Ugovor u francuskom sistemu ima translativno dejstvo – svojina prelazi na pribavioca na osnovu samog punovažnog ugovora, bez obzira da li je stvar plaćena ili predata.
Ugovor ima translativno dejstvo samo ako su u pitanju individualno određene stvari.
Posto momentom zakljucenja ugovora pribavilac postaje vlasnik:
- snosi rizik slučajne propasti stvari
- njemu pripadaju plodovi koje stvar da
- njegovi poverioci mogu stvar zapleniti od tog trenutka i prinudno prodati za namirenje potraživanja
Ako prodavac još nije predao stvar kupcu, a zaključi novi ugovor sa trećim licem i njemu preda stvar, trećem licu pripada svojina na stvari pod uslovom da je bio svestan – nije znao niti je mogao znati za prvi ugovor.
