Vrste akcionarskih društava

Pojam/Definicija Zakon o privrednim društvima pravi osnovnu podelu na dve vrste akcionarskih društava, a suštinski kriterijum je da li se akcijama javno trguje na organizovanom tržištu:

  • Javno (otvoreno) akcionarsko društvo je ono koje je ispunilo najmanje jedan od sledeća dva zakonska uslova:
    1. Uspešno je izvršilo javnu ponudu akcija u skladu sa prospektom čije je objavljivanje odobrila Komisija za hartije od vrednosti.
    2. Akcije su uključene na trgovanje na regulisanom tržištu ili multilateralnoj trgovačkoj platformi u Republici Srbiji.
  • Nejavno (zatvoreno) akcionarsko društvo definiše se rezidualno – to je ono društvo koje ne ispunjava nijedan od navedena dva uslova (njegove akcije se ne nalaze u javnom prometu).

Pravna priroda i osnovne karakteristike

  • Pravni režim i diferencijacija: Zakon sadrži neuporedivo više imperativnih i strožih pravila za javna akcionarska društva, a sve sa ciljem sprečavanja zloupotreba i enormne štete koju pad ovakvih društava može izazvati na tržištu.
  • Ekonomske odlike: Prednost javnih društava je masovno prikupljanje kapitala uz jeftinije finansiranje u odnosu na banke, dok kupci akcija stiču visoko likvidna sredstva koja uvek mogu prodati. Nejavna društva nemaju ove ekonomske pogodnosti.
  • Kategorizacija javnih AD:
    • Kotirana društva (akcijama se trguje na regulisanom berzanskom tržištu) i nekotirana društva (akcijama se trguje na multilateralnoj trgovačkoj platformi / vanberzanskom tržištu).
    • Kotirana se uže dele na listirana (ispunjavaju rigorozne uslove specifičnog listinga, npr. Prime Listing na Beogradskoj berzi) i nelistirana (uključena na ostale, niže segmente regulisanog tržišta),.
  • Ratio legis: Mnogobrojna pravila koja se primenjuju isljučivo na javna AD (poput ugovora sa akcionarima nakon registracije) direktno su preuzeta iz prava Evropske unije, kako bi se domaće tržište kapitala uskladilo sa EU standardima.

Organi društva (Upravljanje) Za javna akcionarska društva propisani su oštriji zahtevi dobre prakse korporativnog upravljanja:

  • Zakonska je obaveza da u sastavu organa uprave broj neizvršnih direktora uvek mora biti veći od broja izvršnih direktora.
  • Obavezno je postojanje najmanje jednog nezavisnog direktora (u Odboru direktora ili Nadzornom odboru).
  • Postoji dužnost formiranja nadležnih odbora, poput komisije za reviziju.
  • Sa druge strane, nejavna AD imaju daleko fleksibilniju upravu i proces odlučivanja, zbog čega je u njima (s obzirom na mali broj članova) dozvoljeno održavanje univerzalne sednice skupštine.

Prava i obaveze članova/akcionara

  • Sloboda raspolaganja: Kod javnih AD ustanovljena je apsolutna zabrana ograničenja prenosa akcija kako bi se omogućila nesmetana trgovina na berzi. Nasuprot njima, kod nejavnih AD dozvoljeno je propisivati ograničenja prenosa, jer ta društva imaju „zatvoren“ karakter, a akcije nemaju utvrđenu tržišnu vrednost.
  • Informisanje: Akcionari i opšta javnost kod javnih AD zaštićeni su kroz rigorozne dužnosti društva za objavljivanjem godišnjih i drugih izveštaja o poslovanju.

Prestanak/Statusne promene Akcionarsko društvo može da pređe iz jedne forme u drugu, pri čemu naglašavam – ovo nije statusna promena, jer se društvo niti gasi, niti osniva, niti menja pravnu formu (ostaje AD). Menja se isključivo njegov tržišni status:

  • Zatvaranje društva (going private): Postupak u kom se javno AD pretvara u nejavno (povlačenjem akcija iz javne trgovine).
  • Otvaranje društva (going public): Postupak pretvaranja nejavnog u javno AD (najčešće uključivanjem akcija na organizovano tržište ili novom javnom emisijom).

Postavi komentar