Prinudni otkup akcija i pravo na prodaju akcija

Pojam/Definicija

  • Prinudni otkup akcija (Squeeze-out) je pravo akcionara sa izrazito visokim učešćem u kapitalu da pod zakonskim uslovima prikupi (otkupi) preostale akcije i tako priključi i primora manjinske akcionare da mu prodaju svoje akcije po odgovarajućoj ceni.
  • Pravo na prodaju akcija (Sell-out) predstavlja „odraz u ogledalu“ prinudnog otkupa. To je pravo manjinskih akcionara da u svakom trenutku zahtevaju od takvog dominantnog akcionara da obavezno kupi njihove akcije.

Pravna priroda i osnovne karakteristike

  • Ratio legis: Institut prinudnog otkupa služi smanjenju troškova i rizika većinskog akcionara (npr. troškovi održavanja skupština i opasnost od zloupotrebe manjinskih prava), dok pravo na prodaju služi kao protivteža i zaštita manjine od zloupotrebe dominantnog položaja. Oba instituta su nekada bila isključivo deo prava preuzimanja, a danas su opšti instituti kompanijskog prava.
  • Odnos sa javnom ponudom: Prema važećem srpskom pravu, pravo na prinudni otkup ne mora proizaći iz javne ponude za preuzimanje (akcionar ga može koristiti bez obzira na način na koji je stekao kapital).

Materijalni uslov – 90% Da bi se bilo koje od ova dva prava aktiviralo, zakon postavlja izuzetno strog, dvostruki materijalni uslov:

  • Dvostruki cenzus (POZITIVNO PRAVO): Otkupilac mora posedovati akcije koje predstavljaju najmanje 90% osnovnog kapitala društva, i istovremeno mora imati najmanje 90% glasova svih akcionara sa običnim akcijama.
  • Pravila računanja: U osnovni kapital se računaju i povlašćene i sopstvene akcije, ali se kod glasačkog kapitala sopstvene akcije ne računaju. U pomenutih 90% obavezno se uračunavaju i akcije koje poseduju povezana lica (ako povezanost traje duže od godinu dana). Statutom je dozvoljeno propisati samo više, ali nikada niže procente (npr. 95%).

Postupak za Prinudni otkup Da bi iskoristio svoje pravo, otkupilac (većinski akcionar) mora poštovati postupak iz 4 faze:

  1. Predlog: Podnosi predlog akcionarskom društvu (bez vremenskog ograničenja).
  2. Sazivanje Skupštine: Uprava saziva sednicu i dostavlja akcionarima obaveštenje o načinu utvrđivanja cene i njihovim pravima.
  3. Odluka Skupštine: Skupština donosi odluku o prinudnom otkupu. Iako je zbog 90% glasova ovo formalnost, cilj je informisanje manjine. Otkupilac ima puno pravo da glasa za ovu odluku (nema isključenja prava glasa).
  4. Registracija (Konstitutivni karakter): Odluka se u roku od 3 dana dostavlja APR-u. Sama registracija u APR-u ima konstitutivno dejstvo jer tek njome akcije prenose na otkupioca. Nakon toga se dostavlja Centralnom registru.

Naknada i specifičnosti kod prava na prodaju

  • Utvrđivanje naknade: Naknadu koja se isplaćuje u novcu utvrđuje akcionarsko društvo, a ne sam otkupilac ni sud. Vrednost se procenjuje na dan koji ne prethodi više od 3 meseca danu donošenja odluke. Sredstva za isplatu moraju biti deponovana kod Centralnog registra pre prenosa.
  • Izuzetak (Preuzimanje): Ukoliko je prag od 90% dostignut usled uspešne javne ponude, zakon postavlja oborivu pretpostavku da je cena iz ponude pravična u periodu od 3 meseca. U tom periodu otkupilac/manjina uopšte ne moraju ići pred Skupštinu, već se posao završava direktno preko Centralnog registra.
  • Specifičnost prava na prodaju (Sell-out): Manjinski akcionar ne ide na Skupštinu, već samo podnosi pisani zahtev društvu. Društvo ima 60 dana da utvrdi cenu, a kontrolni akcionar narednih 30 dana da izvrši isplatu i preuzme akcije.

Transformacija

  • Krajnji cilj i posledica uspešno sprovedenog prinudnog otkupa je statusne prirode – pretvaranje višečlanog akcionarskog društva u jednočlano akcionarsko društvo.

Sudska zaštita manjinskih akcionara (Važno za ispit) Akcionari se mogu štititi na više načina, koji se ostvaruju pred sudom:

  • Pobijanje odluke: Odluka o prinudnom otkupu se može pobijati u roku od 30 dana, ali je izričito zabranjeno pobijanje zbog nepravične cene (za to postoji poseban postupak).
  • Vrednost naknade: Ukoliko je cena nepravična, svaki akcionar može u roku od 30 dana u vanparničnom postupku tražiti od suda da on utvrdi pravičnu vrednost.
  • Erga omnes i Solidarna odgovornost: Ako sud dosudi višu cenu od one koju je utvrdilo društvo, ta presuda važi za sve preostale akcionare i otkupilac je dužan da razliku u ceni deponuje u roku od 30 dana. Ukoliko to ne učini, samo akcionarsko društvo postaje neograničeno solidarno odgovorno za isplatu razlike (jer je upravo ono prvobitno utvrdilo pogrešnu cenu). Ista pravila o solidarnoj odgovornosti društva važe i kod prava na prodaju akcija.

Postavi komentar