C. Prisustvo bliskih lica i organa starateljstva

  • Pravilo: Saslušanju po pravilu prisustvuju i roditelj, usvojilac, odnosno staralac maloletnika.
  • Izuzetak (Uskraćivanje prisustva): Sudija za maloletnike može doneti odluku da uskrati prisustvo roditelju ili staraocu ukoliko oceni da je to u interesu samog maloletnika.
  • Prisustvo predstavnika organa starateljstva: Sudija može odobriti da radnjama u pripremnom postupku prisustvuje i predstavnik organa starateljstva.
  • Aktivna uloga prisutnih lica: Sva navedena lica, kada prisustvuju radnjama u pripremnom postupku, imaju pravo da stavljaju predloge i upućuju pitanja licu koje se saslušava.
  • Stručna pomoć pri saslušanju: Kada je to potrebno, saslušanje maloletnika obaviće se uz pomoć psihologa, pedagoga ili drugog stručnog lica.
  • Udaljenje maloletnika: Sudija za maloletnike može naložiti da se maloletnik privremeno udalji tokom izvođenja pojedinih radnji. Za ostale radnje u pripremnom postupku (mimo saslušanja), prisustvo navedenih lica procenjuje se po potrebi.

5. Okončanje pripremnog postupka i optužni akti javnog tužioca

A. Završetak pripremnog postupka

  • Odsustvo formalne odluke: Ni okončanje pripremnog postupka se ne manifestuje nikakvom posebnom formalnom odlukom.
  • Faktički završetak: Postupak se smatra okončanim u trenutku kada sudija za maloletnike izvrši procesnu radnju dostavljanja spisa predmeta nadležnom javnom tužiocu za maloletnike.

B. Alternativne odluke javnog tužioca

Pošto primi spise predmeta, javni tužilac za maloletnike je dužan da u roku od osam dana (rok je instruktivne prirode, a propuštanje ne povlači procesne posledice) donese jednu od sledeće tri alternativne odluke:

  1. Zahtevati da se pripremni postupak dopuni.
  2. Podneti obrazloženi predlog veću za maloletnike da se maloletniku izrekne krivična sankcija.
  3. Predložiti sudiji za maloletnike da se postupak obustavi.

6. Predlog za izricanje krivične sankcije (Drugi optužni akt u postupku)

Predlog za izricanje krivične sankcije predstavlja drugi po redu optužni akt u postupku prema maloletnicima, na osnovu kojeg započinje naredni procesni stadijum – postupak pred većem za maloletnike.

Ovaj akt mora obavezno da sadrži sledećih pet elemenata:

  1. Identifikaciju maloletnika – ime i prezime maloletnika i godine njegovog života.
  2. Označenje predmeta krivičnog postupka – opis i zakonski naziv krivičnog dela.
  3. Dokazni osnov – označenje dokaza iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je maloletnik učinio krivično delo.
  4. Obrazloženje – koje obavezno mora da sadrži ocenu stepena zrelosti maloletnika i specifičnih svojstava njegove ličnosti.
  5. Predlog krivične sankcije – konkretan predlog da se maloletniku izrekne krivična sankcija.

7. Predlog za obustavu postupka i rešavanje sukoba nadležnosti

Javni tužilac za maloletnike može predložiti sudiji za maloletnike da se postupak prema maloletniku obustavi na osnovu dva alternativna osnova:

  • A. Opšti razlozi za obustavu postupka: Ukoliko postoje razlozi koji bi i u opštem postupku doveli do obustave (npr. nedostatak dokaza da je maloletnik učinio delo, ako delo nije krivično delo, nastupanje zastarelosti krivičnog gonjenja i sl.).
  • B. Razlozi necelishodnosti (Oportunitet): Kada tužilac oceni da dalji postupak nije celishodan, i to u sledeća dva zakonska slučaja:
    • kod krivičnih dela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina – ako vođenje postupka nije celishodno s obzirom na prirodu dela, okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji život i lična svojstva maloletnika;
    • ako je u toku izvršenje druge krivične sankcije (kazne ili vaspitne mere), pa vođenje novog postupka i izricanje nove sankcije ne bi imalo nikakve svrhe s obzirom na težinu novog dela i sankciju koja se već izvršava.

Procedura i odlučivanje o predlogu za obustavu

Ukoliko se predloži obustava postupka, primenjuje se stroga procedura kontrole predloga:

  1. Obaveštavanje organa starateljstva: Javni tužilac je dužan da o svom predlogu za obustavu obavesti organ starateljstva.
  2. Pravo neslaganja organa starateljstva: Ukoliko se organ starateljstva ne slaže sa predloženom obustavom postupka, dužan je da o tome obavesti sudiju za maloletnike u roku od osam dana od dana kada je primio obaveštenje.
  3. Neslaganje sudije za maloletnike: Ako se sudija za maloletnike ne složi sa predlogom javnog tužioca da se postupak obustavi (bilo po sopstvenoj oceni, bilo zato što se organ starateljstva izjasnio protiv obustave), on ne može samostalno doneti odluku o odbijanju.
  4. Uloga veća višeg suda: Sudija za maloletnike je dužan da u roku od tri dana zatraži da o obustavi odluči veće za maloletnike višeg suda.
  5. Donošenje odluke i nastavak postupka: Veće za maloletnike višeg suda donosi odluku tek nakon što sasluša nadležnog javnog tužioca za maloletnike. Ukoliko veće odluči da ne usvoji predlog tužioca o obustavi, postupak se prema maloletniku nastavlja, a javni tužilac je zakonski obavezan da u tom daljem postupku učestvuje.

Uslovljeno obustavljanje postupka prema maloletniku

1. Pojam i specifična pravna priroda

  • Definicija: Uslovljeno obustavljanje krivičnog postupka predstavlja vid netipičnog delovanja načela oportuniteta krivičnog gonjenja.
  • Zašto je netipično? Kod klasičnog oportuniteta, tužilac uopšte ne pokreće postupak. Ovde je krivični postupak već pokrenut (tužilac je primarno postupao po načelu legaliteta), a od gonjenja se odustaje naknadno, tek nakon što je postupak vođen neko vreme, pod uslovom da maloletnik ispuni određene obaveze i time „zasluži oproštaj“.
  • Svrha: Odustajanje od započetog gonjenja iz razloga necelishodnosti daljeg vođenja postupka prema maloletniku.
  • Vremenska granica samostalnosti tužioca:
    • Javni tužilac za maloletnike može samostalno odlučivati o oportunitetu (shodno članu 58 ZM) samo do podnošenja zahteva za pokretanje pripremnog postupka sudiji za maloletnike.
    • Nakon podnošenja zahteva, tužilac gubi pravo na samostalno odlučivanje i može samo staviti predlog sudu da se postupak obustavi.

2. Donosilac odluke o obustavljanju

Do uslovljenog obustavljanja postupka uvek dolazi receives odlukom suda, i to u dva funkcionalna sastava:

  1. odlukom sudije za maloletnike,
  2. odlukom veća za maloletnike (u slučajevima kada postoji neslaganje između procesnih aktera).

3. Procesni mehanizmi pokretanja i rešavanje neslaganja

Zakon predviđa dva različita procesna puta koji mogu dovesti do uslovljene obustave postupka:

A. Mehanizam I: Inicijativa javnog tužioca za maloletnike

  • Javni tužilac podnosi predlog da se postupak obustavi pod uslovom da maloletnik prihvati da ispuni jedan ili više vaspitnih naloga.
  • Ako sudija za maloletnike PRIHVATI predlog: Sudija određuje maloletniku ispunjenje određenih vaspitnih naloga. Prilikom izbora, dužan je da vodi računa o sledećim kriterijumima:
    • da nalozi budu prilagođeni ličnosti maloletnika,
    • da budu prilagođeni prilikama u kojima maloletnik živi,
    • da se uzme u obzir spremnost maloletnika da sarađuje u njihovom ispunjenju.
    • Poseban uslov za poravnanje: Ako se nalog sastoji u poravnanju sa oštećenim (izvinjenje, naknada štete, rad), obavezno je potreban pristanak oštećenog.
  • Ako se sudija za maloletnike NE SLOŽI sa predlogom:
    • Odluku o neslaganju donosi veće za maloletnike u roku od osam dana.
    • Veće može postupiti na dva načina:
      1. doneti rešenje o obustavljanju postupka bez ikakvih uslova (ako nađe da određivanje vaspitnog naloga nije celishodno),
      2. prihvatiti predlog tužioca i odrediti maloletniku ispunjenje vaspitnih naloga (pod istim uslovima i kriterijumima koji važe i za sudiju).

B. Mehanizam II: Odlučivanje veća u slučaju opšteg neslaganja

  • Do uslovljene obustave može doći i kada veće odlučuje o neslaganju sudije za maloletnike (odnosno organa starateljstva) sa predlogom tužioca da se postupak bezuslovno obustavi.
  • U tom slučaju, veće može odlučiti da obustavu ipak uslovi ispunjavanjem jednog ili više vaspitnih naloga.

4. Procesne posledice (Ne)ispunjenja vaspitnog naloga

Nakon što su maloletniku određeni vaspitni nalozi, dalja sudbina postupka zavisi isključivo od njegovog ponašanja:

A. Slučaj potpunog izuzimanja (Ispunjenje naloga)

  • Procedura: Organ starateljstva podnosi sudu izveštaj o tome da je maloletnik u potpunosti izvršio preuzeti vaspitni nalog.
  • Pravna posledica: Sudija za maloletnike donosi rešenje o obustavljanju postupka prema maloletniku.

B. Slučaj neispunjenja ili delimičnog ispunjenja naloga

  • Procedura: Ako maloletnik uopšte ne izvrši nalog, ili ga ispuni samo delimično u meri koja opravdava dalji postupak, sudija o tome pismeno obaveštava javnog tužioca.
  • Nove procesne alternative tužioca: Javni tužilac je dužan da u roku od osam dana od prijema obaveštenja donese jednu od sledeće dve odluke:
    1. podneti obrazloženi predlog veću za maloletnike da se maloletniku izrekne krivična sankcija,
    2. podneti predlog da se postupak prema maloletniku obustavi (ako oceni da je to i pored neispunjenja svrsishodno).

5. Položaj oštećenog lica

  • Obaveza obaveštavanja: O donošenju rešenja o obustavljanju krivičnog postupka sud je dužan da obavesti oštećenog.
  • Gubitak prava na gonjenje: Oštećeni u ovom postupku nema pravo da preuzme krivično gonjenje (ne može postati supsidijarni tužilac), čime se dosledno štiti načelo ekskluziviteta javnog tužioca u postupku prema maloletnicima.

Postavi komentar