Apsolutna prava se danas uobičajeno definišu kao prava koja deluju prema svim trećim licima (erga omnes), koja nisu pojedinačno određena, pri čemu je njihova obaveza uvek negativna (sastoji se u nečinjenju, pasivnosti).
- objekt je pravno dobro koje se na osnovu prava neposredno uživa (na kome titular ima neposrednu vlast), a trećima se nameće određeno ponašanje u cilju omogućavanja te neposredne vlasti (uživanja).
- sastoji se u pasivnosti
- u odnosu na onu vlast koju na tom dobru ima titular prava
- ne smeju ga onemogućavati ni ometati u uživanju datog pravnog dobra
- u odnosu na samo pravno dobro
- ne smeju ga uživati
- izvršavanjem obaveze od strane pasivnih subjekata pravo ne prestaje kao kod obligacionih prava
- u odnosu na onu vlast koju na tom dobru ima titular prava
Moguće je da postoje prava različite sadržine čak i na istovrsnim dobrima, kao što je slučaj sa pravom svojine
- stepen i kvalitet pasivnosti trećih u odnosu na sve stvari je isti
- obim prava svojine je različit, u zavisnosti od prirodnih osobina stvari i propisanog režima iskorišćavanja
Razlika između relativnih (obligacionih) i apsolutnih prava:
- relativna prava nemaju objekt u specifičnom smislu i sastoje se u mogućnosti zahtevati od dužnika određeno ponašanje – dare, facere, non facere
- relativna prava nemaju objekt čak i kad obaveza dužnika glasi na predaju stvari
- slučaj sa obavezom prodavca da kupcu preda prodatu stvar
- do predaje kupac nije ovlašćen da uzme stvar bez prodavčevog pristanka niti da preduzme bilo kakvu radnju na njoj
- samo može zahtevati da prodavac izvrši svoju obavezu
- njegovo pravo nije na stvari, in re, nego da teži pribavljanje stvari, ad rem
- svako tražbeno pravo, da bi se razlikovalo od stvarnog, zvalo se ius ad rem
- slučaj sa obavezom prodavca da kupcu preda prodatu stvar
Postoje 4 vrste apsolutnih prava
- stvarna prava, koja za svoj objekt imaju telesne stvari (pokretne i nepokretne)
- intelektualna prava ili prava autorstva (umna i industrijska svojina), koja za objekte imaju intelektualna dobra, odnosne proizvode ljudskog duha
- prava ličnosti koja za objekte imaju lična dobra (telesni integritet, čast, sloboda)
- jedan sasvim ograničen broj porodičnih prava, koja za svoj objekt imaju samu čovekovu ličnost (npr.pravo na vaspitavanje deteta i primenu vaspitnih mera prema njemu)
