Prema teoriji objektivnog uračunavanja – uzročnost je neophodna pretpostavka da bi se neko delo određenom učiniocu moglo objektivno pripisati.
- u prvoj fazi ustanoviti postojanje faktičke veze između radnje i posledice
- najčešće se polazi od teorije jednakosti uslova koja kaže
- uzrok su svi uslovi bez kojih posledica ne bi mogla da nastupi
- condicio sine qua non
- najčešće se polazi od teorije jednakosti uslova koja kaže
- u drugoj fazi utvrđuje se normativna veza između radnje i posledice
- kako bi se suzio krug brojnih uslova koji se mogu smatrati uzrokom bez kog posledica ne bi nastupila
- osnovno pitanje koje se postavlja je da li je učinilac mogao da upravlja događajem
- da li se ceo događaj može svesti na jednu ličnost kao subjekta događaja
- da bi se nekom licu posledica pripisala kao njegovo delo, dovoljno je da je svojom radnjom stvorilo ili povećalo opasnost iz koje je proistekla posledica
- ukoliko se utvrdi da je stvorena ili povećana opasnost, potrebno je utvrditi da li je ostvaren uslov da se ta opasnost realizovala u vidu posledice sadržane u biću krivičnog dela
Teorija o objektivnom uračunavanju treba da predstavlja korektiv koji pomoću normativnih aspekata ograničava suviše široko određivanje uzročnosti
- da bi se posledica nekom mogla uračunati neophodna je pravna ocena
